novinarstvo s potpisom
U svakom psihološkom upitniku za procjenjivanje iskrenosti, uključena su tzv. tricky pitanja.
Za razliku od testova, koji moraju zadovoljiti kriterije valjanosti, osjetljivosti, objektivnosti i pouzdanosti, da bi rezultati bili mjerodavni, upitnici nisu strogo standardizirani mjerni instrumenti i rezultati uveliko ovise o iskrenosti ispitanika.
A svjesno ili nesvjesno, skloni smo davati tzv. socijalno poželjne odgovore. Da bismo to sveli na najmanju moguću mjeru, u upitnike se umeću tzv. tricky pitanja. Jedno od njih, kad se ispituje iskrenost glasi: Jeste li ikad nešto slagali? Neki zaokruže ”da”, neki ”ne”, a vi zaključite, tko od njih dobije pozitivan bod na skali iskrenosti.
Kako život nije crno-bijel već paleta svih boja i njihovih nijansi, teško se među nama može naći netko tko nikad nije koristio laž kao povremeni ”pojas za spasenje”. To je kao tražiti iglu u plastu sijena i značenje onog: nek’ prvi baci kamen ko nije… Kao što poneka lasta ne čini proljeće, tako ni poneka laž ne čini lažljivca.
Lažljivci su ljudi, kojima je laž modus vivendi i modus operandi, stil života, a istina tek epizoda, koja im ne može naškoditi.
Primijenjeno na našu stvarnost, mi živimo u zemlji laži i lažljivaca u svim skupinama i na svim razinama. A najviše na najvišoj. Kao da je laž osnovni kriterij odabira tih ljudi, a istina tek povremeni ”incident” koji se brzinom munje sklanja s pozornice i proganja.
A narodna mudrost, bez ikakvih testova i upitnika, odavno uči da tko laže taj i krade.
Godinama, svakodnevno, naši nam lažljivci podastiru svoje laži. Otvoreno, bez imalo zadrške i srama. Dovoljno dugo, da ih ni najlakovjerniji ne bi prepoznali. Osvrnimo se na jednu od njih, jednu od najpogubnijih.
Nekad se i u ovom dijelu svijeta, cijenilo znanje kao jedina autentična ljudska moć, za koju se moralo boriti i izboriti dugim mukotrpnim radom, nonkonformizmom, slobodnim umom i duhom.
Bilo je, naravno i uvijek će ih biti, onih, taštih, ispraznih, ambicioznih pojedinaca, koji su posjedovali materijalnu i/ili političku moć, pa su se raznim marifetlucima uspijevali ubaciti u ta sveta polja odabranih, kako bi na sliku svoje lažne moći stavili okvir lažne pripadnosti intelektualnoj eliti.
Ipak, bili su to ekscesi, a ne masovna pojava. Danas je situacija obrnuta. Tek manji broj istinskih intelektualaca imaju pokriće, da pripadaju duhovnoj eliti svoje sredine.
Sve je namijenjeno tržištu, pa tako na polici uz drvene čaplje i bukare, poredani su i dokumenti, namijenjeni dokazivanju autentičnosti razine i stupnja nečijeg obrazovanja. S praznom rubrikom za upisivanje imena i prezimena.
U ovoj zemlji, akademske titule sve manje izazivaju poštovanje, jer je sve više onih, koji ih kupuju na buvljacima i njima se lažno predstavljaju, ne bi li što dublje zagrabili u kazan političke i svake druge moći.
Upravo je sramotno, ispred mnogih imena čitati akademske reference, znajući kako su do njih došli. Ali to je naša stvarnost, koja se svakim danom sve više otkriva, kao život u laži. Laž je osvojila i zadnju stepenicu na piramidi znanja.
Oni, koji se s tim ne mire, odlaze daleko. Mnogi prilagođavaju i izdaju sami sebe. Loše nam se piše! Zemlja, koja je izabrala i dopustila da njome vladaju ljudi laži, neznanja i kiča, osudila je sebe na nestajanje. Bolje nije ni zaslužila.
UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN ILI PREKO PAYPAL-A. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA I PRECIZNE UPUTE KLIKNITE OVDJE.