autograf.hr

novinarstvo s potpisom

 
Ukrajina zastava

UKRAJINA ČIM PRIJE U EUROPSKU UNIJU!!

EU zastava

Nezaustavljivo isplivavaju izmeti taloženi tri decenije

AUTOR: Volga Švorinić / 17.02.2023.

Volga Švorinić

Sjećam se tog poslijepodneva, u maloj prodavaonici preko puta. Osim mene, još samo jedan kupac, stariji gospodin. Ja sam prebirala po jogurtima, on nekoliko metara dalje u frižideru birao između Gavrilovićevih i Pik Vrbovec kranjskih kobasica. Komentirao je sebi u bradu, da su mu Gavrilovićeve preskupe, atmosfera je bila opuštena, trgovkinje su bile tihe i upalile radio.

Dućanom se prolomila vesela Oliverova pjesma ”Vjeruj u ljubav, jer ljubav je sve”… Nije stigla do kraja, radio je zvučnim signalom oglasio točno vrijeme i na redu su bile vijesti.

Spiker je započeo s vijestima iz zemlje, a prva je bila izjava tadašnjeg predsjednika HDZ-a i kandidata za premijera, da će građani morati paziti što govore javno i da će biti kažnjeni ako dovedu u pitanje ono što je on smatrao svetinjama ove države i njenih moćnika. Prema njegovim riječima, o tome će moći govoriti samo između svoja četiri (kućna) zida.

Svi četvero u trgovini međusobno smo se pogledali bez riječi, a onda je postariji gospodin, kraj frižidera za suhomesnate proizvode, posrnuo i pao. Pozlilo mu je. Nas tri, zbunjene i prestrašene krenule smo k njemu da mu pomognemo, jedna je trgovkinja pohitala po čašu vode. Podigle smo ga do sjedećeg položaja i odlučile pozvati hitnu.

U međuvremenu, on je došao k sebi i zamolio da to ne činimo, već da mu zovemo sina da dođe po njega i dao nam njegov broj. Uz našu pomoć uspio je sjesti na stolicu i onako blijed i preznojen potiho pitao trgovkinje prodaju li žute zvijezde. Totalno nas je zbunio, a on je polako dolazio sebi i počeo pričati.

Gospodin je bio Židov, rođeni Zagrepčanin, njegovi su pobijeni u Jasenovcu, a on preživio zahvaljujući nekim plemenitim ljudima koji su ga do kraja rata skrivali. Govor predsjednika HDZ-a i mogućeg budućeg premijera, vratio ga je u to vrijeme i od straha mu je pozlilo.

Sve tri bile smo šokirane i inzistirale da zovemo hitnu. Rezolutno je to odbijao, htio je samo što prije stići kući. U međuvremenu, šefica je ugasila radio, nazvala mu sina i on je uskoro stigao.

Zahvalio nam je na pomoći njegovom ocu, potvrdio njegovu priču i s neskrivenom gorčinom rekao: ”Branio sam svoju domovinu Hrvatsku od velikosrpske agresije, a čini se da će nas ovi koji su prigrabili vlast stajati glave više od četnika”.

S ocem pod ruku, uz ponovljenu zahvalu poveo ga je kući, a nas tri smo bez riječi krenule svaka za svojim poslom. Ja kući, bez da sam išta kupila, kupnja mi naprosto nije više padala na pamet.

Dani koji su slijedili grmjeli su od mračnih poruka čovjeka s crnim imenom, prenosili su ih neumorno svi mediji. Čovjek koji je odlučio, da građani mogu slobodno misliti i govoriti samo u svoja četiri zida, s aklamacijom je ponovno izabran za predsjednika svoje stranke. S jednim glasom protiv.

Na toj bučnoj konvenciji trijumfa mračnih poruka, jedan je, tada još relativno nepoznat član HDZ-a, na privremenom radu u Briselu kao dio hrvatske delegacije, izrekao je svoju legendarnu rečenicu, da stranka ne smije biti talac jednog čovjeka. Nije rekao, da zemlja ne može biti talac, nego stranka. Njegova stranka, kojoj je nedugo prije pristupio. Taj detalj prošao je neopaženo.

Strah koji je zavladao zemljom nije mario za detalje. I nije prošlo dugo, svrgnut je vjesnik crnih poruka, a na njegovo mjesto zasjeo onaj jedini glas protiv. Svi naivni, među njima i moja malenkost, smo odahnuli.

Mi ”obični” građani nismo puno razmišljali, kako se taj iznenadni prevrat dogodio, što čini snagu novog ”mesije”, a oni isti koji su slavili Crnog jednako su aplaudirali novom vođi, postepeno počeli razmišljati, a potom i govoriti na njegov način.

