Više i dalje od Palestine

Koncem januara bavili smo se viješću iz Washingtona kako je američki predsjednik Donald Trump, kojemu je Kongres tih dana radio o glavi, uz frenetičnu podršku Benjamina Netanyahua, izraelskog premijera optuženog za korupciju i neoptuženog za niz drugih istorijskih zločina, uz pripadajuće političke obožavaoce iz Amerike, Izraela i svijeta, promovirao ”plan stoljeća za mir na Bliskom istoku”. Zapravo, plan o definitvnom kraju Palestine. Tekst se bavio tada dostupnim činjenicama o samom ”planu”, povodima i očekivanim reakcijama uz dosta toga što je pratilo cijeli događaj.

Puno je toga što se moglo minulih decenija saznati i naučiti o svjetskoj sramoti zvanoj Palestina, puno toga i viđenog tamo godinama, puno razgovora sa ljudima tamo kojima je sve ovo život, dovelo je do jasnih pogleda i zaključaka ne samo o Palestini već i o ukupnom bliskoistočnom pa i svjetskom kontekstu u koji je smješteno minulih sedam “palestinskih” decenija.

Puno je toga što se moglo minulih decenija saznati i naučiti o svjetskoj sramoti zvanoj Palestina, puno toga i viđenog tamo godinama, puno razgovora sa ljudima tamo kojima je sve ovo život, dovelo je do jasnih pogleda i zaključaka ne samo o Palestini već i o ukupnom bliskoistočnom pa i svjetskom kontekstu u koji je smješteno minulih sedam “palestinskih” decenija

Sa tim viđenjima objavljenim ovdje mnogi se ne slažu iz raznih razloga, ili iz nepoznavanja ili neprihvatanja činjenica, ili iz različitih životnih vizura.

Ipak, priča o svijetu u kojem je Palestina na svoj način poseban i porazan slučaj odavno više nije stvar slaganja ili neslaganja u udžbeničkom kontekstu ”ljudskih prava”, kako se to kome hoće, isplati ili ne. ”Slučaj Palestine”, a zapravo mnogo prije ”slučaj” Izraela, SAD-a, EU-a, Arapa i mnogih drugih u nasilju nad Palestinom, koliko bitan sam za sebe, još je više postao ”slučaj” cijelog svijeta u kojem živimo, svjesno ili nesvjesno pristajući na ”palestiniziranje” planete.

Njega sada dominantno obilježava nepriznavanje elementarnih ljudskih prava koja je međunarodni poredak ne tako davno smatrao neupitnima, a sila im se evo decenijama ironično smije, uz prihvatanje tog cerekanja od strane istog, poniženog međunarodnog prava i poretka.

Eto u takvoj realnosti priča o Palestini postaje u mnogim elementima važeća za prostore mnogo šire i dalje od same Palestine, zapravo za planetu u cjelini. Ako ne odmah i u potpunosti, a ono uz samo malo pomnije osmatranje – gdje smo to svi skupa danas, na šta pristajemo, a šta nas se važno više ne tiče, šta vidimo od istina koje se hladno knjiže kao laž pa nikom ništa, u kakve to ambise hrlimo uz sve manje mogućnosti da se zaustavimo.

Rizično je donositi na prečac definitivne sudove o svjetskim zbivanjima temeljem pojedinačnih događanja. Ali, podjednako je rizično i zatvarati oči pred zbiljom koja se već doista ruga ogromnom planetarnom naporu uloženom u stvaranje koliko-toliko boljeg svijeta na temeljima optimizma i entuzijazma, novih vrijednosti i ideala oslobođenih sredinom minulog stoljeća uz pobjedu nad fašizmom.

A to što se danas dešava u tzv. međunarodnim odnosima nije samo zatvaranje očiju, već uglavnom bespomoćno pristajanje na raspad jer je iznjedrena nova realnost temeljem ispranih umova, već izgrađenog i mentalno legaliziranog potpuno novog ”sistema vrijednosti” zasnovanog isključivo na sili u nametanju tuđih interesa.

Nova ”kadrovska politika” ove realnosti iznjedrila je i dovela na vrh – siledžije i njima poslušne. Pameti, znanju, humanizmu i osjećanju za drugoga kao partnera, ”palestinizacija” kao smisao tzv. politike se naprosto ruga.

Pogledajmo samo nekoliko manje ili više primjećenih aktuelnih, usputnih primjera za sve ovo. Poznatih, objavljenih po portalima sa preostalom savješću i ostacima odnosa prema smislu medija i informacija.

Ma koliko se sve završavalo ironičim pitanjem ”Pa šta?” sa tim ”So what” sretao sam se na važnim mjestima i u ozbiljnim situacijama vani nebrojeno puta. Kao što bi se hladno odgovorilo i na sljedeće primjere, pomenute bez iluzija o njihovom značaju.

Cionistički lobi blizak Trumpu traži zabranu prodaje Iranu lijekova protiv koronavirusa, COVID-19, objavljuje američki portal Intercept, a ovdje prenosi portal Logično.com. Vijest kaže da igru vodi lobi ”Ujedinjeni protiv nuklearnog Irana”, onog Irana što je cinično optužen kao kriv za kraj nuklearnog sporazuma kojeg je vlastoručno razvalio Trump, pa optužio za to Irance!

Priča o svijetu u kojem je Palestina na svoj način poseban i porazan slučaj odavno više nije stvar slaganja ili neslaganja u udžbeničkom kontekstu ”ljudskih prava”, kako se to kome hoće, isplati ili ne. ”Slučaj Palestine”, a zapravo mnogo prije ”slučaj” Izraela, SAD-a, EU-a, Arapa i mnogih drugih u nasilju nad Palestinom, koliko bitan sam za sebe, još je više postao ”slučaj” cijelog svijeta u kojem živimo, svjesno ili nesvjesno pristajući na ”palestiniziranje” planete

Eto sada takvi, hladno i bez ičije reakcije, pozivaju prijeteći velike farmaceutske firme u svijetu koje još uvijek pod dozvolom ”humanitarnog izuzeća” mogu u Iranu poslovati, da iz tih poslova odmah izađu!

Sjećaju li se oni, koji do pamćenja još drže, da je ovakav politički animalizam imao malo šansi neprimjetno proći u svijetu politike i medija prije, recimo pola stoljeća.

Ili, recimo, kako je de facto već okončana storija sa predsjednički naručenim atentatom na iranskog generala Soleimania, klasičnim državnim kriminalom prvog reda protiv visokog zvaničnika jedne suverene zemlje i članice UN-a, na teritoriji treće suverene zemlje, također članice UN-a. A ni sa zemljom žrtve sa diplomatskom putovnicom, ni zemljom u kojoj je izvršen atentat, naručilac atentata nije bio u ratu.

”So what?” kažu potom neki vrli pravnici, međunarodni, pa još evropski, zakićeni svim svjetskim titulama, kako je ”neposredno pred ubojstvo iranskog generala američko Ministarstvo odbrane objavilo dugo saopćenje (?!) u kojemu je pobrojano nekoliko napada na američke jedinice koje su od novembra 2019. izvele šiitske paravojske u Iraku, koje navodno kontrolira Iran…”

Smiješno je, naravno, analizirati dalje ovaj ”pravni temelj” za međunarodni kriminal a da se i ne pita šta znači jednostrana optužba jednog ministarstva, šta je pravno pojam ”navodno”, ali i otkud vojska SAD-a i dalje u Iraku mimo odluke tamošnjeg parlamenta, čak i uz saopštenje onog istog Ministarstva da ih se ”ta odluka parlamenta u Bagdadu ne tiče…” Nova realnost, nema šta.

Ili, u nastavku, otkud Amerikanci i dalje u Siriji gdje su i došli bez ičijeg poziva i samostalno utvrđenog ”osnova” da eto tamo ”brane stanovništvo od Islamske države”.

Onda Trump lično, za unutrašnje potrebe pobjednički, objavljuje da je ”ISIL pobijeđen”, ali ostaje sa vojskom u istočnoj Siriji da ”čuvaju sirijske naftne izvore od tajnih ćelija ISIL-a”.

Zato formiraju kompaniju ”Sedbak” za koju privatne američke vojne firme cisternama krijumčare naftu u druge države. Onako kako su ne tako davno Turci krijumčarili po Mediteranu tu istu naftu koju su odatle izvlačili ISIL-ovci. Eno video snimaka odande koji se mogu dobiti u Siriji.

