Ovršeni katolici zbog pedofilije svećenika i šutnje biskupa

Kada vam se dogodi da ne platite pričuvu, jer u stanu koji je ostao iza vaših roditelja nitko ne stanuje, dobijete nakon nekoliko godina vratolomnu sumu na računu koja višestruko nadmašuje iznos pričuve: jer osim obavezne pričuve vaš dug čine i zatezne kamate.

Ova slika ovrhe i duga ilustrira naš pogled i osjećaj ogorčenosti u vezi sa skandalom pedofilije u Katoličkoj crkvi, temi koja je okupila predsjednike svih biskupskih konferencija na sinodi u Rimu, u veljači ove godine.

Sinoda je imala ublažen naslov ”Zaštita maloljetnika u Crkvi” koji ne izražava ono što su neke biskupske konferencije jasno izrazile u svojim varijantama ove vijesti: skandal zlostavljanja u Crkvi.

Nemali broj naših prijatelja/ica katolika izražava svoj bijes, ogorčenost i javni protest zbog onoga što je već krajem 2018. bilo u javnosti poznato kao rezultat istraživanja koje je naručila Njemačka biskupska konferencija.

Studija iz Njemačke poslužila je kao kostur za otvaranje sukoba vezano uz pedofiliju i seksualno uznemiravanje/napastovanje u Katoličkoj crkvi.

Sinoda je imala ublažen naslov ”Zaštita maloljetnika u Crkvi” koji ne izražava ono što su neke biskupske konferencije jasno izrazile u svojim varijantama ove vijesti: skandal zlostavljanja u Crkvi

Zanimljiva je u tom kontekstu i primjedba laika iz katoličke inicijative u Njemačkoj ”Wir sind Kirche” (”Mi smo Crkva”) koja je na generaliziranje odgovornosti za navedene zločine (u stilu svi mi smo Crkva i svi snosimo odgovornost) jasno dala do znanja svojim biskupima da ne pristaju na podjelu odgovornosti budući da desetljećima upravo od klerika doživljavaju otpor njihovoj koncilskoj tezi da smo svi Crkva.

Sada, kada treba ”platiti ceh krivnje”, odjednom od klerika stiže uključivanje laika u krivnju pedofilije u Crkvi.

Zato inicijativa ”Mi smo Crkva” ističe, a mi se s time slažemo, da je pedofilija i seksualno zlostavljanje u Crkvi djelo klerika koje podržava klerikalizam u Katoličkoj crkvi, onaj duh perverznog poimanja moći ”u ime Boga” i pogrešnog/krivog uvjerenja da će se problem riješiti tako da ga se sakriva.

Pedofilija i seksualno zlostavljanje trebaju biti javno prokazani kao plod klerikalizma i sankcionirani kao osobna krivnja za zločin.

Ako pak preuzimamo kao neklerici odgovornost, onda je to zato što smo subraća i susestre, a ne zato da se ponovo klerikalni pipac sakrije iza općeg svećenstva svih krštenih duša.

Katolici koji prihvaćaju odgovornost za ”ovršeno katoličko” prepoznaju da se ne radi o ”samo 2%” slučajeva, kako je nemušto izjavio jedan biskup, nego da se radi o dubokom poremećaju koji samo otvara pitanja o licemjerju u Crkvi.

Ovršeni katolici su spremni ”platiti dug” jer su odgovorni prema ŽRTVAMA. Ali nisu spremni šutjeti o onima koji su prouzročili dug, bilo da su počinitelji ili oni koji su počinitelje skrivali.

I nisu spremni zadovoljiti se osudama Sinode, koje ostaju samo na riječima, a ne vidjeti sankcije, konzekvence za zločin seksualnog zlostavljanja.

Oni koji su spremni platiti dug slušaju što govore žrtve, jesu li ili ne obeštećene. Njima u središtu pažnje nisu crkvene strukture, ugled institucije, nego živi ljudi koji su dubinski povrijeđeni i zloupotrijebljeni. Hram Božji su oni, a ne institucije.

Tako bar stoji u Evanđelju. Crkvene strukture će se osloboditi krivnje samo ako prođu kroz proces KATARZE/čišćenja u suočavanju s grijehom koji su klerici počinili, klerici prešutjeli.

Prešućivanje se pokušava nastaviti i nakon Sinode.

Prepoznajemo ga u pokušaju skretanja fokusa sa zlostavljanja djece i zlostavljanja žena na borbu protiv tzv. homoseksualnog lobija u Crkvi.

Oni su samo utvara u glavama konzervativnih ideologa kojima su valjda homoseksualci ključ svih problema. Njihova ideologija je pogubna, jer njena neistina ubija žive ljude. Samoubojstvo Nikše Spremića samo je jedan tragičan primjer posljedica koje ima licemjerna klerikalna politika unutar Crkve.

