Lastovo: Plenkovićev je svijet ontološke lišenosti umnosti

Stravična tragedija na trajektu Lastovo još je jednom ogolila hrvatsku političku i društvenu zbilju. Nakon brojnih afera i poprilično uspješnog razvoja procesa stvaranja države za podobne, direktno i indirektno odgovorni ljudi su odabrali način kriznog komuniciranja koji je još jednom pokazao kako smo u politici dotakli moralno i ljudsko dno. Ono čemu smo svjedočili bilo je klasično plenkovićevsko pranje ruku.

Tragedija je bila u drugom planu, a, kao i obično, nepogrešivost vlade u prvom. Još je i razmetnoj javnosti objasnio da se nema novca za nove avione, autobuse i brodove. Bahati građani bi sve novo. Oni rade najbolje što mogu i tu istinu građani moraju znati.

U davnija vremena su vladajući imali nekoga tko bi im, barem suptilno, mogao reći da su u određenom trenutku i prilikom određenih postupaka, ispali glupi. I vladari su to, na ovaj ili onaj način prihvaćali. Nekad bi dvorska luda stradala, a nekada, ako je vladar bio malo manje impulzivan i mudriji, dvorska luda bi mu bila od koristi. Nastojao bi djelovati tako da glup više ne bude. Od gluposti se nastojalo bježati. Nositi epitet glupana nije bilo poželjno.

Današnji vladari se, na ukaz o njihovoj gluposti, često samo osmjehnu i zavrte glavom, neki ljutito odvrate i tu mogućnost odbace ili takav ukaz ignoriraju te rade spinove, preusmjeravaju temu na nešto drugo. Oni se ne bave činjenicama, njihovim interpretacijama kao ni argumentima koji dokazuju suprotno.

Njihov svijet je svijet ontološke lišenosti umnosti. Iz tog svijeta proizlazi i stav da su zbog svoje pameti tu gdje jesu. Kraj njih ni dvorska luda ne bi imala šanse. Oni ju ne bi ni pogubili niti bi ju poslušali, samo bi ju ignorirali. Oni vjeruju da se nalaze u stanju determinirane umnosti samim time što obnašaju funkciju koju obnašaju i da su na tu funkciju i došli zbog te umnosti.

Ako se slučajno dogodi da netko nekada shvati da je u stanju barem privremene odsutnosti umnosti i da nema dovoljno samokritičnosti to i priznati, te samim time priznati pogrešku i pokušati ju ispraviti, tada on svjesno ustraje u gluposti. Jer lišenost umnosti je prava glupost samo ako se u njoj ustraje unatoč svim suprotnim pokazateljima. Svatko može ispasti glup. Međutim, samo glupan ustraje u gluposti.

U takvoj stvarnosti pameti naravno ima, ali ona je marginalizirana. Nikakvi pojedinci koji bi mogli i htjeli obnašati posao dvorske lude nemaju smisla. Vladar bez problema može shvatiti da je glup i to prestati biti jer mu svaki iole razboritiji građanin može na to ukazati. Isto vrijedi i za svakog njegovog namještenika. No cijela se stvar uporno nastavlja odvijati po pravilima gluposti. Tada vlada glupost koja je zavijena u ruho pameti. To ustrajanje u gluposti, pogotovo ako dolazi od strane osobe koja ima veliki utjecaj i donosi bitne odluke po kolektiv, tj. bavi se politikom, za glupane drži svakoga oko sebe, kreirajući tako političko carstvo gluposti u kojem je on car.

Upravo je premijerov nastup zbog stravične tragedije u kojoj su stradali mornari dokaz takve teze. Glupost odjevena u pamet je kupila stare i trošne trajekte, upravlja cijelim sustavom, a da stvar bude potpuni trijumf gluposti, cijela stvar se nastoji prikazati kao napad na ovu savršenu i superuspješnu vlast. Sve što skida ruho fiktivne pameti s tijela gluposti se potpuno ignorira.

U našem carstvu gluposti tragedija se interpretira kao politički obračun slabe oporbe s čovjekom koji gotovo ima apsolutnu vlast, kao i s njegovim političkim namještenicima. Četiri dana je trebalo da se odgovorni oglase. Tri dana su nas pravili glupanima i četvrtog dana nam potvrdili da to zapravo i misle. Uz to, ponovno se potvrdilo da su žrtve oni. No, oni nisu žrtve vlastite gluposti, već žrtve svih onih pametnjakovića koji smatraju da se moglo i moralo bolje. A oni ne mogu bolje od ovoga jer već sve rade najbolje.

Suludo je i govoriti da je preuzimanje odgovornosti vrlina pametnih. Samokritičnost i skromnost također. Znati da ne znaš, isto tako.

Glupost očito dovodi i do smrti. U ovom slučaju to možda nije bilo direktno. Možda i jest. Još ne znamo, a se može izraziti i opravdana sumnja da ćemo ikada i saznati. Međutim, ovakvim pristupom se neka buduća smrt i tragedija neće spriječiti. U carstvu gluposti, smrt i tragedija postaju glupost. Najveći problem je što to postaje i život.

MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN HR8923600001102715720 (SWIFT/BIC: ZABAHR2X za uplate iz inozemstva) ILI PREKO PAYPAL-A. MOŽETE NAZVATI BROJ 060 866 660 / Tel.: 0,49€ (3,75 kn); Mob: 0,67€ (5,05 kn) po pozivu (PDV uključen) ILI POŠALJITE SMS PORUKU sadržaja PODRSKA na broj 667 667 / Cijena 0,82 € (6,20 kn). Operator usluge: Skynet Telekomunikacije d.o.o., info telefon: 01 55 77 555. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

    •  UN je organizacija koja ne može ispuniti svoju svrhu
    •  Izbor Bartulice pokazuje da su građani duboko u trnju
    •  Političari u berbi europskih trešanja
    •  Praznik političke sentimentalizacije
    •  Moramo prihvatiti i poslušno slušati što pater Plenković kaže
    •  U živom smo blatu korupcije, a za vlast u jacuzziju
    •  Hrvatski građani su u stanju političke predrazboritosti
    •  Vukovar treba postati grad svrha, a ne biti samo grad žrtva
    •  Terorizam (Hamasa) se ne može pobijediti vojno
    •  Hrvatska politička formula za uspjeh: Kruha, igara i dobra

> Svi tekstovi ovog autora