Tomino evanđelje kao izazov za obnovljenu duhovnost

Čitati Tomino evanđelje i intelektualan je i duhovan izazov. Intelektualan zbog toga što propitujući kako i gdje je živjelo to evanđelje i zašto je osuđeno kao heretičko, otkrivamo složenost nastajanja kršćanstva kakvoga poznajemo. Duhovan zbog onoga što u njemu možemo otkriti za svoj vlastiti duhovni put.

Oni koji Tomino evanđelje odbacuju samo zato jer je davno proglašeno heretičkim, ne razlikuju se bitno od onih koji u Tominu evanđelju žele naći ”pravu” istinu skrivenu ako ne od autora kanonskih evanđelja, a ono od onih koji ih tumače. Mjesto Tomina evanđelja je negdje drugdje. Ono kanonskim evanđeljima ništa ne dodaje niti oduzima. Štoviše, u njemu ne piše ništa što ne možemo kao skrivenu poruku naći i u kanonskim evanđeljima.

Nesporazumi, nejasnoće, proturječnosti ne proizlaze iz onoga što je rečeno, nego iz onoga kako razumijemo to što je rečeno. Isus u Tominu evanđelju kaže da će istinski živjeti onaj tko razumije (ne tek ”čuva”, kako je prevedeno u Iv 8,51) njegove riječi (usp. logion 1). Te riječi nisu tajna u smislu da ju samo izabrani mogu razumjeti, nego su skrivene onima koji nemaju uši da ih čuju, odnosno koji ih ne prepoznaju u sebi kao istinite (”Tko ima uši, neka čuje” – logia 8, 21, 24, 63, 65, 96).

Oni koji Tomino evanđelje odbacuju samo zato jer je davno proglašeno heretičkim, ne razlikuju se bitno od onih koji u Tominu evanđelju žele naći ”pravu” istinu skrivenu ako ne od autora kanonskih evanđelja, a ono od onih koji ih tumače. Mjesto Tomina evanđelja je negdje drugdje. Ono kanonskim evanđeljima ništa ne dodaje niti oduzima. Štoviše, u njemu ne piše ništa što ne možemo kao skrivenu poruku naći i u kanonskim evanđeljima

Tko je Toma? U uvodnoj rečenici Tomina evanđelja (logion 1; brojne prijevode, pa ina hrvatski, moguće je naći online) autor se sam predstavlja: ”Ovo su skrivene riječi što ih je Isus, Živi, rekao, a Juda Toma (Blizanac) zabilježio”.

Autoru je ime Juda, dok riječi ”tomas” (aramejski תאומא) i ”dydamus” (grčki Θωμάς) obje znače: blizanac. Budući da je ime Juda među Židovima bilo vrlo često, nadimak je zacijelo dobio kao razlikovno obilježje. Moguće je da je imao brata blizanca, ili je možda, kako se neizravno sugerira u Tominu evanđelju, to ime dobio zbog duhovne srodnosti s Isusom.

No, neki autori smatraju da Juda Blizanac nije istovjetan s Tomom Blizancem, nego je Isusov brat kojega u svom evanđelju spominje Marko (Mk 6,3) i o kojem, kao o Isusovom bratu blizancu, govori ”Tomina knjiga” (drugi rukopis nađen u Nag Hammadiju 1945.).

Toma se rijetko spominje u kanonskim evanđeljima: Marko, Matej i Luka bilježe njegovo ime tek kad nabrajaju dvanaestoricu najbližih Isusovih učenika (Mk 3,18; Mt 10,3; Lk 6,15; Dj 1,13). No, zato ga Ivan spominje u nekoliko navrata (Iv 11, 16; Iv 14, 3-7; Iv 20,26-29; Iv 21,2), iz čega ga se može okarakterizirati kao odvažnog i racionalnog čovjeka, no, kadrog i za ustupanje vlastite racionalnosti dubljem uvidu i prepoznavanju.

Rukopis koptskoga prijevoda sadrži ukupno 114 izreka (grč. logia), kratkih dijaloga i parabola pripisanih Isusu. Datira iz 340-ih, dok se o datiranju izvornika (čiji fragmenti su nađeni u grčkom prijevodu, dok je izvornik najvjerojatnije napisan na sirijskom aramejskom) stručnjaci spore jer je rukopis očito kompilacija starijih izvora i novijih dodataka (dvije trećine izreka vrlo su nalik onima u kanonskim evanđeljima, dok je trećina njih posve svojstvenih).

Mnogi su stručnjaci suglasni da je napisano, barem velik njegov dio, u vrijeme nastanka kanonskih evanđelja (u rasponu od 66. do 110.), ili čak i ranije: između 40. i 50.

