Jadranska pomorska i ribarska republika: magari!

Dobre su dobre vijesti, a dobro znamo da ih je jako malo u posljednje vrijeme. Evo, eppur si muove nešto stvarno, životno, zajedničko među jadranskim državama – udružuju se luke, sporazumno se trajno ukida ulov ribe u Jabučkoj kotlini, u čijim dubinama se odvija mrijest i rast i množenje najvećeg dijela ribljeg fonda Jadrana…

I opet ću podsjetiti na nikad ostvareni prijedlog, što ga je 1848. godine iznio veliki Šibenčanin, Dalmatinac, Mediteranac Niccolo Tommaseo: federacija slobodnih jadranskih republika. Repubblica, treba naglasiti, za nj nije neki veliki teritorij, nego OBALNI GRADOVI JADRANA: i evo, udružuju se lučki gradovi – skoro dva stoljeća kasnije i više od dva stoljeća od propasti Serenissime.

Udruga luka sjevernog Jadrana (NAPA): Venecija, Chioggia, Trst, Monfalcone, Ravenna, Kopar i Rijeka, potonjih godina redovito djeluje, nastojeći stvoriti solidne zajedničke programe za održivost okoliša, digitalizaciju, pametne i zelene luke, veze s evropskom prometnom mrežom TEN-T.

Sjeverni Jadran je najkraća pomorska veza za ključna tržišta Levanta, Srednjeg i Dalekog istoka, Australije, istočne obale Afrike. Ujedno, sa sjevernog Jadrana vode najkraći kopneni putovi u Srednju Evropu, doduše preko Alpa, kroz njih – što je i razlog da do sada sve ove luke zajedno ostvaruju jedva oko nekih 8 posto (?!) europskog prometa?

– Posebno je važno na održiv način planirati povezivanje sjevernojadranskih luka novim dionicama autocesta, željeznicom i prekomorskim prometom ne samo radi lakšeg protoka intermodalnog tereta, nego i zbog lakše i brže mobilnosti europskih turista između naših triju država… – kazao je ministar Butković…

A i vrijeme je da se maknemo, jer među petnaest najvećih teretnih luka u Europi po količini kontejnera nema baš nijedne s Jadrana. U vrhu su Rotterdam, Antwerpen i Hamburg, ali među jačima su još Pirej, Gdanjsk, a od tih 15 još je jedna njemačka, dvije britanske i sedam sredozemnih luka.

Zašto su luke na Jadranu, moru koje duboko ulazi u središte Europe, tako zaostale, iako su najjeftiniji morski put s Dalekog istoka kroz Suez do srednjoeuropskih i istočnoeuropskih destinacija? Ah, propale imperije, ratovi, propuštene prilike. I naročito nemar i nerad lučkih, pomorskih, prometnih, političkih hijerarhija Italije i Jugoslavije jučer, ergo Italije, Slovenije i Hrvatske danas!

Povoljne vjetrove donosi Kina (čiji je brodar COSCO glavni u Pireju) koja traži nove, jeftinije i kraće rute za svoju u ekonomiju, a pokazuje interes i za Trst te Rijeku. Dio je to kineske strategije novog Puta svile, o kojem smo naveliko slušali. Europska unija iz svojih fondova ulaže u razvoj paneuropskih prometnih koridora koji bi jadranske (Rijeka, Kopar, Trst, Venecija) i mediteranske luke trebali razviti.

NAPA-ini stručnjaci predviđaju udvostručenje prevezenog tereta do 2030. godine za sjevernojadranske luke, sa sadašnjih manje od tri milijuna TEU (jedinica mjere u kontejnerskom prometu) na šest milijuna TEU.

Razvoju NAPA-e sigurno pomažu planovi za jačanje europskog izvoza u Kinu, na tome rade države srednje i istočne Evrope, inicijativa Kina+16. Luke udruženja NAPA već rade u okviru europskih projekata INTESA, PROMARES (program Interreg Italija-Hrvatska) i COMODALCE (program Interreg za središnju Europu).

NAPA-ina deklaracija posebno ističe jačanje željezničkih veza, i naglašava tri prioriteta za pet sjevernojadranskih luka: dovršiti nedostajuće veze i dati prednost integraciji u TEN-T mrežu, proširiti TEN-T i MOS na zemlje koje nisu članice Europske unije te uključiti željeznički teretni promet i pomorsku dimenziju u programe europske teritorijalne suradnje za razdoblje od 2021. do 2027. godine.

No dok je NAPA tek na počecima velikog i skupog projekta, znanstvenici i ribari srednjeg Jadrana svoj su veoma važan i velik posao već – napravili!

Jabučka kotlina, najbogatije ribolovno područje Jadrana – trajno je zaštićena. Gotovo stotinu metara visok vulkanski otok uzdiže se nasred pučine između Hrvatske i Italije. Iako izvan prometnih koridora i bez zaklona za lošeg vremena, omiljeno je odredište ribara.

Jabučka kotlina je najvažnije rastilište i mrijestilište ekonomski najvažnijih vrsta kao što su oslić, škamp, kozica, grdobina… Zaštita je organizirana pametno i ispravno. Ona nije došla dekretom ni iz Zagreba, ni iz Bruxellesa, ni iz Rima, nego je došla kao inicijativa znanstvenika, podržana od strane ribara i prihvaćena od strane administracije.

Po jabučkom modelu, priprema se i ribolovna zaštita jednog područja u sjevernom Jadranu. A ako se slože prekojadranski susjedi – i u južnom. Da parafraziramo poznatu izreku: ribar sit, a škampi u održivom broju!

Ma ča ni maša lipo čuti i viditi to ča – lipega, dobrega, čovičnega: da ljudi delavci i šentifiki sve već škrbe i za se i za sve nas?! Vol dir che’l omo se movi, ”ćiv, ćiv, ćiv, san miken ma san živ”, pivaju tići i ljudi Šavrinije. Se rabi maknuti, zavrnuti rukave, ubuti škuornje, arte u šake: motike, osti, mriže mašimaminete – pamet!

 

UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN ILI PREKO PAYPAL-A. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA I PRECIZNE UPUTE KLIKNITE OVDJE.

    •  Trumpov trijumf – strah i nada svijeta
    •  Nama nema spasa, mi smo analogna rasa i kraj budućnosti
    •  Od holocena do holokausta
    •  A da konačno poslušamo Habermasa?!
    •  Fašistički kulturocid
    •  Legenda o Joakimu širila se Istrom još za njegova života
    •  1943.: Došla je naša ura
    •  Strvinari starog svijeta iliti iskonska Tea Tulić
    •  Analiza EU izbora: nacionalistički internacionalizam
    •  Šalamun – šaman poezije

> Svi tekstovi ovog autora