novinarstvo s potpisom
U Hrvatskoj na svjetlo dana, iz dana u dan, izlaze razne korupcijske afere. Iz, gotovo poslovičnog, slabog sjećanja ljudi u Hrvatskoj ne uspije ispariti ni prošla koruptivna afera, a na njeno mjesto već dolazi nova. Ovog trenutka je to JANAF i otkriće novog ureda hrvatske politike. Adresa ureda je Slovenska 9 u Zagrebu.
I tako, ponovo započinju priče o političkim odlukama koje će pregaziti korupciju kao plitak potok i stati na kraj tom najvećem teretu hrvatske države. Koliko je izgledno to što oni tvrde, bit će nam puno jasnije ako pobliže pogledamo karakter vladajućih i prirodu političkih odluka.
Politička odluka je pokretač promjene i implicira političku odgovornost. Njom se donose zakoni i nekoga se ovlaštava da te zakone provodi. Njihovo donošenje uvelike ovisi o raznim društvenim zbivanjima.
Političkim odlukama se želi korigirati određeno novonastalo stanje, zaliječiti štetnost određenih stanja ili se nešto želi preduhitriti i pripremiti.
One su u demokratskom sustavu uvijek usmjerene prema služenju općem dobru i narodu. To služenje proizlazi iz same uloge političara u demokratskom sustavu.
Političari su oni koje je narod izabrao da ih predstavlja, da mu služe svojim vodstvom i svojom odgovornošću, da pravilno i savjesno usmjeravaju kretanje države u svakom pogledu.
Oni su plod, ali i, uvjetno rečeno, sluge opće volje naroda koji živi u otvorenom, slobodnom, demokratskom društvu. Upravo zbog toga, političke odluke moraju biti u skladu s općom voljom i njoj trebaju težiti.
Umiranje u žrtvovanju i ljepoti za ljude i državu kod velikog dijela naših političara, med i mlijeko koje teče iz njihovih usta, neograničena količina epiteta izgovorena na vlastiti račun kada nešto naprave da valja nas dovode do toga da oni uopće nisu svjesni uloge koju im je narod namijenio.
Oni žive u svom svemiru neznanja, nezamjenjivosti, egoističnih poriva i bahatih tvrdnji. Oni, naposljetku, nisu svjesni da većinom donose već donesene odluke ili odluke koje gotovo da i ne mogu biti nedonesene. Da pojasnimo.
Postoje autonomne političke odluke i one su usko vezane za sustav u kojem se žele provesti i plod su autonomnog odlučivanja političara za rješavanje određenog problema u određenom društvu. Do njih se dolazi intelektualnim i voljnim angažmanom jednog ili više političara koji moraju krenuti ”od nule” da bi izgradili i proveli takvu odluku.
One, kao i sve političke odluke u demokratskom sustavu, moraju biti u službi općeg dobra. Moglo bi se reći da je vrlo neozbiljno pozitivno pričati o angažmanu koji ulažu naši političari u donošenje i provedbu ovakvih odluka koje se vežu uz borbu protiv korupcije jer pozitivnih rezultata gotovo da i nema.
Drugi tip političkih odluka se donosi po uzoru na nekoga tko je te odluke već donio. Naravno, određene modulacije su neizbježne jer ih zahtijeva društveni kontekst u kojem se one nastoje provesti.
To znači da je veliki dio političkih odluka koje svojataju političari plod autonomnih promišljanja i odlučivanja nekoga drugoga, a ne njih samih. Slikovito rečeno, dobili su riješeni primjer zadatka iz matematike, na njima je bilo samo da uvrste brojeve koji su im zadani.
To, očito, nije loš postupak, ako je riječ o kvalitetnim odlukama, ali to nije ono zbog čega bi se nekoga trebalo uzdizati ili zbog čega bi netko trebao glumiti spasitelja. Za napraviti takvu vrstu odluke potrebno je malo političke volje i osvješćivanje prirode pozicije koju treba obnašati.
Treću vrstu političkih odluka nameće ono što bismo mogli nazvati ”pokretačka moć povijesti”. To je poprilično zastupljen element koji se često puta previdi. Riječ je o tome da neke odluke moraju biti prisilno donesene ili, bolje rečeno, da se donose ”same”.
Pogledajmo samo način koliko brzo se uspjela provesti digitalizacija javne uprave u doba ove krize izazvane koronavirusom. U vrlo kratkom vremenu je postalo moguće ono što nije bilo moguće provesti godinama.
Ili, ako progledamo blisku prošlost, prelazak s planskog na tržišno gospodarsko uređenje. O tome kako je to napravljeno ovdje nije riječ.
I za ove odluke, kao i za sve ostale, je nužna modulacija za provedbu u određenom kontekstu, kao i politička volja da se one provedu što bolje i učinkovitije.
Naravno, ni ove odluke ne prolaze nezačinjene bahatlukom političara koji glume velike vizionare iako su i one najčešće provedene manjkavo.
Upravo se zbog navedenih razloga kod velikog dijela slobodnomislećih ljudi javlja veliki pesimizam kada se spomene učinkovita borba protiv korupcije.
U Hrvatskoj nema dovoljno političke volje ni svijesti o ulozi političara u društvu za modelirati antikorupcijske zakone nekih zemalja koje su u tome mnogo uspješnije od nas. O autonomnim odlukama je smiješno i govoriti.
Što se tiče pritiska ”povijesti”, on pritišće, ali očito se zatvaraju oči na posljedice njegovog pritiska. Iseljavanje, zadnja mjesta na svakoj imalo relevantnijoj ljestvici uspješnosti, tromost sustava, loša poduzetnička klima su znakovi da je možda i prekasno za bilo kakvu konkretnu političku odluku.
No ne brinimo mi za političke odluke koje donosi ”pokretačka moć povijesti”, one će se svakako donijeti, samo ćemo ih teško moći donijeti mi. Vjerojatno će ih donijeti netko drugi umjesto nas. Mi ćemo se već nekako snaći u tuđini. Snalažljiv smo mi narod.
UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN, POZIVOM NA BROJ 060 800 333 ILI SLANJEM SMS PORUKE NA 647647 UZ KLJUČNU RIJEČ DEMOS. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.