Tomino evanđelje se već po samoj strukturi razlikuje i od apokrifnih i od kanonskih evanđelja. Dok su kanonska evanđelja strukturirana kao priča o Isusovu životu (s navodima njegovih riječi), spletena oko kerigmatske jezgre (navještaja Isusa kao Mesije u svjetlu njegove muke, smrti i uskrsnuća), Tomino evanđelje zbirka je Isusovih izreka, kratkih dijaloga i parabola. Dakle, riječi je o dva različita žanra.

Prvo što primjećujemo uspoređujući kanonska i Tomino evanđelje jest da među Isusovim logia što su ih autori i/ili redaktori Tomina evanđelja odabrali, nema govora o Isusovom nagoviještanju vlastite smrti (aluziju je možda moguće naći u logionu 65), nema eshatoloških parabola i izreka, štoviše, Tomin Isus odgovara na upit učenika o svršetku: ”Što znate o početku, da tražite svršetak? Gdje je početak, tamo će biti i svršetak” (logion 18). Govor o Kraljevstvu (Božjem) nije govor kao o budućem događaju, nego kao o događaju sada i ovdje: ”Kraljevstvo se razastire zemljom, ali ga ljudi ne vide” (logion 113).

Čitamo li pomno evanđelja, pogleda usmjerena na ono što je Isus rekao a ne na ono kako se najčešće tumače, vidjet ćemo da Isus iz Nazareta nije sebe nazivao mesijom niti je tvrdio da je božansko biće sišlo na zemlju s neba kako bi umrlo kao žrtva za grijehe svijeta

Čitamo li pomno evanđelja, pogleda usmjerena na ono što je Isus rekao a ne na ono kako se najčešće tumače, vidjet ćemo da Isus iz Nazareta nije sebe nazivao mesijom niti je tvrdio da je božansko biće sišlo na zemlju s neba kako bi umrlo kao žrtva za grijehe svijeta.

U središtu Isusovog učenja i djelovanja bila je vizija života u Kraljevstvu Božjem u kojem su Božja velikodušnost i dobrota mjera ljudskog života.

Svi su prihvaćeni kao Božja djeca te kao takvi pozvani biti slobodnima i od etnocentričnih ograničenja tradicionalnog judaizma, i od sekularizirajućega podvrgavanja bezobzirnim upraviteljima Rimskoga Carstva.

Isusovo viđenje Kraljevstva Božjeg nije bilo apokaliptičko u uskom smislu te riječi: nije govorio ono što su, u svjetlu njegove smrti i uskrsnuća, vjerovali mnogi svjedoci njegovih riječi: kako će Bog izravnom intervencijom dovesti povijest do kraja i uspostaviti nov, savršen životni poredak. Umjesto toga, Isus je govorio o Kraljevstvu Božjem kao o već prisutnom a ljudi ga ne vide.

Njegove parabole o Kraljevstvu Božjem (poput zen koana) služe otvaranju očiju, preusmjeravanju pogleda, obraćenju (grč. μετάνοια) s uzročno-posljedične logike života prema slobodi od uvjetovanosti takve logike (u Tominom evanđelju naziva se smrću; usp. logia 18, 19, 111). Pozvani smo živjeti punim životom kao cjelovita bića (usp. Iv 10,10). I upravo to je Isusova Radosna vijest i u kanonskim i u Tominu evanđelju.

Kada je riječi o tomu tko je Isus, u pozadini Tomina evanđelja otkrivamo teologiju kakva se, u perspektivi, razlikuje od one u kanonskim evanđeljima: dok je za sva četiri kanonska evanđelja Isus mesija, bez obzira kako ga razumijevali (Marko kao budućeg kralja, Matej kao rabija i proroka, Luka kao milosrdnog liječnika i Spasitelja, a Ivan kao utjelovljenje Boga samoga), za Tomu je pitanje o tomu tko je Isus neraskidivo vezano iz pitanje tko smo mi, odnosno uz naše sebstvo ukorijenjeno u transcendentalnom jedino kadro dati odgovor ili uopće postaviti i samo pitanje.

Kroz povijest kršćanstva vjernici su se kolebali između Boga kojega su zamišljali kao krajnje udaljenoga od ljudskog života i Boga koji je njegov dionik, između Boga koji naređuje s nedohvatnih visina svoje nepojmljive moći i Boga kojega se može spoznati tek u dubinama naše intimnosti, drugim riječima: između religije i vjere, vjere u Boga i povjerenja Bogu.

U Tominu evanđelju se ne govori o etici nego mistici, ne o vjeri nego o spoznaji, ne o zlu nego o neznanju, ne o eshatologiji nego o Početku, ne o odluci nego o iskustvu, ne o obvezi nego o prosvjetljenju.

U središtu Isusovog učenja i djelovanja bila je vizija života u Kraljevstvu Božjem u kojem su Božja velikodušnost i dobrota mjera ljudskog života. Svi su prihvaćeni kao Božja djeca te kao takvi pozvani biti slobodnima i od etnocentričnih ograničenja tradicionalnog judaizma, i od sekularizirajućega podvrgavanja bezobzirnim upraviteljima Rimskoga Carstva

Njegovo evanđelje govori o duhovnoj preobrazbi te čitatelja vodi prema kontemplativnoj praksi i nutarnjem rastu kroz nepodvojenost, budnost do ujedinjenja u cjelovitost u prisutnosti Božjoj.

Kada je Tomino evanđelje otkriveno, većina stručnjaka bilo je sklono diskreditirati ga, poput Ireneja Lyonskoga, kao teološko iskrivljenje kanonskih evanđelja, no u posljednjih trideset godina ta je početna negativna procjena radikalno revidirana: pojedini znanstvenici sada sugeriraju da Evanđelje možda sadrži i najraniju verziju izvornih Isusovih učenja, a kršćanska gnoza, do nedavno demonizirana, sve se više prepoznaje kao autentična mudrost judeokršćanstva.

S popularnim izdanjima Evanđelja po Tomi, sada široko dostupnima, tisuće tražitelja duhovnosti širom svijeta počelo je čitati tekst otkrivajući u njemu oruđe za vlastitu duhovnu avanturu te potvrdu o aktualnosti Isusovih riječi.

Tomino evanđelje nas potiče da zagrabimo u bogato, uglavnom zanemareno vrelo rane kršćanske duhovnosti. ”Mnogo ih je oko bunara, ali nikoga u bunaru” (logion 74).

Kontemplativni tip kršćanstva njegovan u sirijskoj zajednici (budućoj Pravoslavnoj sirijskoj crkvi), među sirijskim ocima koji nasljeduju Tominu mistiku, temeljio se na procesu pobožanstvenja kakav nije uključivao samo krštenje i euharistiju, nego i poduku u kontemplaciji čija je svrha bila postati kao Krist, odmijeniti ”palog čovjeka” slikom (ikonom) Božjom, ”dok svi ne prispijemo do čovjeka savršena, do mjere uzrasta punine Kristove”, kako kaže Pavao (Ef 4,13).

”Skrivene stvari” bile su kroz povijest kršćanstva otkrivene brojnim muškarcima i ženama posvećenima kontemplaciji kakva uključuje zahtjev za duhovnom preobrazbom, odricanje od materijalnoga svijeta te povlačenje u osamu i tišinu.

No, institucionalno kršćanstvo takav radikalan zahtjev može podnijeti tek kao težnje u sebi samom, ali ne i kao bitne teološke odrednice vlastite poruke.

Kroz povijest kršćanstva vjernici su se kolebali između Boga kojega su zamišljali kao krajnje udaljenoga od ljudskog života i Boga koji je njegov dionik, između Boga koji naređuje s nedohvatnih visina svoje nepojmljive moći i Boga kojega se može spoznati tek u dubinama naše intimnosti, drugim riječima: između religije i vjere, vjere u Boga i povjerenja Bogu

Crkva je kroz svoju povijest trajno živjela u napetosti između religioznosti i duhovnosti: religioznost, međutim, održava kršćanstvo na životu, a duhovnost ga oživljuje.

No, da bi čovjek uopće ušao u svijet duhovnosti, valja mu to tražiti, tražiti sve dok ne nađe (usp. logion 2). A kad nađe, bit će ispražnjen od svojega osobnog, partikularnog ja (kakvo razlikuje ono vani i unutra, muško i žensko, početak i svršetak), zadivljen neizrecivim i ”vladat će Svime” (logia 2, 22). Neće umrijeti ni kada mu tijelo umre jer će ”upoznati ono što se ne mijenja” (logion 19).

Tomina gnoza umijeće je pronalaženja Boga u samome sebi otkrivanjem skrivene moći u ljudskoj svijesti.

Tomin Isus želi svoje učenike dovesti do toga da, poput njega, postanu svjesnima tko su.

Čovjek je svjetlosna čestica božanskog Tijela i spašava se, odnosno vraća u svoju cjelovitost kada prepozna povezanost s božanskim porijeklom vlastita bića (usp. logia 49, 50).

Ključna riječ u Tominu evanđelju je ”prepoznati” (koptski: cooyn, coywn – upoznati, spoznati, prepoznati): sebe (logia 3, 67), što nam je pred očima (18), početak i kraj (18), mir (51), ono što ne prolazi (19), Oca živoga (3, 69).