Inicijativa ”Mi smo Crkva” ističe, a mi se s time slažemo, da je pedofilija i seksualno zlostavljanje u Crkvi djelo klerika koje podržava klerikalizam u Katoličkoj crkvi, onaj duh perverznog poimanja moći ”u ime Boga” i pogrešnog/krivog uvjerenja da će se problem riješiti tako da ga se sakriva

No ovdje se radi barem o dvije skupine žrtava koje opovrgavaju konzervativna tumačenja kako su baš homoseksualci krivi za pedofiliju.

S jedne strane to su djeca, dakle kojeg god spola bila, djeca nisu odrasle osobe u istospolnom seksualnom odnosu.

S druge strane, seksualno zlostavljanje pogađa žene, napose redovnice.

Dakle radi se o predatorima koji su silovali žene jer su muškarci i očito nisu istospolnog seksualnog afiniteta.

Iza deklarirane odlučnosti da se radikalno obračunaju s grijehom zlostavljanja konzervativni glasovi skrivaju svoj homofobni križarski pohod.

Tako se ne plaća dug.

Dug se plaća pokajanjem za zlostavljanu djecu, za silovane redovnice, za one koji su zlostavljani u ime Boga, ucijenjeni vjerom, nekritičnim poimanjem poslušnosti, ubrizgavanjem osjećaja krivnje ili materijalnim ovisnostima.

Tako se ne otplaćuje ”ovrha”, nego samo rastu kamate.

Australskom ex-kardinalu želimo pravedno suđenje, no u fokusu nije on, nego dječaci koje je zlostavljao.

O seksualnom zloupotrebljavanju redovnica, o čemu je Arte snimila dokumentarni film, Rim još nije ni održao Sinodu i pitanje je hoće li ikada.

Žrtve trebaju da im se vjeruje i da se njihovi zahtjevi uzmu ozbiljno: Sinoda u Rimu nije sankcionirala biskupe koji su skrivali svećenike predatore. I to je njena slabost uz svu hrabrost koju su biskupi pokazali javno govoreći o ovoj rak-rani Crkve.

Pokušaj skretanja fokusa na homoseksualni lobi treba jasno prepoznati i tom manevru treba pružiti otpor.

Skretanje fokusa je nepravedno prema živim ljudima, ne štiti potencijalne žrtve od predatora i oblik je zataškavanja koji može donijeti u budućnosti samo ”nove ovrhe i nove kamate”.

Pravi problem je korištenje nekontroliranom moći koja nema uporište ni u Evanđelju ni u nauku Crkve i zato ga treba dokinuti.

Ovršeni katolici su spremni ”platiti dug” jer su odgovorni prema ŽRTVAMA. Ali nisu spremni šutjeti o onima koji su prouzročili dug, bilo da su počinitelji ili oni koji su počinitelje skrivali

Ovrhu treba platiti, a to znači, pokretati stvarne promjene u Crkvi, od mijenjanja ponašanja u sukobima: umjesto netransparentnog prikrivanja problema – suočavanje i nenasilno rješavanje sukoba, do promjena struktura i stvarnih osuda zloupotrebe moći.

Nada je među nama kada u fokus stavimo ŽRTVE, čujemo ih i zajedno s njima nalazimo izlaz iz ovog ”duga” prema njima.

Nenasilno djelovanje ovdje znači upirati prst na nasilje struktura, koje svoje demonsko lice pokazuje na onima koji su najslabiji, najnezaštićeniji.

Upirati na lažljivost i licemjerje u svojoj Crkvi je u službi njenog očišćenja – ovrha je pozamašna, trebamo hrabrosti da se suočavamo sa zlodjelima svojih predatora, koji su i dalje naša braća.

Ne na način da budemo taoci njihovog nasilja, nego da, vjerujući u istinu koja oslobađa, otplaćujemo dug prema njihovim žrtvama.

To je put na kojem ćemo kao Crkva doživjeti katarzu.

 

UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN, POZIVOM NA BROJ 060 800 333 ILI SLANJEM SMS PORUKE NA 647647 UZ KLJUČNU RIJEČ DEMOS. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

    •  Radikalno nježno u ''kvrgava'' vremena
    •  Prigovor savjesti u miru i ratu
    •  Mir radi Vivian Silva
    •  Biskupi pozivaju na otpor radikalnoj desnici
    •  Mir je održiv i samo u miru možemo razgranati svoje živote
    •  Gospodo na trgovima, korizma je: odrecite se nasilja
    •  Da ljudi budu ljudskiji
    •  Rodoljublje nije batinanje petnaestogodišnjih Vukovaraca
    •  Mirovnjačke minijature ili koga biramo za svoje vođe
    •  Baš sada, unatoč svemu, poticaj Vjernika ZA MIR

> Svi tekstovi ovog autora