Znalci su izračunali da je taj naftni biznis neopterećen porezima, carinama itd., vrijedan za ”čuvare” trideset miliona dolara mjesečno. Malo za Ameriku, ali puno za privatne kompanije u partnerstvu sa tzv. ”umjerenom opozicijom”.

I opet, so what? Šutnja, sistem, realnost, normalnost. I konferencije o Palestini, svakim danom sve manjom, i Izraelom svako malo – sve većim. Uz glasački u UN-u uzdržane balkanske partnere. Prvo Jeruzalem, Istočni pa cijeli, pa Golan, Zapadna obala, dolina rijeke Jordan čijom se aneksijom i ukidanjem ionako već isisane vode prijeti Jordanu, pa ”zaključana” Gaza i sa kopna i sa mora, na ivice gole egzistencije…

Onda pravi, mali biser kao ilustracija odnosa između novog ”međunarodnog poretka” i ”pravnog sistema” u svijetu: Mike Pompeo, donedavni direktor CIA-e, pa onda državni sekretar (smislena simbioza za kontrolu domaćih ”vanjskih poslova” i veze sa svjetskim zbivanjima) veli veoma nervozno kako je ”odluka Međunarodnog kaznenog suda (ICC) da istraži zločine u Afganistanu nemoralna i nezakonita… SAD će zaštititi svoje dužnosnike od ovog izdajničkog suda bez zakona i neće finansirati ovu političku osvetu!”

Na domaćim terenima grabeži, lokalni potkapacitirani ”lideri” (naravno čast nebitnim izuzecima) očekuju nove operativne naloge i signale iz svjetskih centrala koji ih guraju u ”palestinizaciju” i porobljavanje odigravajući na ono što je najveća strast kod malih – vjersko, nacionalno i mitološko… Na tom terenu svakim danom su mali sve manji, a veliki sve veći. To je svjetska realnost

Ovo sa novcima je tipično i poznato za tamošnje poimanje prava, ali ono o osveti je baš amaterski nemudro. Osvetu čemu? Vjerovatno pokušaju utvrđivanja istine i pravde u globalnom procesu zauzimanja svijeta. U čemu, uz ostalo, SAD održava više od 700 vojnih baza u svijetu, i učestvuje sa 30 posto u planetarnim globalnim vojnim troškovima. Daleko iza njih, na drugom mjestu je Kina sa 10 posto i – koronavirusom! Spomenuto tek onako.

Utom eto i drugih graditelja novih humanih odnosa u svijetu. Prije svega Erdogana koji je odlučio da vojno okupira dio teritorije Sirije kako bi tamo navodno smjestio sirijske izbjeglice i svojom vojskom ih ”spašavao” od njihove vlastite države. Uz presudnu, sada već i zvaničnu pomoć partnera, onih koljača koji bi da se sakriju na taj komad tuđe države, ako već ne uspiju da se prebace i ”uklope” u odabrane destinacije u Evropskoj uniji ili ne dobiju novi koljački posao od Erdogana u Libiji.

Ovaj humani naum očuvanja dojučerašnjih i novih ekstremista na povelikom komadu tuđe zemlje, naravno, iz ”humanih razloga” podržavaju i bilateralno i multilateralno lideri Evrope u kojoj sada, eto, Orban nad kojim su se do juče zblažnjavali odjednom postaje uzor, pa i idol. Mada, koliko se zna, džihadistima minulih godina on nije slao hiljade tona oružja već se od njih – i jadnih migranata koje je to oružje uz ”geostrategiju” moćnih pokrenulo u Evropu – branio tek žilet-žicom.

Stari kontinent, nekada mudar i dignitetan, sada ne zna šta će sa onima što je zdušno pomagao, proizvodio i pozivao, javno ili tajno. Pa nude za svoj mir i pranje savjesti novce Erdoganu da stane, što otomanskom lukavcu ne pada na pamet. Zaigrao se i u svojoj, i tuđim igrama. Američkoj protiv Evrope, evropskoj protiv sebe same uz unutrašnje konkurentnosti raznih vrsta, te ruskoj koja sa dalekoistočnim krilom čeka rasplet da iz njega izvuče svoje benefite koji im nisu primarno na Balkanu, kako vjeruju oni strasno zagledani u njih.