Tomin Isus uči svoje učenike: da bi prepoznali Kraljevstvo, odnosno doista bili živi, moraju ”postiti od svijeta” i uči u Počinak (Šabat), što bismo mogli razumjeti kao nadilaženje uobičajene ljudske svjesnosti (mentalne aktivnosti, sjećanja i brige), zatvaranje fizičkih očiju i ušiju (ulaženje u tišinu) te počinak u Duhu da bi ”vidjeli Oca” očima duše (usp. logia 17, 27). Tko to ne učini, svijet će ga ”pojesti” (usp. logion 7, 11, 60) i bit će siromašan (logion 3) i ”gol” (logion 28). Stoga nam je biti prolaznicima (usp. logion 42).

Tomin Isus se svojim učenicima obraća kao djeci Svjetlosti (mnogi duhovni pokreti ranoga kršćanstva /eseni, gnostici, ebioniti/ sebe su tako nazivali). Ulazak u Kraljevstvo ulazak je u drugu dimenziju unutarnjeg prostora osvijetljena božanskom svjetlošću (usp. logion 51), ulazak ”u odaje srca ispunjene blagoslovljenim Svjetlom” (Josip Vizionar; usp. Colles 2009: 109-112).

No, da bi bili kadri ući u Kraljevstvo, učenici moraju biti ”sami” u smislu ”biti jedno” (logion 4, 49, 11usp. Mt 6,22): ”Kada je učenik u sebi jedno, pun je svjetla. Kad je u sebi podijeljen ispunjen je tamom” (logion 61). Biti sam znači biti jedan, cjelovit, ujedinjen s Bogom (koptski: mmonaχs, grčki: μοναχός – ”sam, samotan”, pa onda i: monah; usp. logion 22).

U Tominu evanđelju se ne govori o etici nego mistici, ne o vjeri nego o spoznaji, ne o zlu nego o neznanju, ne o eshatologiji nego o Početku, ne o odluci nego o iskustvu, ne o obvezi nego o prosvjetljenju. Njegovo evanđelje govori o duhovnoj preobrazbi te čitatelja vodi prema kontemplativnoj praksi i nutarnjem rastu kroz nepodvojenost, budnost do ujedinjenja u cjelovitost u prisutnosti Božjoj

Mistici često opisuju nutarnje viđenje kao ono što se spontano pojavi kada se nađu na određenoj razini unutarnje svijesti koju zovu ”čistom molitvom”. Isus reče: ”Dat ću vam ono što ni jedno oko nije vidjelo i što ni jedno uho nije čulo i što ni jedna ruka nije dotakla i što još do ljudskoga srca nije doprlo” (logion 17; usp. 1 Kor 2,9).

Iz te svijesti u kakvoj nismo odvojeni od Boga i u kakvoj nas ništa ne može od njega odvojiti, više nije potrebno pitati kako moliti, postiti, davati milostinju, voljeti bližnje (logia 14, 25, 89, 95). Dostatno je ne lagati i ne činiti ono što nam je mrsko (logion 6), učiti od malene djece (4, 22) i bdjeti nad lopovima (21, 35).

”Kada to začnete u sebi, ono što je vaše spasit će vas. Ono što nije vaše u vama, to će vas ubiti” (ili kako se najčešće prevodi: ”Kada iznesete to što je u vama začeto, to će vas spasiti”) (logion 70). Reče Isus: ”Tkogod pije iz mojih usta, postat će poput mene. I sam ću postati ta osoba i skrivene stvari bit će otkrivene” (logion 108).

Da je Tomino evanđelje nađeno tek nekoliko stotina ranije, zacijelo ne bi bilo objavljeno za širu čitateljsku publiku. No, ono je ostalo skriveno sve do 20. stoljeća kada smo postali kadrima na nov način vidjeti pitanja koja otvara te se otvoriti mudrosti koju nudi i koja je, kako reče Tomin Isus, u nama.

 

UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN, POZIVOM NA BROJ 060 800 333 ILI SLANJEM SMS PORUKE NA 647647 UZ KLJUČNU RIJEČ DEMOS. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

    •  Papa Franjo nas poziva: ''Činimo sve dobro koje možemo!''
    •  Britanska monarhija, Crkva i sinodalnost
    •  S odlaskom profesora Žmegača otišao je cijeli jedan svijet
    •  Želim li da se svijet promijeni?
    •  Prostor za trećeg(a) - opće dobro - u dijalogu
    •  Antisemitizam u Hrvatskoj i dalje je prisutna anomalija
    •  Susret s Irinom iz Mariupolja
    •  Bio nam dobar Prelazak!
    •  Refleksija uz rat u Ukrajini: što znači – biti za mir?
    •  Thich Nhat Hanh – učitelj za 21. stoljeće

> Svi tekstovi ovog autora