Mnogim građanima taj glas je bio uhu ugodan, povjerovati su novoj ambalaži i porasle su dionice nade nacije, da je moguće i od ove zemlje napraviti pristojnu državu. Jedno vrijeme zavladalo je gotovo stanje transa, a svako upozorenje, da je sadržaj ostao isti i da se promijenio samo stil daljnjeg otimanja zemlje, dočekan je na nož.

Ali svaka obmana ima rok trajanja, a oči se moraju prije ili kasnije otvoriti. I otvorile su se. Čini se prekasno. Dok smo mi ”spavali”, maligna bolest je uznapredovala do krajnjih granica, metastazirala u svakom segmentu i pitanje budućnosti i zemlje i države dovedeni u pitanje.

Umišljeni mesija postepeno, ali uporno otkriva svoje karte. A one su posložene tako, da mu osiguravaju apsolutnu moć nad životom nacije. U dva uzastopna mandata uspio je, ono što nitko prije njega nije uspio u tolikoj mjeri.

Pružio šansu za enormno bogaćenje samo njemu podobnima i poslušnima, nepogrešivo postavio na ključna mjesta ljude s ”greškom” i/ili kaznenim hipotekama, osigurao Crkvom, pravosuđem, policijom, obilno nagrađenim braniteljskim udrugama, akademskom zajednicom, podobnim medijima i na političkom buvljaku kupljenim ”žetonima”, rastjerao gro umnih i sposobnih preko granice, a ustupcima protiv interesa države i građana zadobio milost moćnika u miloj mu Europskoj uniji. Koji ga tako rado imaju, da ga od dragosti štipkaju i za guzu.

Ipak, kao svaki autokrat u usponu, na putu za diktatora, zanemario je činjenicu da uvijek svemu i svima dođe kraj. Uzburkala se kaljuža, koju je dugo držao mrtvom vodom, nezaustavljivo isplivavaju izmeti taloženi tri decenije, ali nikad više nego u ovih zadnjih sedam godina njegove vladavine. I njemu je došlo do grla, ali ne voda nego vlastiti izmet.

Ali on se neće lako dati. Ako ne bude druge, zatvorit će ne samo Markov trg, nego sve trgove u državi. Zatočiti sve koji zucnu, zaustaviti Reuters. Ponovo nam se prijeti, da ćemo moći misliti i govoriti što mislimo samo između svoja četiri zida. Nema te cijene koju mi nećemo platiti, da bi on ostao u sedlu. Ako ga pustimo.

Ne kupujem više u dućanu preko puta, zatvoren je. Što se dogodilo s gospodinom s početka kolumne ne znam. Možda mu više neće trebati žuta Davidova zvijezda. Sada se dijelimo samo na bogate i siromašne, korumpirane i nekorumpirane, borce za slobodu i pravnu državu i podrepaše, hrabre i robove.

 

MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN ILI PREKO PAYPAL-A. MOŽETE NAZVATI BROJ 060 866 660 / Tel.: 0,49€ (3,75 kn); Mob: 0,67€ (5,05 kn) po pozivu (PDV uključen) ILI POŠALJITE SMS PORUKU sadržaja PODRSKA na broj 667 667 / Cijena 0,82 € (6,20 kn). Operator usluge: Skynet Telekomunikacije d.o.o., info telefon: 01 55 77 555. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

Još tekstova ovog autora:

     Zemlja laži, neznanja i kiča, osudila je sebe na nestajanje
     Optužujem! Ugrozili ste nam egzistenciju!
     Metastaze društva završavaju s oružjem u dječjim rukama
     ''Gute reise!'', ''Bis bald!'', ''Auf Wiedersehen!'' A mi?
     Roditelji djecu predaju trovačima njihovih neiskusnih mozgova
     Kujica Đina zaslužuje više nego samo stasom veliki premijer
     Do kada ćemo svojatati BiH?!
     Zvala se Jugoslavija (čitanje na vlastitu odgovornost)
     Zvala se Ružica
     Nije ti ništa, to ti je (samo) psihički

> Svi tekstovi ovog autora
  • DNEVNI TWEEt DRAGE PILSELA

  • MOLIMO VAS DA PODRŽITE AUTOGRAF UPLATOM PREKO PAYPAL-A:
  • ARHIVA – VRIJEME SUODGOVORNOSTI

    ARHIVA – VRIJEME SUODGOVORNOSTI

    VRIJEME SUODGOVORNOSTI – ostale emisije

     

  • vrijeme i suodgovornosti

  • Facebook

  • Donacije

  • Cigle

  • ekumena

  • javni servis

  • prometej

  • povratak adolfa pilsela

  • u što vijerujemo

  • fraktura 1