Kolakušić: jedinstveni prorok, demagog i neznalica

Kad živiš u Hrvatskoj kao građanka koja želi živjeti u uređenoj državi u kojoj se poštuju ljudska prava, a institucije, sukladno svojim ovlastima, odrađuju zadatke dosljedno i odgovorno, ne možeš se prestati čuditi zbivanjima kojima iz dana u dan moraš svjedočiti. Pritom možeš komentirati, razumno argumentirati, vikati, nešto pokušavati učiniti … ali, avaj, prevelike vajde nema.

Dok od onih koji nisu spakirali kofere i otišli u neke druge prostore i drugačije odnose veliki broj okreće glavu i brine samo vlastite brige, neki očajnički čekaju čudo i spasitelja koji će im riješiti nagomilane probleme, okrenuti kotač sudbine i zavrtjeti ga u smjeru sreće i bezbrižnog smijeha. A onih koji sebe doživljavaju kao čudotvorce i navjestitelje novog doba ne manjka.

Svako malo eto novog zeca iz šešira, s čudesnim napitkom koji ljude zatravi i učini ih odanom sljedbom. Oni vjeruju da je konačno stigao mag koji sve zna i može. Promakne im obličje zeca koji brzo protrčava, usput mazne sve što mu se pod rukom nađe, ne ispuni ni jedno veliko ili malo obećanje, pa nestane u klobuku.

Briga Mislava Kolakušića. On će vjerojatno ukinuti Ustavni sud. Ima već svijetle primjere Mađarske i Poljske čije su velike vođe odmah nasrnule upravo na tu za demokraciju prevažnu instituciju

Kad magija izgubi moć djelovanja, naravno ostaje tek okus gorčine.

Nakon Mosta, Živog zida, izbori za Europski parlament pod svjetla reflektora izbacili su bivšeg suca Trgovačkog suda Mislava Kolakušića. Novo čudo hrvatskog političkog života. Spasitelja koji sve vidi i sve umije promijeniti. Po kratkom postupku.

Za sada je jedino izvjesno da je sebi osigurao izvanredno dobru plaću, ali treba samo malo pričekati, pa ćemo vidjeti što on sve može.

Tek sporadično prisutan u medijima, ali vrlo aktivan na društvenim mrežama ničim nije uspio privući moju pažnju do trenutka objave izbornih rezultata. Čudo. Uspio je što je naumio iako mu je malo tko vjerovao. Više od osamdeset tisuća ljudi (precizno, 84.765) nije bilo lijeno otići do birališta i zaokružiti njegovu listu na kojoj se ni o kome drugom ništa nije znalo niti se o njima bilo što čulo. Kolakušić je od toga dobio gotovo 69.000 preferencijalnih glasova.

Prirodno je da svako čudo zavrjeđuje svu pozornost medija. A to novo čudo izazvalo je nemalu zblanutost svih koji se čudesnog napitka napili nisu.

Izabranik je počeo zboriti i izlagati svoju viziju ružičaste sutrašnjice u kojoj on, Veliki Čarobnjak Male Zemlje za Veliki Odmor (turista, ne stanovništva, ofkors), igra glavnu ulogu.

Dva puta će skoknuti do Bruxellesa, a onda se baciti na predsjedničku kampanju u kojoj će, smije li se uopće sumnjati, pobijediti. Nije rekao, ali pretpostavljam da namjerava zadržati plaću EU parlamentarca jer je neusporedivo veća od predsjedničke. No, tu ne staje.

Kao predsjednik će se kandidirati za parlamentarne izbore i tu, bez sumnje, pobijediti, pa će biti premijer, ministar policije i pravosuđa koji će pucketanjem prsta promijeniti zakone i donijeti zlatno doba vladavine prava i pravde napaćenom narodu.

On nema vremena za procese i procedure. Gade mu se. Jer on zna što treba mijenjati i ne treba ničije tuđe mišljenje, kamoli dosadna i beskorisna institucionalna i javna savjetovanja.

Međutim, tu priči, a ni čuđenju nije kraj.

Dok spasitelj svoj životni put vidi posve jasno, bez ikakve sjene sumnje, mnoge odgovore na važna pitanja s radošću prepušta volji naroda.

Što misli o pravu na pobačaj? Nema vremena misliti. To će staviti na referendum. Nekoć pravnik, pritom se ne obazire na odluku Ustavnog suda koji je jasno izrekao da “zakoni neće osujetiti ženu da odustane od prekida trudnoće, već to može samo učiniti ugrožavajući svoje zdravlje, pa se zabrana prekida trudnoće zato smatra nedopustivom”.

Nekoć pravnik, pritom se ne obazire na odluku Ustavnog suda koji je jasno izrekao da “zakoni neće osujetiti ženu da odustane od prekida trudnoće, već to može samo učiniti ugrožavajući svoje zdravlje, pa se zabrana prekida trudnoće zato smatra nedopustivom”

Briga Mislava Kolakušića. On će vjerojatno ukinuti Ustavni sud. Ima već svijetle primjere Mađarske i Poljske čije su velike vođe odmah nasrnule upravo na tu za demokraciju prevažnu instituciju.

