Biden u Europi popravljao porušene mostove

Prošlotjedno prvo inozemno putovanje američkog predsjednika Joea Bidena trebalo je ”pokazati Europi da se Amerika vratila”.

Poslije katastrofalnih odnosa s nepredvidivim Trumpom dolazak novog američkog predsjednika primljen je od europskih lidera s olakšanjem i sveprisutnom anticipacijom obnove višestruko poremećenog partnerstva.

Trebalo je obnoviti neke porušene mostove i uzdrmane strukture na kojima su desetljećima građeni mir i suradnja u posthladnoratovskom svijetu.

Nasuprot Trumpu, Biden je prepoznatljiv kao izvrstan poznavatelj međunarodne politike i kao najeuropskiji predsjednik poslije Clintona.

Izuzetno krcata Bidenova agenda je otpočela sastankom na vrhu skupine G7 u Velikoj Britaniji, a završila razvikanim susretom s ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom u Ženevi.

Između tih dvaju događaja održan je strateški summit NATO-a u Bruxellesu te poseban summit na razini Europske unije i SAD-a.

Na sastanku G7 u engleskom primorskom ljetovalištu Carbis Bay lideri najvažnijih industrijaliziranih zemalja zapadnog svijeta pronašli su novu sinergiju u ponovno uspostavljenoj komunikaciji i otvorenosti transparentne transatlantske suradnje.

Ovogodišnji summit G7 je obilježila preokupacija sudionika s pitanjima izazova koje predstavlja Kina koja je na putu da postane ne samo najjača ekonomska sila nego i vojna velesila. Povezano s time jedan od najvećih izazova za zapadne demokracije u ovom stoljeću predstavlja strateško zbližavanje Pekinga i Moskve

Nisu zaboravljene Trumpove kritike i zanovijetanja o G7 kao anakronoj organizaciji kojom je on pokušao manipulirati, a povremeno ju i ignorirati.

Sjećamo se šoka kada je prije dvije godine ranije napustio G7 summit kako bi odletio u Singapur na sastanak sa svojim novim prijateljem, sjevernokorejskim diktatorom Kim Jong-unom.

Ovogodišnji summit G7 je obilježila preokupacija sudionika s pitanjima izazova koje predstavlja Kina koja je na putu da postane ne samo najjača ekonomska sila nego i vojna velesila. Povezano s time jedan od najvećih izazova za zapadne demokracije u ovom stoljeću predstavlja strateško zbližavanje Pekinga i Moskve.

NATO summit je bez prisutnosti iritantnog Trumpa održan u skladu i konstruktivnom duhu usprkos nizu složenih izazova o kojima se raspravljalo.

Više nego ikada ranije ovogodišnji summit je pokazao kako se NATO sve više transformira iz jednog euro-američkog hladnoratovskog instrumenta mira u globalni obrambeni savez te se sve više okreće Aziji i novim tehnološkim izazovima.

Uvod u zaključni komunike (dio većeg završnog dokumenta od 50-ak stranica) ukazuje na promjene i usredotočenost.

”Mi, čelnici država ili vlada 30 saveznika u NATO-u okupili smo se u Bruxellesu kako bismo potvrdili naše jedinstvo, solidarnost i koheziju te otvorili novo poglavlje u transatlantskim odnosima u vrijeme kada sigurnosno okruženje s kojim se suočavamo postaje sve složenije”.

Kao glavni izazovi u dokumentu se eksplicitno ili opisno navode agresivni potezi Rusije, razni oblici terorizma, potkopavanje međunarodnog poretka temeljenog na zajedničkim pravilima i demokraciji, već spomenuti uspon Kine, kibernetičke, hibridne i druge asimetrične prijetnje, uključujući kampanje dezinformiranja, sve sofisticiranije tehnologije, klimatske promjene i svemirske aktivnosti.

U programu reformi NATO-a do 2030. godine predviđa se jačanje političkih konzultacija, jačanje obrane i odvraćanja, otpornost, tehnološku izvrsnost, zajedničke obrambene sposobnosti temeljene na zajedničkim pravilima, osposobljavanje i podršku partnerima, razvoj novog strateškog koncepta i rješavanje pitanja utjecaja klimatskih promjena na sigurnost.

Gore navedene izazove i programski sadržaj smo preuzeli iz navedenog dokumenta kao ilustraciju složenosti izazova koje ovdje zbog ograničenog prostora ne možemo podrobnije komentirati.

Svjestan neodrživosti i kontraproduktivnosti pogoršanih odnosa između SAD-a i Rusije Joe Biden je u travnju predložio susret dvojice predsjednika.

Taj poziv je došao kao iznenađenje s obzirom na to što je Biden samo mjesec dana ranije Putina u jednom intervjuu nazvao ubojicom, a ruske pozive na javne rasprave Washington je ignorirao.

Uslijedilo je međusobno protjerivanje diplomata i potpuni prekid komunikacija.

Odnosi dviju zemalja su znatno pogoršani već ranije, od ruske aneksije Krima i njihove otvorene podrške ruskim pobunjenicima u jugoistočnoj Ukrajini.

U novije vrijeme je Bijela kuća pooštrila sankcije protiv Rusije zbog navodnog miješanja u američke izbore, a vrhuncu krize je doprinijelo masovno stacioniranje ruskih vojnih postrojbi uz ukrajinsku granicu.

Iz tih i inih razloga je sav miroljubivi svijet pozdravio summit Bidena i Putina koji je održan prošle srijede u Ženevi.

Poslije katastrofalnih odnosa s nepredvidivim Trumpom dolazak novog američkog predsjednika primljen je od europskih lidera s olakšanjem i sveprisutnom anticipacijom obnove višestruko poremećenog partnerstva

Kao prvi opipljivi rezultat susreta bila je odluka o vraćanju ambasadora. Još važnija je njihova odluka da će početi integrirani bilateralni dijalog o strateškoj stabilnosti te pripremiti temelje za buduće mjere kontrole naoružanja i smanjenja rizika od uporabe nuklearnog oružja.

Bidenu je u susretu s Putinom mnogo pomogao strateški prijedlog koji je za poboljšanje odnosa s Rusijom dan prije njihova susreta objavila Europska komisija.

Komisija ukazuje na to da Rusija pokušava destabilizirati Europsku uniju i njezine države članice, te predlaže da EU vodi politiku koja se sastoji od triju elemenata: otpor takvom ponašanju Rusije, ograničavanje područja na kojima Rusija može naškoditi Europi, što, primjerice, znači energetsku diverzifikaciju i kibernetičku sigurnost, i kao treće: angažman, to jest suradnju s Rusijom na područjima od zajedničkih interesa kao što su borba protiv klimatskih promjena ili pandemije bolesti COVID-19.

Komisija predlaže da EU u svojim stavovima prema Rusiji koristi sva tri elementa istodobno – i otpor i ograničavanje i angažman.

Američki predsjednik je prošlog tjedna u Europi uspio u svojoj nakani da pokrene najvažnije svjetske demokracije u zajedničkoj mobilizaciji otpora vodećim autokratskim režimima svijeta kao što su Rusija i Kina.

Kao podsjetnik na suvremene realnosti važno je naglasiti da Rusija iako ima ogromnu armiju i raspolaže silnim atomskim naoružanjem po gospodarskoj učinkovitosti ipak je samo malo iznad Španjolske.

Dugoročno gledano najveću opasnost za zapadne demokracije i svijet ne predstavlja više Rusija nego Kina.

Stoga su u pravu G7 i NATO što su strateški ukazali na tu novu globalnu činjenicu.

 

UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN, PREKO PAYPAL-A, POZIVOM NA BROJ 060 800 333 ILI SLANJEM SMS PORUKE NA 647647 UZ KLJUČNU RIJEČ DEMOS. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA I PRECIZNE UPUTE KLIKNITE OVDJE.

    •  Michael Novak – nedvojbeno jedan od najvećih
    •  Kardinal Kuharić bi nam trebao ostati uzorom
    •  Hristos vaistinu vaskrse
    •  Cvjetnica je i poruka – Obratite se i vjerujte u Evanđelje
    •  Velikani koje je svijet nepravedno i prebrzo zaboravio
    •  Teologija u Osijeku nekad i danas
    •  Božića nema u ranom krščanstvu
    •  Neke religiološke pouke iz akademskog Bostona
    •  Uz Dan Reformacije - Luther nije podijelio kršćanstvo
    •  Glad je zločin kada se koristi kao oružje rata

> Svi tekstovi ovog autora