Nedosljednost u osuđivanju ustaša, partizana i zločina iz DR-a

Proteklog vikenda dogodila su se dva bitna momenta koja su ukazala na potpunu nedosljednost u odnosu prema prošlosti od strane države. Prvo je u Višnjici kod Lepoglave pokopano deset osoba, pripadnika poraženih kolaboracionističkih vojski koje su ubijene bez suda na kraju Drugog svjetskog rata, a zatim je obilježena godišnjica operacije Medački džep iz Domovinskog rata. Oba ova događaja odvila su se pod pokroviteljstvom države i uz govore službenih predstavnika. Upravo u tome što je na tim mjestima izrečeno i jeste problem.

Treba prije svega reći kako nema ništa sporno da se ljudi koji su pokopani u masovnim grobnicama ekshumiraju i pristojno pokopaju pod vlastitim imenima i prezimenima. Jednako tako, tema poslijeratnih obračuna s kolaboracionističkim vojnicima, uglavnom onima koji su bili u ustaškim jedinicama, koji su ubijeni bez suđenja, već dugo vremena ovdje nije tabu.

O njima se piše i govori i ne postoji nitko u ovom društvu tko te zločine negira, niti opravdava. Ti ljudi jesu ubijeni bez ikakvog suđenja, ali ih se definitivno ne može nazivati nevinim žrtvama kao što je to učinio izaslanik predsjednice republike Zdravko Jakop.

Ljude koji su aktivno ratovali na strani nacizma, nastavljajući rat čak i nakon kapitulacije Njemačke proglašavati tek tako nevinima nije baš razumno. Tim prije jer se na jednu generalizaciju koja im je došla glave kao skupini ljudi, o tome kako je riječ o zločincima koje treba smaknuti bez suđenja, sada odgovara jednako takvom generalizacijom kako je riječ o nevinim ljudima

Ljude koji su aktivno ratovali na strani nacizma, nastavljajući rat čak i nakon kapitulacije Njemačke proglašavati tek tako nevinima nije baš razumno.

Tim prije jer se na jednu generalizaciju koja im je došla glave kao skupini ljudi, o tome kako je riječ o zločincima koje treba smaknuti bez suđenja, sada odgovara jednako takvom generalizacijom kako je riječ o nevinim ljudima.

Jakop naravno ništa ne zna o ljudima koji su sada pokopani kraj Lepoglave i o njihovom ratnom putu, niti ga je za to briga, ali ima dovoljno hrabrosti da ih generalno proglasi nevinima. A sve to u ime koračanja prema budućnosti s jasnim odnosima i pravom istinom, kako je zaključio ministar branitelja Tomo Medved.

Međutim, isti taj ministar, tek dan nakon ovog događaja na proslavi operacije Medački džep je posebno pozdravio Mirka Norca, čovjeka osuđenog za ratni zločin, i to ne u okviru zapovjedne odgovornosti, nego za činjenicu da je osobno likvidirao zatočene civile.

Na pitanje zbog čega je to napravio, ministar je rekao sljedeće: ”Prije svega, treba se vratiti u povijest, u vrijeme te akcije, ulogu i doprinos Mirka Norca. Ono što se stavljalo na teret, odnosno presuda, on je izdržao svoju kaznu, ali nemojmo zanemariti doprinos koji je dao. Svakome treba odati počast i poštovanje za ono što je činio u obrani domovine… Svi koji su dali doprinos obrani domovine, imaju svoje mjesto u povijesti”.

E sad, kad bismo uzeli doslovno ovaj Medvedov citat i prenijeli ga na partizane, jer bismo vrlo lako mogli poslijeratne obračune smjestiti u povijesni kontekst i vrijeme u kojem se to događa, jednako kao što bismo ih mogli i morali honorirati za sve ono što su činili u obrani domovine i dati im pripadajuće, očito pozitivno mjesto u povijesti, posve smo sigurni da se ministar s tim ne bi složio.

Stoga je pravo pitanje zbog čega iz ideoloških razloga uzgajamo strukturalni cinizam i nismo u stanju uspostaviti doista pošten odnos prema povijesti?

Posebno jer su stvari vrlo jednostavne. U Drugom svjetskom ratu ovdje je uspostavljena njemačko-talijanska okupacija kojoj je ustaška država bila ključni oslonac. Ta država je u praksi i ideji bila utemeljena na zločinu.

E sad, kad bismo uzeli doslovno ovaj Medvedov citat i prenijeli ga na partizane, jer bismo vrlo lako mogli poslijeratne obračune smjestiti u povijesni kontekst i vrijeme u kojem se to događa, jednako kao što bismo ih mogli i morali honorirati za sve ono što su činili u obrani domovine i dati im pripadajuće, očito pozitivno mjesto u povijesti, posve smo sigurni da se ministar s tim ne bi složio

Antifašisticki pokret borio se protiv te okupacije, oslobodio je zemlju i uspostavio federalnu Hrvatsku u sklopu federalne Jugoslavije, bivajući na poštenoj i ispravnoj strani povijesti.

Činjenica jeste da su na kraju ratu prema kolaboracionističkim vojnicima počinili zločin, ali ona ne može utjecati na ove prethodno iznesene činjenice.

Jednako tako, Hrvatska vojska je prvo obranila pa zatim oslobodila zemlju od okupacije, a u cijelom tom razdoblju također su se događali zločini koji se nikako ne mogu opravdati. Ni oni daleko od fronte, niti oni poslije Oluje.

Jedan od groznijih takvih zločina bio je upravo onaj za kojeg je osuđen Mirko Norac.

No, također sve to ni na koji način ne utječe na činjenicu da je Hrvatska vojska bila na poštenoj i ispravnoj strani povijesti.

Sve to nas dovodi do pitanja, zbog čega je tako teško priznati ove činjenice i promatrati i partizane kao oslobodioce Hrvatske od okupatora, kao i pošteno reći da stvari za koje je Norac osuđen ne bi smjele biti prešućivane?

(Prenosimo s portala Telegram).

 

UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM. HVALA! KLIKNITE OVDJE.

    •  Zašto ogroman dio srpskog društva odbija istinu Srebrenice
    •  Vlada ustvari legitimizira fašizam
    •  Zašto ne bi trebalo odustati od ideje ukidanja izbora izvan RH
    •  Kako smo došli do toga da se Zdravka Mamića u BiH nagrađuje
    •  Kod KGK zapravo iznenađuje nedostatak straha od javnosti
    •  Samo se društva bez budućnosti opsesivno bave prošlošću
    •  Zašto Odboru za veterane smeta Dan antifašističke borbe
    •  Zašto nitko ne čuje upozoravanja Ognjena Krausa?
    •  Milanović zabio autogol koji bi ga mogao koštati izbore
    •  Handke je uložio sav svoj ugled da podrži monstruma

> Svi tekstovi ovog autora