Ni ustaškim simbolima se ne želi opterećivati. Ima važnijeg posla. Fašizam sim, fašizam tam. A nacionalizam je, veli on, divno i pozitivno čuvstvo – obitelj, grad, država u srcu. Angela Merkel nema pojma kad ga osuđuje.

O migrantima nema jasan stav. Osim što primjećuje da se nitko ne želi zadržati u Hrvatskoj. On zna valjda najbolje.

Kao svaki pravi Jedinstveni Prorok nema nimalo simpatija za one koji su mu prethodili. Jer nisu njega navijestili, sigurno. Živi zid, Dalija Orešković nisu mu zanimljivi. On ima svoj put. I bit će sam na njemu. Trebaju mu tek glasovi sljedbe, a on će im milostivo prepustiti da odlučuju o svim pitanjima koja njega ne zanimaju.

A kakva su ta pitanja zapravo? Reproduktivna prava žena, prava izbjeglica i migranata, nacionalizam i neofašizam – ljudskopravaška, svakako, ali i vrlo škakljiva na ovim prostorima. Izazivaju burne rasprave, dijele ljude.

Odgovori privlače neke, ali odbijaju mnoge. U situaciji kad se boriš za šesto tisuća glasova mudro je zaobilaziti problematične teme. Osim toga, on će se baviti važnim stvarima, a ljudska prava, očito, ne idu mu u tu kategoriju.

Plaću neće pokloniti narodu, ali mu daje sve povjerenje da odlučuje o pitanjima koja ga umaraju i posve su mu nezanimljiva.

I što na sve to reći? Nasmijati se i odmahnuti rukom? Nemoguće.

Previše je ljudi stalo iza njega i dalje je spremno za njega poginuti. Na društvenim mrežama muškarci, a još više žene, slijepo vjeruju da je Kolakušić hrabar, sposoban, pravi izbor za napaćenu Hrvatsku.

Žustro zamjeraju svima koji bilo što negativno napišu o novom magu. Duboko vjeruju da samo zlobne duše mogu nalaziti mane čovjeku koji se usudio reći da će čeličnom metlom pomesti državu i oblikovati je prema svojim uvjerenjima.

I njima su ljudska prava efemeran problem kojim će se baviti tek kad sunce blagostanja obasja njih i njihovu Hrvatsku.

Već smo vidjeli istu priču sa Živim zidom i Mostom. Ni njih, kao, nisu zanimala takozvana svjetonazorska pitanja. S gnušanjem su odbijali na njih odgovoriti.

A onda je stigla Istanbulska konvencija, dokument čija ratifikacija pokazuje civilizacijsku razinu koju je dosegnula određena država glede poštivanja ljudskih prava žena i svih žrtava nasilja. Pa Marakeški (neobavezujući) sporazum, pa pitanje medicinskog prekida trudnoće, pa izbjeglica.

Kao svaki pravi Jedinstveni Prorok nema nimalo simpatija za one koji su mu prethodili. Jer nisu njega navijestili, sigurno. Živi zid, Dalija Orešković nisu mu zanimljivi. On ima svoj put. I bit će sam na njemu. Trebaju mu tek glasovi sljedbe, a on će im milostivo prepustiti da odlučuju o svim pitanjima koja njega ne zanimaju

I odjednom je postalo jasno da mnogi imaju jasne stavove i da njima negiraju važnost međunarodnih standarda zaštite ljudskih prava. Dok su drugi javno odlučili i dalje glumiti neutralnost.

Pogledamo li prema susjedstvu, zagledamo li se u ne tako davno prošlost, trebali bismo se ozbiljno zabrinuti. I reagirati. Glasno. Jer nema sretne zemlje bez poštivanja temeljnih ljudskih prava. Jer nema uređenog društva i države bez poštivanja procedura.

Loše nam je, ali diktature nisu rješenje. One su užas u kojem stradavaju misleća bića i ranjive skupine, oni Drugi i Drugačiji.

Očito je da ćemo još dugo čekati da se prepoznaju oni kojima treba vjerovati, oni kojima treba dati podršku jer će brinuti za dobro svih. Kojima će ljudska prava, vladavina prava biti prevažni.

Do tada ostajem Alisa u zemlji čudesa u kojoj kraljica od karata odrubljuje glave, zečevi kasne na čajanke, čas smo preveliki, a čas premali.

 

UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN, POZIVOM NA BROJ 060 800 333 ILI SLANJEM SMS PORUKE NA 647647 UZ KLJUČNU RIJEČ DEMOS. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

    •  Zar su ratni avioni Hrvatskoj trenutno najpotrebniji?
    •  Dijete je ubijeno bez da je povrijeđen zakon. Savršeno!
    •  Proljeće koje to nije
    •  Priča o Zeki, Zokiju, Hasi… o hrabrim hrvatskim muževima
    •  Nemamo uvjeta za miran i prosperitetan život
    •  Vlado Gotovac bi nas volio. I to je utješno
    •  Plenkovićeva i moja Hrvatska u gadnom su raskoraku
    •  Milanovićeva logoreja ide u korist korupcije i HDZ-u
    •  Bahatluk se cijeni, braco. Predsjedniče, pokaži da si faca
    •  Uzdam se u uvažene koji tvrde da Možemo!

> Svi tekstovi ovog autora