novinarstvo s potpisom
Prije nekoliko dana, Hrvatska narodna banka na svojim je stranicama objavila tekst pod naslovom ”Makroprudencijalna dijagnostika”, u kojemu se govori o rizicima za financijsku stabilnost u Hrvatskoj.
Kao jedan od najvažnijih i najvećih rizika navodi se i daljnji porast cijena nekretnina, unatoč pogoršanju ekonomske situacije, a osobito je apostrofirana štetna uloga APN-a, za koju u HNB-u kažu da je kriva za činjenicu da su prosječne cijene stambenih nekretnina na dosad najvišim razinama.
Ovo izvješće HNB-a konačno je potvrdilo ono na što smo mi iz zeleno-lijeve koalicije mnogo puta upozorili: da ovakva politika subvencioniranja ne samo da ne postiže željeni učinak, nego upravo suprotan učinak od željenog, i to osobito među mladima.
U Hrvatskoj je stambena politika zanemarena, i svedena na poticanje zaduživanja kućanstava stambenim kreditima.
Niti jedna vlada od devedesetih naovamo nije prepoznala stambenu politiku kao kompleksan problem i društvenu zadaću koja zahtijeva strategiju održivog financiranja javne i neprofitne stambene izgradnje, regulaciju odnosa najmoprimca i najmodavca te kapacitiranje lokalnih samouprava da ovaj problem stave pod kontrolu i da njime upravljaju na održiv način.
Stambena problematika posebno pogađa mlađe generacije: između 70 i 80 posto mladih u dobi od 18 do 34 godine još uvijek živi s roditeljima. Mladi ljudi u Hrvatskoj ne mogu niti naći posao, a još manje si mogu priuštiti kupovinu nekretnine, i na taj im je način onemogućena emancipacija.
Ova i ovakva politika subvencija stambenih kredita jedino postiže to da stotine milijuna kuna javnog novca na kraju završe kao profit banaka i prodavača nekretnina, umjesto da se taj novac ulaže u gradnju javnih stanova za najam.
Prvi razlog zbog kojeg je ovakva stambena politika promašena je taj što u mjesecima dodjele državnih subvencija cijene nekretnina rastu, posebice u Zagrebu i na obali.
Najviše koristi od toga imaju banke čije kredite država subvencionira pomažući im tako u boljem plasmanu kredita. Budući da se prosječna cijena povećava za vrijeme subvencija, banke ostvaruju veću dobit, kao i prodavatelji nekretnina.
Drugi razlog zašto je ovakva stambena politika promašena jest taj što subvencije za kredite nisu dostupne velikom broju mladih koji nisu kreditno sposobni jer imaju ugovor o radu na određeno vrijeme, povremeni ugovor o djelu i slično. Jasno je da ovakva politika nije bazirana na činjenicama i istini o tome kako mladi u Hrvatskoj žive.
Iako je deklarativno usmjerena mlađoj populaciji, ipak ova mjera ne uzima u obzir važne i sve prisutnije trendove prema kojima mladi sve više rade na kratkoročne ugovore i u drugim oblicima privremenog rada, zbog čega ne mogu dobiti kredite niti su im oni priuštivi.
Prioritet stambene politike, umjesto subvencioniranja bankovnih kredita za kupnju stanova, treba biti razvoj fonda javnih stanova za najam. Takvih je stanova sada u Hrvatskoj samo 2 posto, dok je europski prosjek 15 posto.
Prednosti javnih stanova za najam sastoje se u tome da se oni ne mogu preprodavati, ostaju u trajnom javnom vlasništvu i dostupni su širem krugu građana, uključujući i mlade.
Osim što se na taj način otvara životno važna mogućnost povoljnijeg najma, dostupnog puno širem krugu ljudi, javni stanovi za dugoročni najam mladima također stvaraju veću sigurnost i indirektno utječu na čitav niz životnih odluka. Ponuda jeftinijeg javnog najma stabilizirala bi ukupno kretanje cijena nekretnina.
Ali ništa od ovoga, čini se, ne interesira ovu Vladu.
Premijeru i ministrima sugerirao bih da ubuduće svoju sliku mladih ne temelje na svojim privilegiranim stranačkim podmladcima, nego na stvarnim mladim ljudima. Onima koji nikad neće biti kao Karlo Ressler, Davor Filipović ili neki drugi povlašteni, partijski Bane.
UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN, POZIVOM NA BROJ 060 800 333 ILI SLANJEM SMS PORUKE NA 647647 UZ KLJUČNU RIJEČ DEMOS. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.