autograf.hr

novinarstvo s potpisom

UKRAJINA ČIM PRIJE U EUROPSKU UNIJU!!

‘Što će biti s ljubavlju koja o sebi tako mnogo zna?

AUTOR: Nadežda Čačinovič / 03.09.2018.

Nadežda Čačinović

Ova kolumna odstupa ponešto od zadanih kriterija: jest popularna knjiga s opravdanim pretenzijama, ali nije posve nova (izvorno 2009.); postoji i njen prijevod na hrvatski jezik iz 2017. godine (preveo Dalibor Joler), što znači da je donekle prepoznata i predstavljena i u našim okvirima. Objavila ju je izdavačka kuća VBZ i dodala svoju varijantu podnaslova ”Dekonstrukcija jednog osjećaja” umjesto ”neurednoga osjećaja” u njemačkoj varijanti.

Richarda Davida Prechta su već prevodili kod nas, čak u popularnom i širokoj publici namijenjenom izdanju njegove knjige ”Tko sam ja”. No i ta knjiga i ”Ljubav” nisu ni naročito prihvaćene, a uz to je autor smješten u opasnu blizinu knjiga za samopomoć, a njegova uloga javnoga intelektualca, žustro sudjelovanje u njemačkim raspravama uopće se ne registrira.

Mislim da Prechta treba shvatiti ozbiljno.

Prva zadaća koja je tom knjigom obavljena je analiziranje i pobijanje niza popularnih i navodno znanstvenih djela zasnovanih na iskrivljavanju teorije evolucije, uglavnom pod općom oznakom evolucijske psihologije, djela koja tvrde da posjeduju pravi pristup našem ponašanju, a bave se prapoviješću ili genima te u potpunom zanemarivanju provjerljivih metoda i podataka proklamiraju navodne istine, na primjer o našem odabiru partnera

Na kraju krajeva, ima sada već dovoljno godina (rođen je 1964.) da mu prestanemo zamjerati privlačnu vanjštinu.

Vjerojatno bismo imali koristi i od njegovih stavova o bezuvjetno zajamčenom osnovnom dohotku, obrazovanju, problemima migracije ili učincima digitalizacije (posebno u najnovijoj knjizi ”Jäger, Hirten, Kritiker” – ”Lovci, pastiri, kritičari”, u kojoj se govori o potrebi promišljanja učinaka digitalne revolucije u kategorijama koje nisu one tehnike ili ekonomije).

No nudi nam se knjiga o ljubavi i to je posve dovoljno važna tema .

Prva zadaća koja je tom knjigom obavljena je analiziranje i pobijanje niza popularnih i navodno znanstvenih djela zasnovanih na iskrivljavanju teorije evolucije, uglavnom pod općom oznakom evolucijske psihologije, djela koja tvrde da posjeduju pravi pristup našem ponašanju, a bave se prapoviješću ili genima te u potpunom zanemarivanju provjerljivih metoda i podataka proklamiraju navodne istine, na primjer o našem odabiru partnera.

Ti dijelovi Prechtove knjige su lijep primjer opravdane sumnje, demonstriraju kako valja preispitati popularno pozivanje na znanstvene rezultate vraćajući se na dokazni materijal.

Ne bavi se, uostalom, samo očitim ”strašnim simplifikatorima”, nego i posljedicama upotrebe metafore ”sebični gen” koja uvodi dvosmislenosti u znanstvena dostignuća.

(Valja naglasiti da Precht, za razliku od većine filozofa, ima solidno poznavanje posebnih znanosti i s očitim užitkom razmatra i različite životinjske vrste.)

Prechtov postupak sažet je u njegovoj vlastitoj rečenici: ”Ali unatoč svemu vrijedi: logika naših gena nije logika naše žudnje, logika naše žudnje nije logika napih osjećaja, logika naših osjećaja nije logika našega mišljenja, a logika našega mišljenja nije logika našega djelovanja”

Prechtov postupak sažet je u njegovoj vlastitoj rečenici: ”Ali unatoč svemu vrijedi: logika naših gena nije logika naše žudnje, logika naše žudnje nije logika napih osjećaja, logika naših osjećaja nije logika našega mišljenja, a logika našega mišljenja nije logika našega djelovanja” (str. 296).

To i radi u svojoj knjizi – prelazi od aspekta do aspekta kako bi obuhvatio sve više, a prije svega izbjegao reduciranje bogatstva svojega predmeta.

Prechtov prvi znanstveni rad, onaj obavljen u strogom institucionalnom okviru (Precht preuzima ovo ili ono gostovanje na sveučilištima, ali nije dio akademskoga pogona) bio je rad o Robertu Musilu i njegovoj ”estetičkoj samorefleksivnosti”.

Knjiga o ljubavi završava u musilovskom ključu suprotstavljanjem našeg osjećaja za stvarnost i našeg osjećaja za mogućnost. ”Što će biti s ljubavlju koja o sebi tako mnogo zna?”

Prechtov odgovor nije ni prizivanje evolucije ni neke velike geste altruizma, već upravo prihvaćanje mogućnosti koja je sadržana u toj samorefleksivnosti: znajući što je s nama, izlažemo se drugome; ponekad i na veliku sreću i našu i onoga drugoga ili druge.

UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM. HVALA! KLIKNITE OVDJE.

Još tekstova ovog autora: