Političko i pravno ukidanje akademske čestitosti u Hrvatskoj

(Opaska uredništva: Portal Autograf upućuje poziv čitateljima i pratiteljima velikih napora našeg kolumniste Ivice Grčara da dođete na promociju knjige ”Državom i pravom protiv akademske čestitosti (u navođenju izvora korištenih u znanstvenim radovima)”, koju je priredio kolega Grčar, danas,  utorak 20. studenog u 19:30 sati, u Knjižnjici i čitaonici Bogdana Ogrizovića, Preradovićeva 5, Zagreb).

U novinarskoj istrazi presporo sam došao do dijelom skrivanih dokumenata čije objavljivanje razotkriva nastojanja da se ”ispod stola” sloboda akademske etičke prosudbe znanstvenih radova ograniči, zaustavi i svede u okvire u Hrvatskoj kompromitiranih političkih i pravnih (sudskih i upravnih) postupaka.

No, kada je publikacija o naličju političkog i pravnog nasilja i terora nad etičkom prosudbom u akademskoj zajednici bila napokon tiskana i odaslane pozivnice za večerašnje predstavljanje publikacije, Ustavni sud je 8. studenoga 2018. godine svojom odlukom (broj: U-III-2992/2018) o ”ukidanju mišljenja” (Etičkog povjerenstva Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu) publikaciju učinio izuzetno aktualnom.

Naivni su suci Ustavnog suda ako su mislili da će sačuvati i obraniti čast i ugled ”zabranama” da se javno govori o Mišljenju Odbora za etiku o ”nekorektnom prenošenju, prepričavanju i sažimanju tuđih tekstova” u disertaciji Miroslava Šeparovića, predsjednika Ustavnog suda, ili o Mišljenju Etičkog povjerenstva Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu o tome da je prorektor Ante Čović ”čak dva puta isti sadržaj znanstvenog članka/knjige u nešto izmijenjenim formama podmetnuo prilikom izbora u viša zvanja”

U publikaciji se, osim izvještaja o novinarskoj istrazi, objavljuje više od 35 sudskih i ostalih dokumenta o pokušajima zaustavljanja informiranja javnosti o ocjenama etičnosti znanstvenih uradaka dužnosnika, tako da čitatelji ne moraju nekritički prihvaćati isključivo novinarske ocjene i mišljenja, već́ na osnovi objavljenih dokumenta mogu i sami donositi vlastite ocjene i zaključke.

Podsjetimo, dvije proturječne odluke Ustavnog suda, prva od 25. travnja 2017. godine o ”razvlašćivanju” Odbora za etiku u znanosti i visokom obrazovanju i druga od 8. ovog mjeseca o ukidanju Mišljenja Etičkog povjerenstva, već imaju za posljedicu zastoj u djelovanju i radu Odbora za etiku u znanosti i visokom obrazovanju (koji trenutno i ne postoji) kao i to da će vjerojatno neovisni i komplotima neskloni članovi akademske zajednice ubuduće izbjegavati rad u etičkim povjerenstvima na fakultetima.

Naivni su suci Ustavnog suda ako su mislili da će sačuvati i obraniti čast i ugled ”zabranama” da se javno govori o Mišljenju Odbora za etiku o ”nekorektnom prenošenju, prepričavanju i sažimanju tuđih tekstova” u disertaciji Miroslava Šeparovića, predsjednika Ustavnog suda, ili o Mišljenju Etičkog povjerenstva Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu o tome da je prorektor Ante Čović ”čak dva puta isti sadržaj znanstvenog članka/knjige u nešto izmijenjenim formama podmetnuo prilikom izbora u viša zvanja”.

Odluke Ustavnog suda o ”razvlašćivanju” Odbora za etiku u znanosti i visokom obrazovanju i odluka o ukidanju Mišljenja Etičkog povjerenstva su proturječne, jer isti Sud u dvije odluke u razmaku od samo godinu dana iznosi potpuno suprotna mišljenja.

U odluci (broj: U-II-6251/2016 od 25. travnja 2017. godine) kojom je ukinut članak 7. stavak 4. Etičkog kodeksa Odbora za etiku u znanosti i visokom obrazovanju, Sud je utvrdio:

”Polazeći od navedenog, razvidno je da Zakon o znanosti i visokom obrazovanju Odbor za etiku nije predvidio kao ‘instancijsko tijelo’. Upravno suprotno, Odbor je posebno tijelo …”.

Tako je o Etičkom odboru odlučivao Ustavni sud tobože u obrani i zaštiti sveučilišne autonomije, a potpuno suprotno kada se pojavilo mišljenje autonomnog fakultetskog Etičkog povjerenstva. U točki 15. odluke o ukidanju mišljenja Etičkog povjerenstva Filozofskog fakulteta isti Sud navodi:

”…Ustavni sud utvrđuje da je osporeno Mišljenje, protiv kojeg nije dopušten pravni lijek, donijelo općim aktom predviđeno tijelo pravne osobe s javnim ovlastima …”.

Kad se promatraju te dvije odluke Ustavnog suda, nameće se zaključak da bi prema tom tijelu jedino zakonski valjano etičko mišljenje bilo ono kojim se ne bi vrijeđalo nečasne članove akademske zajednice koji su dužnosnici, predsjednik Ustavnog suda, prorektor, (bivši) ministar, itd.

A prema još uvijek važećem i još neizmijenjenom čl. 2. st. 3. Etičkog kodeksa Sveučilišta u Zagrebu Etičkim kodeksom se ”ne uređuju prava, obveze i odgovornosti osoba” o čijoj akademskoj (ne)časnosti se promišlja i etička prosudba nije ”alternativa za građanske, kaznene upravne i stegovne (disciplinske) postupke uređene zakonima, drugim propisima i aktima sveučilišta i njegovih sastavnica”.

U ”družini vrhunaravnih pravnih autoriteta” Ingrid Antičević Marinović, koja je ukinula Mišljenje Etičkog povjerenstva Filozofskog fakulteta, sudjelovala je, između ostalih, i sutkinja Snježana Bagić koja je i sama zbog plagiranja bila predmet rasprave na Odboru za etiku u znanosti i visokom obrazovanju i koja se zbog toga morala izuzeti kao što se svojedobno u odlučivanju o ”razvlašćivanju” Odbora za etiku izuzeo i Miroslav Šeparović, predsjednik Ustavnog suda

Prorektor Čović je, međutim, na 22. sjednici Etičkog savjeta Sveučilišta u Zagrebu (pogledati zapisnik s te sjednice), predlažući izmjene Etičkog kodeksa prema vlastitim potrebama u trenutku kada je Etičko povjerenstvo Filozofskog fakulteta donosilo Mišljenje o njegovom nečasnom postupku prilikom izbora u zvanje redovnog profesora u trajnom zvanju, rekao:

”Na prijedlogu izmjena je radio tim pravnih stručnjaka kako s Rektorata, tako i s Pravnog fakulteta, konzultiran je i Odbor za statutarna pitanja, ali i suci Ustavnog suda”.

Predloženim izmjenama usprotivio se prof. dr. sc. Alan Uzelac, koji je pisao Etički kodeks, i pitao prorektora Čovića koji su to pravnici i koji sudac Ustavnog suda ocijenili da je Etički kodeks neustavan?

Na to izravno postavljeno pitanje je prorektor Čović izbjegao odgovoriti.

Ali ako je prorektor Čović rekao istinu o ”pravnom konzaltingu suca Ustavnog suda”, onda taj, ta ili više sudaca Ustavnog suda nisu smjeli sudjelovati u donošenju odluke o ukidanju Mišljenja Etičkog povjerenstva.

I još nešto: u ”družini vrhunaravnih pravnih autoriteta” Ingrid Antičević Marinović, koja je ukinula Mišljenje Etičkog povjerenstva, sudjelovala je, između ostalih, i sutkinja Snježana Bagić koja je i sama zbog plagiranja bila predmet rasprave na Odboru za etiku u znanosti i visokom obrazovanju i koja se zbog toga morala izuzeti kao što se svojedobno u odlučivanju o ”razvlašćivanju” Odbora za etiku izuzeo i Miroslav Šeparović, predsjednik Ustavnog suda.

Nesumnjiva je činjenica da Ustavni sud u trenutku sastavljanja odluke o ukidanju Mišljenja Etičkog povjerenstva Filozofskog fakulteta nije imao pojma da je Čović paralelno pokrenuo i upravni spor, kao ni to da je Upravni sud presudio u tome sporu odbacivši Čovićevu tužbu (presuda poslovni broj: Uszp-6/16-6 od 30. listopada 2018. godine).

Da su imali pojma da je tužitelj pokrenuo paralelno dva spora i da je prethodno u tom sporu donesena presuda Upravnog suda, o toj odluci bi se Ustavni sud morao izjasniti i staviti je van snage s obzirom na to da je u bitnome suprotna odluci Ustavnog suda o ukidanju Mišljenja Etičkog povjerenstva.

Pogleda li se pak presuda Upravnog suda, bitne su, pojednostavljeno govoreći, dvije stvari. Prvo, da mišljenjem Etičkog povjerenstva nisu ”dotaknuta” osobna prava i interesi tužitelja Čovića i drugo, da Mišljenje etičkog povjerenstva nije ”akt pravne osobe koja ima javnu ovlast”.

Obje činjenice su svaka za sebe dovoljne za odbacivanje tužbe!

Suprotno tome, Ustavni sud u svojoj odluci naglašava da se, kao prvo, prava i interesi tužitelja možda ne ”tangiraju” izravno u prvome koraku, ali se u očekivanom drugom koraku koji predstoji nakon donošenja Mišljenja Etičkog povjerenstva mogu ugroziti prava i interesi tužitelja!?

I kao drugo, da se nesumnjivo radi o Filozofskom fakultetu kao ”pravnoj osobi sa javnim ovlastima”.

Ključno je, po mojem još uvijek neukinutom novinarskom mišljenju, da je tužba Ustavnom sudu s obzirom na nepravomoćnu presudu Upravnog suda preuranjena i da ju je Ustavni sud trebao odbaciti do okončanja postupka na Upravnom sudu, odnosno sve dok se ”ne iscrpe sva redovna pravna sredstva”.

Ma nije tu riječ o sudskim zabludama, nego o tome da prorektor Čović ima protekciju sudaca u Ustavnom sudu kod sudaca čija je akademska čestitost isto upitna. A Etičko povjerenstvo Filozofskog fakulteta i raniji saziv Odbora za etiku u znanosti i visokom obrazovanju su samo predmet zajebancije bahatih koji misle da mogu što hoće

Eh da, ali u tom se slučaju ne bi moglo ustvrditi da je u postupku donošenja Mišljenja Etičkog povjerenstva uskraćeno temeljno ljudsko pravo na nepristranu sudsku zaštitu!

A ako stoji ocjena Ustavnog suda da je Mišljenje Etičkog povjerenstva doneseno u ime pravne osobe s javnim ovlastima (Filozofski fakultet), onda je pravni lijek protiv tog Mišljenja Etičkog povjerenstva propisan i nije istina što piše u obrazloženju odluke Ustavnog suda o ukidanju Mišljenja da nema prava na sudsku zaštitu.

To što ne piše izrijekom da je pravni lijek protiv Mišljenja Etičkog povjerenstva tužba Upravnom sudu nema veze, jer je to kao pravni lijek propisano zakonom ako je Etičko povjerenstvo ”tijelo pravne osobe sa javnim ovlastima”, a to je pravo Čović (paralelno i poskrivećki od prijatelja u Ustavnom sudu) očito i koristio.

I onda, ako je točna tvrdnja Ustavnog suda da kod donošenja Mišljenja Etičkog povjerenstva ne postoji u hrvatskom pravnom poretku pravo na sudsku zaštitu, zašto je ”vratio Etičkom povjerenstvu predmet na ponovno odlučivanje”? Zar vrhunaravni pravni autoriteti iz Ustavnog suda misle da Etičko povjerenstvo može otkloniti umjesto zakonodavnih vlasti ”nedostatak prava na sudsku zaštitu u hrvatskom pravnom poretku”!?

Glupost! Ma kakva bila ”odluka” Etičkog povjerenstva u ponovljenom postupku, nedostatak prava na sudsku zaštitu je sigurno nepopravljiv nedostatak za Etičko povjerenstvo.

Možda bi se, nadalje, moglo konstatirati da se u ovom slučaju radi o ”smetnjama” u komunikaciji između dva suda i prešutjeti da je odvjetnik Maro Mihočević vjerojatno znao i sudjelovao u pisanju obje paralelne Čovićeve tužbe, no za odstupanja od vlastite sudske prakse Ustavni sud se ne može nikako opravdati.

U prošloj kolumni sam pisao o tome kako se u povodu ustavne tužbe suca Željka Rogića iz Zadra, kojom se pokušalo osporiti odluke sudačkih vijeća zbog kršenja Etičkog kodeksa sudaca, Ustavni sud proglasio nenadležnim.

I u drugom primjeru (odluka U-III-3742/2008) u povodu tužbe protiv odluke Državnog sudbenog vijeća Republike Hrvatske, broj: SP-5/08 od 11. srpnja 2008. godine, kojom se podnositelj tužbe kao sudac Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske privremeno udaljuje od obavljanja sudačke dužnosti, Ustavni sud se proglasio nenadležnim.

I u trećem primjeru (odluka U-III – 2765/2012) u povodu ustavne tužbe protiv rješenja Izvršnog odbora Hrvatske odvjetničke komore, broj: 2197/2012 od 13. veljače 2012., kojim je podnositelju obustavljeno obavljanje odvjetničke djelatnosti do pravomoćnog okončanja disciplinskog postupka pokrenutog protiv njega i kojemu je imenovan privremeni zamjenik, Ustavni sud se proglasio nenadležnim.

A bahati zapravo i mogu što hoće, jer u Hrvatskoj stalno biraju iste bezrazložno očekujući uvijek drugačije rezultate. A to se jako dobro vidi, primjerice, u činjenici da su po drugi put izabrani isti rektor i prorektor Zagrebačkog sveučilišta unatoč svemu što su počinili ili još uvijek čine

I moglo bi se tako nabrajati više stotina sličnih primjera u kojima se Ustavni sud proglašavao nenadležnim.

Ma nije tu riječ o sudskim zabludama, nego o tome da prorektor Čović ima protekciju sudaca u Ustavnom sudu čija je akademska čestitost isto upitna. A Etičko povjerenstvo Filozofskog fakulteta i raniji saziv Odbora za etiku u znanosti i visokom obrazovanju su samo predmet zajebancije bahatih koji misle da mogu što hoće.

A bahati zapravo i mogu što hoće, jer u Hrvatskoj stalno biraju iste bezrazložno očekujući uvijek drugačije rezultate. Dok bi se, primjerice, za prve izbore sadašnjih rektora i prorektora Sveučilišta u Zagrebu možda moglo reći da birači ”nisu znali”, za druge izbore na kojima su izabrani isti se to nikako ne može reći. Pa eto, akademska zajednica sada ima to što ima – odlukom Ustavnog suda ukinuto mišljenje Etičkog povjerenstva.

 

***

Pozivamo čitatelje da se jave Ivici Grčaru i iznesu svoje probleme prouzročene time što im razni moćnici krše prava.

Ukoliko vam je to potrebno, portal Autograf jamči potpunu anonimnost ugroženim građanima.

Pišite na [email protected], odnosno na [email protected] ili nazovite broj ++ 385 (0)98 484 355

***

Opaska uredništva: za podatke i ocjene iznesene u ovoj rubrici ”Autografova pučkobranitelja”, kada nastupa kao takav, odgovara autor.

 

UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN, POZIVOM NA BROJ 060 800 333 ILI SLANJEM SMS PORUKE NA 647647 UZ KLJUČNU RIJEČ DEMOS. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

    •  Etički nazori oprečni većini kandidata za suce Ustavnog suda
    •  Posljednji slobodni novinar upisan u Sudski registar
    •  Signal novinarima da se okane iluzija o slobodi medija
    •  Banke nekontrolirano “dilaju” podacima o klijentima
    •  Treća novinareva tužba Sudu za ljudska prava
    •  Sudionici izbora su nasamareni – apstinenti imaju pravo
    •  Hoće li policija na birališta privoditi izborne apstinente?
    •  Prijavljujem Plenkovića zbog prijetnje DORH-u i USKOK-u
    •  Sudstvo i soc-skrbitelji žive od medijske šutnje
    •  Urušavanje koruptivnog sustava vlasti u pravosuđu

> Svi tekstovi ovog autora