autograf.hr

novinarstvo s potpisom

UKRAJINA ČIM PRIJE U EUROPSKU UNIJU!!

Komunizam je mrtav, Marx možda i nije

AUTOR: Zlatko Crnčec / 08.05.2018.

Karl Marx

Ovih se dana obilježava 200 godina od rođenja Karla Marxa. A koliko je kapitalizam okretan, pokazuje i činjenica da ovaj zna zaraditi i na svom najvećem protivniku. Tako je Marxov rodni grad Trier ovih dana bio zapljusnut rijekom turista koji su time osigurali sasvim lijepu zaradu brojnim malim kapitalistima koji su im ponudili najrazličitije memorabilije njima tako dragog čupavog ekonomista.

I baš bi oni koji upražnjavaju ovu znanstvenu disciplinu trebali biti oni koji bi mogli dati konačnu ocjenu o Marxovom liku i djelu. Od toga kolika je njegova kritika kapitalizma bila točna u vrijeme u kojem je pisana, pa do toga, što se čini još važnijim, koliko je ona primjenjiva danas.

Jer svijet se, a s njim i kapitalizam jako promijenio otkad je Marx tijekom 19. stoljeća pisao svoja kapitalna djela.

Naravno, salonski ljevičari – i svjetski i hrvatski – pokušavaju ga prodati kao čovjeka koji je smislio gotovu formulu kako riješiti sve svjetske probleme – od siromaštva, sve veće nejednakosti pa do globalnog zatopljavanja. I da je dovoljno vratiti se njemu i sve će biti dobro, iako zapravo ne znaju kako to točno napraviti

Naravno, salonski ljevičari – i svjetski i hrvatski – pokušavaju ga prodati kao čovjeka koji je smislio gotovu formulu kako riješiti sve svjetske probleme – od siromaštva, sve veće nejednakosti pa do globalnog zatopljavanja.

I da je dovoljno vratiti se njemu i sve će biti dobro, iako zapravo ne znaju kako to točno napraviti.

Pa je tako prije par godina u Zagreb navratio jedan svjetski poznati marksist koji nam je pojasnio da su i Marx i komunizam super jer su humani, ali i priznao da ni on sam, kao ni nitko od njegovih drugara, zapravo u stvari ne zna kako ga primijeniti u praksi.

Naravno, većina njih je ipak dovoljno odgovorna da kao alternativu ne nude svjetski model komunizma.

Bilo bi zanimljivo da je netko bio u stanju provesti anketu ispitujući sve te Staljine, Molotove, Honeckere, Maoe i Rankoviće jesu li uopće pokušali čitati Kapital. I ako jesu, jesu li uopće išta razumjeli.

Cijela je ta bulumenta baratala s dvije tri fraze iz Komunističkog manifesta, a puno im je važnije bilo naravno imati svog čovjeka za šefa političke policije i vojske kako ne bi i sami završili u nekom gulagu koji su dotad marljivo punili.

Jugoslavensko je iskustvo ponešto drugačije. Ali stvar je u tome da se u toj državi živjelo bolje ne zbog toga jer je Titov komunizam bio bolji od onog kojeg je upražnjavao recimo Brežnjev, nego zato što ga je u Jugoslaviji bilo manje.

Barem onakvog kakvog je 1917. u Rusiju uveo Lenjin.

Marxov rodni grad Trier ovih dana bio zapljusnut rijekom turista koji su time osigurali sasvim lijepu zaradu brojnim malim kapitalistima koji su im ponudili najrazličitije memorabilije njima tako dragog čupavog ekonomista

U Jugoslaviji je bilo dopušteno, istina ograničeno, privatno vlasništvo nad zemljom, postojalo je i nešto što se zvalo mala privreda, a veliki su sustavi u takozvanom društvenom vlasništvu surađivali sa zapadnim tvrtkama koje su i izravno investirale u neke projekte.

Otprilike na tragu onoga na čemu se kasnije digla Kina, naravno u neizmjerno manjem opsegu i na puno primitivniji način.

I tu je negdje objašnjenje zbog čega smo živjeli bolje od recimo Čeha koji su prije Drugog svjetskog rata imali jednu od najbogatijih europskih država. I čije je društvo, nakon što su se izbavili iz svjetskog komunizma, ponovo superiorno hrvatskom.

Pogrešno bi bilo Marxa, posebno kao ekonomskog teoretičara, samo tako odbaciti. Ali ni shvaćati sve što je napisao kao sveto pismo kao što su to radili primitivci koji su u njegovo ime u jednom trenutku terorizirali skoro pola svijeta.

Razuman način bavljenja ovom problematikom nudi poznati svjetski ekonomist Yanis Varoufakis koji je, iako se deklarira kao marksist, spreman posegnuti i za rješenjima takvih antikomunista kao što su Margaret Thatcher ili američki ministri financija.

Jer svijet je, posebno ovaj današnji, prekompliciran da bi ga se moglo svesti na jednu formulu i tri parole.

Jer samo pragmatična i zdravorazumska rješenja donose boljitak.

A posve je svejedno dolaze li ona od Marxa ili od engleske željezne lady.

(Prenosimo s portala Novoga lista).

Još tekstova ovog autora: