autograf.hr

novinarstvo s potpisom

UKRAJINA ČIM PRIJE U EUROPSKU UNIJU!!

Je li Hrvatska više nedovršenom ili propadajućom državom?

AUTOR: Jasmin Klarić / 07.07.2018.

Jasmin Klarić

U Hrvata se, kažu, devet stoljeća sanjalo vlastitu državu. Trpjelo se ovu-onu stranu čizmu stotinama godina i stisnutih zubi gledalo kako se hrvatska prirodna bogatstava koriste za izgradnju tuđih imperija i sanjalo dan kad će metaforička hrvatska lisnica konačno biti u istom takvom hrvatskom džepu.

Skoro trideset godina nakon svanuća neovisnosti, međutim, imamo problem. I ne, ne radi se tu (samo) o poznatoj činjenici da su premnogi domaći maheri iz metaforičke lisnice vješto izvukli (i izvlače) milijarde. Ma kakvi – stvar je još mnogo gora.

Hrvatice i Hrvati, a i ostali građani i građanke Hrvatske naime, ni ne znaju čega i koliko uopće imaju u tom novčaniku kojeg su snivali stoljećima. Nemaju, zapravo, ni najblažeg pojma. Hrvatska, ukratko, nema popis državne imovine, niti je, logično, u stanju procijeniti njenu vrijednost.

Već više od desetljeća razne Vlade pokušavaju osnovati posebne agencije, registre, ministarstva čak, kako bi se državnom imovinom, dakle, zgradama, stanovima, livadama, šumama, dionicama, zemljištima, što efikasnije upravljalo, ali cjeloviti popis izmiče svim naporima poput Yetija planinarima na obroncima Himalaja. Zapravo, još vještije od Yetija, jer se tu i tamo pojave (neuvjerljiva) svjedočenja o viđenjima planinskog čovjeka

Već više od desetljeća razne Vlade pokušavaju osnovati posebne agencije, registre, ministarstva čak, kako bi se državnom imovinom, dakle, zgradama, stanovima, livadama, šumama, dionicama, zemljištima, što efikasnije upravljalo, ali cjeloviti popis izmiče svim naporima poput Yetija planinarima na obroncima Himalaja. Zapravo, još vještije od Yetija, jer se tu i tamo pojave (neuvjerljiva) svjedočenja o viđenjima planinskog čovjeka.

U Hrvatskoj, međutim, evo i Vlada Andreja Plenkovića – odlukom od ovog tjedna – želi ustrojiti središnji državni registar imovine. Slične pokušaje imale su i Vlada Zorana Milanovića i ona Jadranke Kosor, ali oni, očito, nisu dali rezultata.

I tako Hrvatska do daljnjeg ostaje država koja ne zna baš najtočnije što je njeno.

Jasno je da ovakvo stanje ne može biti tek posljedica nerada i nereda u državnoj upravi, velikom sustavu u kojem dobijanje cjelovitih i detaljnih podataka može izgledati tek malo laganije i neopasnije od Kolumbove ekspedicije koja je očekivala da će otkriti morski put do – Indije.

Zasluge za nepostojanje jedinstvenog registra imovine sigurno pripadaju i spomenutoj premnogoljudnoj vrsti domaćih mahera, onih koji tu, dakle, državnu imovinu, već desetljećima koriste ili za nula kuna, ili za bizarno niske naknade.

U Hrvatskoj, međutim, evo i Vlada Andreja Plenkovića – odlukom od ovog tjedna – želi ustrojiti središnji državni registar imovine. Slične pokušaje imale su i Vlada Zorana Milanovića i ona Jadranke Kosor, ali oni, očito, nisu dali rezultata

Naravno da njima transparentnost ne odgovara, pa valjda i tu treba tražiti dobar dio objašnjena o tome zašto država nema tako osnovni podatak kao onaj o imovini kojom raspolaže.

No, usputna vijest s Vlade o tome da se, eto, opet radi popis državne imovine, ipak je i sindrom još jedne ozbiljnije malformacije domaćeg društveno-političkog sustava – užasavajuće olakog shvaćanja politike prema procedurama (i rokovima) jednog doista demokratskog društva.

Prije dvije godine imali smo gotovo pravu pravcatu ustavnu krizu jer su se suci Ustavnog suda birali u zadnji tren, kad su svi rokovi već bili pred istekom i kad se počelo dovoditi u pitanje hoće li uopće to tijelo moći funkcionirati.

Isti taj Ustavni sud bi, da se baš zainati, mogao dovesti u pitanje rezultate svih parlamentarnih izbora održanih u zadnjih nekoliko ciklusa – jer se politici uporno ne da poslušati preporuku Ustavnog suda da se ujednače izborne jedinice, jer su razlike u broju birača, pa… neustavne.

U isto vrijeme, zbog brzanja u promjene Ustava kod ulaska u EU, ulicama već šest godinama marširaju dobro organizirane inicijative političkih ultrakonzervativaca, koje iskorištavaju rupe u referendumskim propisima kako bi glasom naroda udarali na prava manjina.

Vujčićevom zamjeniku mandat završava samo devet dana kasnije nego guverneru. I sad je, jasno, strka. Konzultacije, licitiranja, priprema saborskog glasanja u zadnji tren

Naposlijetku, upravo ovih dana se, navrat-nanos, odlučuje o prebitnoj funkciji guvernera Hrvatske narodne banke. Netko je, je li, malo zaboravio da mandat Borisu Vujčiću ističe 8. srpnja. I pomislio da nema frke, jer Vujčić ima zamjenika koji može voditi priču neko vrijeme, dok se politika ne dogovori.

Ali, Vujčićevom zamjeniku mandat završava samo devet dana kasnije nego guverneru. I sad je, jasno, strka. Konzultacije, licitiranja, priprema saborskog glasanja u zadnji tren…

Sve nabrojano simptomi su ne samo kronično slučajne, ili nedovršene države, već ultimativne neodgovornosti prema demokraciji samoj.

Konačni rezultat svega bi mogla biti definitivna legitimacija kriznog stanja kao običnog dana u uredu.

A zna se da u takvim stanjima najbolje uspijevaju čudaci čvrste ruke i uvijek tako jednostavnih rješenja.

Zvuči li poznato?

(Prenosimo s portala Telegram).

Još tekstova ovog autora: