Gospodar prstenova – Fantazija u službi ekologije (2)

2.4. Važnost stvaranja mita

Tolkienova strast oduvijek su bili mitovi i priče, ponad svega herojske legende na rubu bajke i povijesti kojih je u Engleskoj prema vlastitim riječima ”bilo premalo dostupno za moj apetit”. Nastavlja: ”U takvim stvarima uvijek sam tražio materijal određene atmosfere i aure[i], a ne samo znanje. Također, od ranih dana bio sam ožalošćen siromaštvom moje ljubljene zemlje koja nije imala vlastite priče. Sastojke za svoje vlastite pronašao sam u grčkim, keltskim, skandinavskim, germanskim i finskim pričama. Želio sam stvoriti jedinstvenu legendu koju bih mogao posvetiti Engleskoj, mojoj zemlji.”[ii]

Što je uzrokovalo takvo siromaštvo drevnih anglosaksonskih legendi za kojima je žudio Tolkien? Prema riječima profesora Toma Shippeya, Engleska je bila demitologizirana iz dvaju razloga. Prvi je normanska invazija 1066. godine zbog koje je dotadašnja vladajuća, pismena elita bila eliminirana ili lišena imovine i protjerana. Posljedično, engleska književnost bila je zamijenjena književnošću utemeljenom u francuskoj tradiciji.

Od književnosti prije 1066. godine ostali su samo fragmenti, npr. različite priče vezane uz ep o Beowulfu. Tako je gotovo cjelokupna tradicija koja govori o ne-ljudskim, natprirodnim stvorenjima bila izbrisana. Shippey kao drugi razlog navodi industrijsku revoluciju koja je skrenula pažnju ljudi s bajki i narodne predaje.^[iii] Tako je cjelokupni izvorni engleski svijet priča bio uništen.[iv]

Nema sumnje da građu svakog mita ispunjavaju određene arhetipske ideje utjelovljene u protagonistima i antagonistima koji kroz prepoznatljive obrasce djelovanja poučavaju one izložene tome sadržaju o ishodima koji se mogu očekivati ako krenu stopama prikazanih likova. Često se na temelju tih priča stvaraju i izreke mudrosti koje služe kao lakonski sažetak mitova.

Na primjer, poruka mita o Dedalu i Ikaru o pogibeljnosti nerealne ambicije sažima se u rečenici: ”Tko visoko leti, nisko pada”. Na ovome mjestu treba upozoriti na to da su takve izreke prilično beskorisne.

Slavoj Žižek tvrdi: ”Mudre izreke odvratna su, konformistička kategorija. Što god učinili, prići će vam mudrac i to opravdati, racionalizirati. Na primjer, zamislimo situaciju kada poduzmemo nešto riskantno i uspijemo u svojem naumu. Mudrac bi tada mogao reći: ‘Tko riskira, taj i profitira’. Sada uzmimo situaciju kada smo riskirali, a pozitivan ishod je u potpunosti izostao. Mudrac će tada reći: ‘Ne možete urinirati protiv vjetra’, ili nešto slično.”[v]

U nastavku, Žižek u ironičnom tonu ideju mudrosti dovodi do apsurda: ”Hajdemo provesti jedan misaoni eksperiment. Zašto smo u utrci za bijednim, profanim zadovoljstvima? Razmišljajmo o vječnosti, zadovoljstvo se može jedino tamo pronaći. Kad bih ovo izgovorio s odgovarajućim patosom, činilo bi se kao da se radi o nečemu jako dubokoumnom. Sada zamislimo suprotno. Zašto bismo se opterećivali vječnošću? Carpe diem, zgrabimo ono što imamo pred sobom. To zvuči mudro. Sada razmotrimo treću opciju. Zašto smo uhvaćeni u razdoru vječnosti i trenutačnog postojanja? Prava mudrost leži u tome da prepoznamo kako vječnost leži u prolaznim, trenutnim zadovoljstvima. To je mudro. Slijedi četvrta varijacija koja kaže da mudar čovjek prihvaća da smo zauvijek osuđeni na odvojenost vječnosti i trenutnog. Moja poruka jest da sve što izgovorimo možemo prodavati kao mudrost. Prava mudrost, osim kao upravo prikazana prijetvornost, ne postoji.”[vi]

Mudrost se, dakle, može protumačiti kao izvor relativizacije i kao jedna od manifestacija sindroma naknadne pameti. Mit je nešto što je puno dublje i složenije od upravo opisanog.

Tolkienova misija da Engleskoj podari mitologiju uistinu je plemenit zadatak jer svrha mita nije da u naš svakodnevni govor unese isprazne fraze, nego da nas pouči o vrijednosti i važnosti pojava kao što su: ljubav, prijateljstvo, povjerenje, požrtvovnost, hrabrost, i da potvrdi kako je nada uvijek žilavija od sila zla.

U video eseju ”Mitologija nade – Gospodar prstenova” iznosi se sljedeći zaključak o funkciji mita: ”U svrhu razumijevanja iskustva koje proživljavamo, moramo biti izvučeni iz njega – kako u mašti, tako i intelektualno. Mora nam biti pružena prilika da ga sagledamo kao cjelinu, ali kako nikada ne možemo to učiniti dok proživljavamo vlastiti život, promatramo onaj život koji simbolično obuhvaća i naš vlastiti. Umjetnost predstavlja takve živote, takve simbole, a pogotovo mit koji kao majčinska figura istraje kroz bezbrojne generacije i kroz mnoge različite kulture te na taj način pronalazi odobravanje ne samo jednog naroda nego svih. Mit predstavlja ogoljenost, neukrašenost, a opet oplemenjenost i istinitost jer on to i jest. A kada onaj koji ga promatra iznenada užasnuto prepoznajući uzvikne: ‘Tu sam! To sam ja!’, tada je došlo do veličanstvenog tumačenja jer smo u tom trenutku izdignuti izvan nas samih kako bismo se mogli u cijelosti sagledati.”[vii]

Tolkien pri tome ne forsira nikakvu agendu u odnosu na svoje čitatelje, nego im prepušta da način na koji će doći do te jasne perspektive pronađu sami. U predgovoru drugom izdanju ”Prstenove družine” iz 1966. godine on pojašnjava: ”Iz svega srca prezirem alegoriju u svim njezinim manifestacijama još otkako sam dovoljno sazrio i postao dovoljno obazriv da ju prepoznam. Dajem prednost povijesti, istinitoj ili izmišljenoj, koja se može na različite načine primijeniti na iskustva i misli čitatelja. Smatram da mnogi brkaju primjenjivost s alegorijom; prvi pojam počiva u slobodi čitatelja, dok je drugi utemeljen na hotimičnoj dominaciji autora.”^[viii]

Ovdje do izražaja dolazi kriterij kojim se Tolkien vodio u svojem pisanju. To nije bio kriterij dnevnopolitičke alegorije (ili mudrosti) koji bi irelevantnim učinio i najblaži povjetarac promjene u društvenim trendovima nego kriterij primjenjivosti koji po svojoj prirodi teži apstraktnosti i, samim time, dugotrajnosti. Slijedi prikaz i analiza poglavlja ”Drvobradaš” iz knjige ”Gospodara prstenova – Dvije kule”.

2.5. Drvobradaš

U knjizi ”Gospodar prstenova – Dvije kule” (poglavlje ”Drvobradaš”)[ix] jedan dio u tom trenutku raštrkane Prstenove družine susreće se s bićem koje je neobično čak i za svijet Međuzemlja. Dvojica hobita, Merry i Pippin, tijekom boravaka u drevnoj šumi Fangorn naletjeli su na Drvobradaša kojeg su u prvi mah zamijenili s običnim stablom, međutim, Drvobradaš je samo svojim izgledom podsjećao na obično drvo.

Objasnio im je kako on pripada entima, najdrevnijim bićima koja su u tom trenutku živjela u Međuzemlju[x]: ”Odvraćamo od ove šume strance i bezumnike, obučavamo i poučavamo, hodamo i plijevimo (…). Mi smo vam pastiri drveća, mi stari enti. Malo nas još ima.”[xi] Također, pojašnjava im kako su enti u jednom davnom ratu izgubili vezu s enticama nakon što je područje u kojemu su one obitavale stradalo u vrtlogu rata. Zato su istražili sve poznate krajeve Međuzemlja, ali unatoč neizmjernom trudu i tuzi potraga je završila bezuspješno, a njihova tragična sudbina postala je inspiracijom mnogih vilenjačkih pjesama.

Upitan o tome kako se svrstava u vječnom sukobu koji prati njihov svijet, Drvobradaš otkriva izolacionističke tendencije: ”Ja nisam zapravo ni na čijoj strani jer nitko nije ni na mojoj strani, ako razumijete što hoću da kažem: nitko ne mari za šume kao ja, pa čak ni vilenjaci u današnje vrijeme. Ipak su mi vilenjaci draži nego ostali: vilenjaci su nas izliječili od nijemosti u davna vremena, a to je bio veliki dar koji se ne može zaboraviti, iako su nam se poslije putevi razišli.”[xii]

Konačno, Merryju i Pippinu otkriva ponešto o svojoj naravi: ”Enti su sličniji vilenjacima: nisu toliko zaokupljeni sobom kao ljudi, i lakše se uživljavaju u druga bića. A opet su u nečemu enti sličniji ljudima, lakše se mijenjaju od vilenjaka, i brže poprimaju boju okoline, da tako kažem. Zacijelo su bolji i od jednih i od drugih jer su postojaniji i dulje teže za svojim ciljevima.”[xiii]

Razvoj događaja ipak će pokazati kako je došlo vrijeme da i do tada neutralni odaberu stranu. Iskvareni čarobnjak Saruman, naime, u svojoj želji da stvori i opremi moćnu vojsku kojom će pomoći savezniku Sauronu u ratu protiv slobodnih naroda Međuzemlja u kratkom je vremenu razvio golema industrijska postrojenja koja su danonoćno radila. Naravno, kako bi taj tempo proizvodnje mogao biti održan, trebalo je osigurati obilan i neprestan dotok drva, a šuma Fangorn bila je nadomak ruke.

Tako Drvobradaš tijekom razgovora s hobitima nailazi na strašan prizor opustošene zemlje na mjestu gdje je donedavno postojao raznovrstan, bujan život biljaka i životinja te konačno uviđa kako je velika opasnost na pomolu: ”Mislim da mi je jasno što sad smjera. Plete spletke ne bi li postao velika sila. Njemu je u glavi sve od kovine i kotačića, i ne mari za stvorenja koja rastu, osim ako mu ne služe trenutnim planovima. Proklet bio, od korijena do grančica! Mnoga su od tih stabala bila moji prijatelji, stvorenja koja sam poznavao od jezgre i žira; mnoga su imala svoj glas koji je sada zauvijek umuknuo. A tamo gdje su nekad stajali raspjevani gajevi, sad je pustoš panjeva i kupina. Bio sam nemaran. Ispustio sam uzde iz ruku. Ali tome treba stati na kraj! Ja ću tome stati na kraj! – zagrmi. – A vi ćete sa mnom. Možda ćete mi i pomoći.”[xiv]

Drvobradaš potom saziva skup pastira drveća koji donosi odluku da treba stati na kraj Sarumanovoj tiraniji. Naposljetku, šuma Fangorn predvođena entima kreće u pravedan pohod na čarobnjakovo uporište Isengard i nemilosrdno ruši sve ono što se tako bezobzirno drznulo poremetiti delikatnu ravnotežu prirode.

Neutaživa želja za dominacijom, koju se nastojalo postići uništenjem i iskorištavanjem onoga što se razvijalo organski kroz dugo vremena te uz puno uloženog truda i brige, izazvala je nezaustavljivu silu koja nije mirovala sve dok njezin bijes nije bio potrošen.

Ipak, Sarumanovo pustošenje okolice Isengarda, koliko god bilo neopravdano, razumljivo je jer je bilo poduzeto s jasnim ciljem podizanja vojske i stvaranja odgovarajuće infrastrukture koja će podržavati njegove pohode. Dodatno, upravo zbog toga jasnog, smislenog cilja, ono je bilo svima naočigled pa je i djelovalo kao neposredna prijetnja koja je zahtijevala trenutačnu reakciju.

U nastavku će biti prikazano kako još veća prijetnja može biti besmisleno nasilje nad okolišem koje se provodi postupno i dugotrajno. Zbog tih osobina ono može djelovati beznačajno ako se promatra kroz pojedinačan čin rušenja jednog stabla, izgradnje pojedinačne ružne kuće ili svakodnevnog štetnog gospodarenja od strane neodgovornog susjeda koji u obližnji potok ispušta sadržaj svoje septičke jame.

Upravo zbog niskog intenziteta tih ili sličnih prijestupa, međutim, dolazi do izostanka odgovora na njih. Još gore, takav modus operandi ne dovodi se u pitanje, nego se prihvaća kao nešto uobičajeno. Na kraju, žrtve nisu samo kvaliteta okoliša ili ljudsko zdravlje nego i percepcija onoga što je općeprihvatljivo ponašanje i dobar ukus.

________________________________

[i] U originalu: Things of particular tone and air.

[ii] J. R. R. T. – A study of John Ronald Reul Tolkien 1892.-1873., Landseer productions, 1992., dostupno na: https://www.youtube.com/watch?v=HkmNHP58OhU, posljednji posjet stranici 4. ožujka 2024.

[iii] Također, ističe da je bilo pokušaja prikupljanja građe narodne predaje u Engleskoj koji su bili inspirirani radom braće Grimm u njemačkim zemljama, međutim, do druge polovice 19. stoljeća građa koju su engleski sakupljači tražili više nije bila široko rasprostranjena među stanovništvom.

[iv] Op. cit. u bilj. 2.

[v] Slavoj Žižek + Paul Holdengräber Voyeurism and digital identity – International Authors´ Stage, Det Kgl. Bibliotek, 2014., dostupno na: https://www.youtube.com/watch?v=HAZiFWZpYds, posljednji posjet stranici 5. ožujka 2024.

[vi] Ibid.

[vii] A Mythology of Hope – The Lord of the Rings, Like Stories of Old, dostupno na: https://www.youtube.com/watch?v=3HYlbg6RKMA, posljednji posjet stranici 5. ožujka 2024.

[viii] Tolkien, J., R., R., The Lord Of The Rings: The Fellowship of the Ring (Foreword), HarperCollins e-books, 2008., str. XXVIII., dostupno na: https://s3.amazonaws.com/scschoolfiles/112/j-r-r-tolkien-lord-of-the-rings-01-the-fellowship-of-the-ring-retail-pdf.pdf, posljednji posjet stranici 5. ožujka 2024.

[ix] Tolkien, John, Ronald, Reul, ”Gospodar prstenova – dio drugi – Dvije kule”, Algoritam, Zagreb, 2004., str. 67-97.

[x] Tolkien, J., R., R., ”Gospodar prstenova – dio treći – Povratak kralja”, Algoritam, Zagreb, 2005., str. 464.

[xi] Op. cit. u bilj. 9, str. 75.

[xii] Ibid., str. 80.

[xiii] Ibid., str. 75.

[xiv] Ibid., str. 81.

(Nastavlja se)

 

MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN HR8923600001102715720 (SWIFT/BIC: ZABAHR2X za uplate iz inozemstva) ILI PREKO PAYPAL-A. MOŽETE NAZVATI BROJ 060 866 660 / Tel.: 0,49€ (3,75 kn); Mob: 0,67€ (5,05 kn) po pozivu (PDV uključen) ILI POŠALJITE SMS PORUKU sadržaja PODRSKA na broj 667 667 / Cijena 0,82 € (6,20 kn). Operator usluge: Skynet Telekomunikacije d.o.o., info telefon: 01 55 77 555. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

    •  Savršeni dani – Sreća na japanski način
    •  Djeca čovječanstva - Odraz budućnosti između nade i apatije
    •  Aldous Huxley vlastitim riječima (1)
    •  O zavisti
    •  Gospodar prstenova – Fantazija u službi ekologije (3)
    •  Gospodar prstenova – Fantazija u službi ekologije (1)
    •  Fahrenheit 451 – Cenzura knjiga, kontrola misli
    •  Divni novi svijet – Distopija naša svagdašnja
    •  1984. – Rat je mir, sloboda je ropstvo, neznanje je moć
    •  Poricanje (2016.) – Historijski revizionizam i holokaust (3)

> Svi tekstovi ovog autora