autograf.hr

novinarstvo s potpisom

UKRAJINA ČIM PRIJE U EUROPSKU UNIJU!!

Sumrak civilizacije

AUTOR: Branko Mijić / 20.04.2019.

Branko Mijić

Katedrala Notre-Dame nije najstarija crkva u Parizu, to je Saint–Germain-des-Prés, niti najljepša, jer bi ta titula vjerojatno pripala Sainte–Chapelle.

No, prizor Notre-Dame dok je guta plamen svakom je čovjeku na ovom planetu zaledio krv u žilama. Jer, Notre-Dame nije samo simbol Pariza i Francuske, ta katedrala nije samo najposjećeniji vjerski objekt u Europi nakon bazilike svetog Petra u Rimu, to zdanje nije samo glavni lik proslavljenog romana Victora Hugoa, monument koji svjedoči i prkosi povijesti 850 godina, već, uz sve to, dokaz uljudbe ljudskoga roda.

Na tom našem civilizacijskom putu katedrala Notre-Dame je nezaobilazna, poput Lascauxa, Stonehengea, piramida, Akropole i ostalih čovjekovih djela kojima je promijenio prirodu.

Vatra koja lakoćom proždire ono što je nekoliko generacija ljudskog roda gotovo dva stoljeća marljivo podizalo, zrcalila je u našim očima strah kako svjedočimo sumraku civilizacije, nagoviještala da je Sudnji dan blizu.

Gledajući to zgarište s ostacima nekad velebne katedrale, u srce ranjenom Gradu svjetlosti, jedino suvislo što nam je moglo pasti na pamet je da se radi o posljednjem upozorenju. Božjem, i to u Velikom tjednu, ili Prirode, svejedno. Vjerovali mi ili ne, nekom smo se od njih gadno zamjerili!

Vatra nas je održala na životu, vatra nas je oslobodila pećine, a sada bi nas ta ista vatra mogla ili vratiti u pećinu, ili pak zauvijek izbrisati s planeta.

Nestajanje Notre-Dame u plamenu pokazalo nam je da smo umišljeni u vjerovanju kako smo nadmoćni nad prirodom zato što letimo u svemir, zato što smo izmislili umjetnu inteligenciju koja umjesto nas vozi automobil ili obavlja kućne poslove, zato što milijardu informacija možemo pohraniti u minijaturni čip koji smo napravili iz pijeska.

Ništa od svega toga nije nam pomoglo da sačuvamo Notre-Dame, pred vatrom smo ostali ustrašeni i nemoćni, drhteći kao divlje zvijeri, kao naši preci prije milijun godina.

Gledajući to zgarište s ostacima nekad velebne katedrale, u srce ranjenom Gradu svjetlosti, jedino suvislo što nam je moglo pasti na pamet je da se radi o posljednjem upozorenju. Božjem, i to u Velikom tjednu, ili Prirode, svejedno.

Vjerovali mi ili ne, nekom smo se od njih gadno zamjerili!

To što se dogodilo s Notre-Dame nije slučajnost, valja nam poštivati hijerarhiju, biti smjeran i pokoran te voditi računa da priroda može bez nas opstati, ali ne i mi bez nje.

Ne slušamo čak ni vlastitu djecu koja protestiraju jer im zbog klimatskih promjena ostavljamo dom s ograničenim rokom trajanja. Nije li ta iskra samoubilačkog nagona koji ne možemo obuzdati zapalila i Notre-Dame?

Zaslijepljeni zgrtanjem nečega što zovemo bogatstvom, a što u konačnici ne vrijedi ništa, iako se mjeri u milijardama i bilijunima, jer je nejestivo, ne da se piti i udisati, doveli smo planet na rub opstanka.

Ne slušamo čak ni vlastitu djecu koja protestiraju jer im zbog klimatskih promjena ostavljamo dom s ograničenim rokom trajanja. Nije li ta iskra samoubilačkog nagona koji ne možemo obuzdati zapalila i Notre-Dame?

Uistinu, je li nam lakše slati letjelice na Mars i istraživati je li tamo moguć život ne bi li na njega preselili čovječanstvo nego li, s malo pažnje, naprosto sačuvati staru, dobru i još uvijek jedinu nam Zemlju?

Ako je Notre-Dame trebala buknuti da počnemo razmišljati o svojoj ulozi na planetu, onda sve ne mora biti tako katastrofalno. Katedrala se može obnoviti novcem, ali čovjekovu sebičnost priroda više neće tolerirati.

Nakon Aleksandrijske biblioteke i Notre-Dame, trećeg upozorenja neće biti.

(Prenosimo s portala Novog lista).

UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN, POZIVOM NA BROJ 060 800 333 ILI SLANJEM SMS PORUKE NA 647647 UZ KLJUČNU RIJEČ DEMOS. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

Još tekstova ovog autora: