Što nas čini Europljanima – izborni zakon ili Schengen

Kažu, ”starost, ludost”. Ima istine u tome. Što sam stariji to mi se čini da je svijet oko mene sve luđi. Međutim, na žalost, ne da u tome ima istine, nego teško je ostati normalan kada vidiš što se zbiva kod nas i u svijetu. Ratovi oko nas. Razorno oružje uništava sve, od nedonoščadi do staraca. Kao da je stigao sudnji dan.

Opet se spominje mogućnost rata na Balkanu. U Hrvatskoj smo svakodnevno svjedoci brojnih afera. Rasprave u Saboru nalikuju sukobu dviju nepomirljivih opcija. Rječnik sudionika više podsjeća na prizemni ulični govor nego na govor u vrhovnom predstavničkom tijelu koje zastupa interese građana.

Ej, je li to demokracija? Ne, po mom mišljenju nije. Pa onda kad bolje promislim i nisam toliko lud.

Priključak zapadnoj demokraciji za nas je još uvijek isključivo formalne naravi. Granice Europske unije na granicama Hrvatske ne znače istodobno da smo stvarno postali Europa. Dug je to put. Ali za nas jedini mogući.

Krenuo sam tim putem 80-ih godina prošlog stoljeća, kada smo se pridružili Europskoj strukovnoj udruzi za liječenje leukemija. Nas nekolicina prepoznala je važnost takvog udruživanja ponajprije radi bolesnika. Sudjelovali smo u kliničkim programima liječenja i liječili bolesnike u Hrvatskoj na isti način kako su liječeni oni u Bruxellesu i Parizu. To je za nas bila Europa. Postali smo dio europske medicine.

No prepoznali smo i ono drugo. Kako medicinska Europa komunicira, kako međusobno razgovaraju francuski, belgijski, nizozemski, njemački… liječnici. Ta vrsta sučeljavanja temeljila se na samo jednom pristupu. Bez medicinskih dokaza ne upuštaj se u raspravu. Sličan je bio pristup kada se razgovaralo o nemedicinskim temama.

Sjetih se kako sam dokono šetao Bruxellesom s mojim kolegom Belgijancem i u nevezanom razgovoru bistrio neke stručne izazove. Umorni od medicine, kolega skrene naš razgovor na nemedicinske teme:

– Za tri dana u Belgiji biramo zastupnike parlamenta.

– Da. Izlaze li ljudi na izbore?

– Ne znam koliko nas izađe na izbore, ali biramo u parlament 50 posto žena i 50 posto muškaraca.

– Da?

To me odmah podsjetilo na neka druga vremena kada se ”biralo” po nacionalnom ključu, spolu i…

– Nije li bolje birati najbolje, a ne 50:50?

– Dugo se o tome raspravljalo. No prevladao je argument, da parlament treba biti slika naše populacije. U Belgiji živi oko 53 % žena i 47 % muškaraca. Zato je prihvaćen izborni sustav u kojem 50 % treba biti žena i 50 % muškaraca.

Nisam se dao. I dalje mi se argument da treba birati najbolje činio ispravnim.

– Ali to ne znači da ćete izabrati najbolje?!  

– Možda? No ti misliš da u populaciji od šest milijuna žena nema 200 sposobnih da obavlja funkciju zastupnice?!

– Zašto si odmah krenuo sa ženama?! Pa isto vrijedi i za muškarce. Neka bude u parlamentu 100 % žena ako su one bolje.

Moj glas je odavao blagu uzrujanost, jer je belgijski kolega točno pogodio moje skrovite misli.

U Hrvatskoj izabrati 50 % žena u sabor u to vrijeme bila je nemoguća misija. Hvalili smo se ako se broj žena povećava i u zadnjem sazivu je izabrano oko 23 %. Treba reći da su neke stranke sankcionirane zbog prevelikog broja žena na izbornim listama?! U tom sam času imao osjećaj da nas dijeli ne samo nekoliko godina već nekoliko svjetlosnih godina.

Prenu me prijateljev glas, koji uz blagi osmijeh nastavi:

– I mi smo jako dugo o tome raspravljali. Nije li ispravno da najvažnije zastupničko tijelo u državi predstavlja realnu sliku stanovništva? U ovom slučaju ako u Belgiji živi podjednaki broj žena i muškaraca parlament treba biti odraz takvog odnosa. Možda ima još elemenata o kojima bi vrijedilo raspraviti?

– Ali time se dijelom ugrožavaju, bolje reći, smanjuju biračka prava pojedinca.

– Moguće. Međutim njemu su prava ograničena na kandidate koji su na stranačkim listama na koje nema utjecaj. To je slična ograda kao da biraš 50:50.

Nakon tog razgovora, u mislima sam vrlo često uspoređivao naš i belgijski sustav izbora za parlament. Pokušavao sam prepoznati što su to idealni izbori. U svakom slučaju slobodno pravo da biraš čini se da je najprihvatljivije.

Ali kada vidiš naš Sabor onda ti odmah postaje jasno kako izborni sustav nikada neće biti idealan, a pravo izbora nikada u potpunosti realizirano. Zato je pristup Belgije ne samo prihvatljiv nego i ispravan.

Kod nas izborni zakon i izborne jedinice imaju samo jedan cilj, a to je da stranka na vlasti pobijedi. Čini se da je pravo da budeš biran temeljem postulata ravnopravnosti spolova još daleko od onog civilizirane zapadne Europe.

Nadam se da će takav izborni pristup jednoga dana i kod nas ugledati svjetlo dana. Mislim da je to jedan od važnih pokazatelja stvarne pripadnosti Europskoj uniji, a ne (samo) schengenske granice.

 

MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN HR8923600001102715720 (SWIFT/BIC: ZABAHR2X za uplate iz inozemstva) ILI PREKO PAYPAL-A. MOŽETE NAZVATI BROJ 060 866 660 / Tel.: 0,49€ (3,75 kn); Mob: 0,67€ (5,05 kn) po pozivu (PDV uključen) ILI POŠALJITE SMS PORUKU sadržaja PODRSKA na broj 667 667 / Cijena 0,82 € (6,20 kn). Operator usluge: Skynet Telekomunikacije d.o.o., info telefon: 01 55 77 555. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

    •  Zabrana upravljanja vozilom nije problem liječnika
    •  Postoji li radno vrijeme u zdravstvu?
    •  Za kvalitetu u medicini - međunarodna prepoznatljivost
    •  Dodir i riječ su ključ zdravstvene pismenosti
    •  Izgubljene vrijednosti akademske zajednice
    •  Liste čekanja treba ukinuti jer su plodno tlo korupcije
    •  Medicina nije ceh
    •  SOS za zdravstvo
    •  Nakon 40 godina od prve transplantacije koštane srži
    •  Koliko bi u nas trebao zarađivati vrhunski liječnik?

> Svi tekstovi ovog autora