A kada bi, u nekoj drugoj priči, novce koji se sada nude za zaustavljanje ili smještaj migranata – mnogo više drugih nego sirijskih – neko ponudio za stvaranje elementarnih pretpostavki izbjeglim Sirijcima za povratak čak i u razorene domove, vidjelo bi se lako koliko bi većina njih u ime kojih se ratuje, pohrlila nazad odmah. Kao što ih se nekoliko stotina hiljada već vratilo na oslobođene teritorije, samo je to za novi sistem ”palestinizacije” planete opasna informacija, pa je zato nema.

”Planom” Trumpa o Palestini kojeg, doduše, malo ko danas još pominje, zatvoren je još jedan krug u istoriji od 1948. do danas.

Bilo je tu svega, od plana o dvije suverene, ravnopravne, uzajamno priznate države, Izraela (koji je to postao) i Palestine (koja to nije), do evo jedinstvenog i ujedinjenog siledžijstva SAD-a i Izraela sa uglavnom nekoliko arapskih saveznika nad svim prethodnim planovima, rezolucijama, zaključcima, odlukama, zaklinjanjima, obećanjima na raznim mjestima koja su se smatrala legalnim i legitimnim institucijama svjetskog poretka.

U pozadini svega, u ložama moćnih ”globalista” kroz sve ove godine začeo se, međutim, novi proces istog, ali mnogo šireg, koncepcijski sveobuhvatnijeg, na drugi način globalnijeg i opakog: Kako legalizirati svekoliku otimačinu u svijetu pranjem uma i proxy politikama (sjećate se Victorie Nuland i čuvenog ”Fuck the EU”) bez atomske bombe koja nije više vlasništvo dvije-tri države, već mnogo više njih nego što obični smrtnik u svijetu zna.

Rizično je donositi na prečac definitivne sudove o svjetskim zbivanjima temeljem pojedinačnih događanja. Ali, podjednako je rizično i zatvarati oči pred zbiljom koja se već doista ruga ogromnom planetarnom naporu uloženom u stvaranje koliko-toliko boljeg svijeta na temeljima optimizma i entuzijazma, novih vrijednosti i ideala oslobođenih sredinom minulog stoljeća uz pobjedu nad fašizmom

Politika u onom klasičnom smislu više nije ta koja o svemu odlučuje. Zato je i političku ”elitu” u svijetu nepristojno upoređivati sa onom koja je htjela, znala i mogla nalaziti zajednički jezik ”u korist”, a ne samo histerično ”protiv”.

Pametni i znalci iz politike i diplomacije otišli su tamo gdje se odlučuje – u korporacije i kompanije, banke i sistemski vođene ”humanitarne” mafije, ”mreže” itd. Kao njihov nebrojeni staff, po hodnicima, salama i kancelarijama zvaničnih svjetskih institucija zuje klonirani administrativci nalik onima iz Matrixa, i čekaju signale za dalje zujanje.

Na domaćim terenima grabeži, lokalni potkapacitirani ”lideri” (naravno čast nebitnim izuzecima) očekuju nove operativne naloge i signale iz svjetskih centrala koji ih guraju u ”palestinizaciju” i porobljavanje odigravajući na ono što je najveća strast kod malih – vjersko, nacionalno i mitološko… Na tom terenu svakim danom su mali sve manji, a veliki sve veći. To je svjetska realnost.

Đavo, šejtan ili vrag odnekud odavno gleda sve ovo i sprema se na put ”dole”, po plodove onoga što je posijao pa došlo vrijeme da ih se pokupi.

A godine baš rodile.

 

UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN, POZIVOM NA BROJ 060 800 333 ILI SLANJEM SMS PORUKE NA 647647 UZ KLJUČNU RIJEČ DEMOS. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

    •  Komšićeva ''haška knjiga'' je izuzetan i pouzdani dokument
    •  Zabranjeno gašenje požara
    •  Sluti li kraj ludilu?
    •  Netanjahu i Hamas otvorili su zlo širih razmjera
    •  Kasno je da se BIH vakciniše protiv uzročnika stida
    •  Sarajevski zatvoreni krug
    •  Zašto se nikako ne razumijemo ili gdje su pare?
    •  Koronavirus, kuda dalje: pare ili život!
    •  Beskrupulozna otimačina prirode
    •  Sad znamo ko je prijatelj, a ko neprijatelj

> Svi tekstovi ovog autora