autograf.hr

novinarstvo s potpisom

UKRAJINA ČIM PRIJE U EUROPSKU UNIJU!!

Legenda o Joakimu širila se Istrom još za njegova života

AUTOR: Milan Rakovac / 12.08.2024.

Milan Rakovac

Odlučio sam pisati o vlastitome ocu, ne bez oklijevanja, ponukan napose gotovo mitološkim odnosom Istrana prema Joakimu Rakovcu.

Gordan Stojić, dokumentarist Hrvatske televizije, snimio je film o Joakimu Rakovcu. ”Partizan kojeg su štovali kao sveca”… Naslov filma, doduše, u duhu vremena u kojem živimo, ali i duboko istinit…

Jedna pak Istranka, psihologinja, koja živi u inozemstvu, primjerice, pripovijedala mi nedavno kako joj je otac u Puli jednom pokazao mog brata i mene, sinove narodnog heroja, u smijehu mi se povjeravajući kako je bila zadivljena, kao da smo nekakvi nogometaši, što li!

Neka starica pak na Pazinštini pričala mi pobožno kako je Joakim Rakovac stajao u manjaduri (jasle) i govorio ljudima, okupljenima iza vezanih volova, krava i magaraca… Raspitao sam se, Joakim je bio u tom selu, ali sastanak se održao u mjesnoj školi, a ne u rečenom ”biblijskom” ambijentu…

Legenda o Joakimu širila se Istrom još za njegova života. Naravno, bio je rat, i ljudi su tražili vođu, oslonac, vjeru – i našli sve to u Joakimu. Rekao bih u njemu, u bezbroju istovrsnih junaka, možda najviše stoga što je bio čovjek visokog ugleda, kao i njegova obitelj – obitelj srednje imućnih, radišnih, moralnih, pobožnih hrvatskih narodnjaka.

Bio je, vele njegovi vršnjaci, rodbina i prijatelji, uman, iznimno prijazan, veseo, duhovit čovjek, koji bi se sa svakim zaustavio, pošalio, izmijenio lijepu riječ, bio uvijek spreman pomoći, osobito siromašnijima od sebe.

Ujedno, bio je informiran čovjek, čitao je sve što mu je dolazilo pod ruku, i talijanske novine, i krišom skupljane hrvatske novine i časopise, ali i stručnu poljoprivrednu literaturu, bez krzmanja ju primjenjujući na svom imanju…

Joakim Rakovac je rođen 14. listopada 1914. godine u selu Rahovcima, nedaleko od Poreča, u porodici uglednog, srednje imućnog seljaka Ivana i žene mu Marije, rođene Herak. Završio je petogodišnju talijansku osnovnu školu i kraću poljoprivrednu školu.

U Istri pod talijanskom fašističkom okupacijom, zadojen je od malih nogu antifašizmom i hrvatskim, slavenskim nacionalnim duhom. Mnogo je čitao i učio, zarana stekavši ugled u selu i kraju.

Uzima za ženu Dušu Štifanić 1938., rođenu 1920., koja mu rađa sinove Milana (1939.) i Živka (1941.). Biva mobiliziran 1941. (iznova) u talijansku vojsku, no kao i većina istarskih rodoljuba, smješten je u neboračke jedinice politički sumnjivih (mahom Hrvata i Slovenaca), takozvane Battaglione speciale (Specijalni bataljuni).

Izigrava vojne vlasti (praveći se bolesnim od padavice!), vraća se u Istru, saznaje tu za borbe u Jugoslaviji, i zna da je sada došao trenutak i za Istru: ”DOŠLA JE NAŠA URA!”. Priprema se za ustanak, povezuje s istomišljenicima, po vezi dobiva pisani materijal iz Rijeke.

Krajem 1942. organizira prve ćelije narodnooslobodilačkog pokreta u tom dijelu Istre, početkom 1943. prve narodnooslobodilačke odbore, postaje s još nekoliko drugova kandidat Partije, a travnja 1943. biva primljen u KPH.

Okuplja mladiće za odlazak u partizane, i prvu veću grupu boraca s Poreštine – njih šezdeset i devet – vodi 29. srpnja 1943. u Gorski kotar.

Nastavlja rad na organiziranju otpora u Istri, osobito NOO-a, a kada je 20. kolovoza 1943. osnovan NOO za Istru, Joakim Rakovac postaje prvim njegovim predsjednikom, ostaje na toj visokoj dužnosti i kada je taj NOO proširen i preimenovan u Pokrajinski pa Oblasni, sve do pogibije 18. siječnja 1945. godine.

Zajedno s drugovima iz NOO-a za Istru donosi i potpisuje historijske odluke o sjedinjenju Istre s domovinom Hrvatskom 13. rujna 1943., odluke koje je 20. rujna 1943. potvrdio ZAVNOH, a još jednom potvrdio i razradio Istarski sabor 25. rujna 1943. godine.

Bio je član Oblasnog komiteta KPH za Istru, vijećnik ZAVNOH-a, stalni suradnik Glasa Istre, u kojem je objavio niz zapaženih priloga.

Dr. Bosiljka Janjatović, povjesničarka, svjedoči:

”Podaci iz biografije takvih ljudi, ljudi koji su stvarali revoluciju i koja je njih stvorila, takvih boraca… kakav bijaše Joakim Rakovac, uvijek su prisno utkani u pokret kojem su pripadali, vezani su usko uz borbu koju su zajedno s čitavim narodom vodili za slobodu, za bolje sutra. Još i više od toga – životi takvih ljudi zapravo su sama ta borba, ta revolucija, njezin tok i njezino povijesno trajanje, pa po tome bivaju njezin simbol i njezina zastava.

Jer prijeći put od bistrog seljaka, vrijednog domaćina i čovjeka koji se opirao tuđinu i njegovoj fašističkoj soldateski, do jednog od rukovodilaca narodnooslobodilačkog pokreta i revolucije u Istri nije bio samo podvig jednog izuzetnog pojedinca. Dogodilo se to u izuzetno vrijeme, u vrijeme oružane borbe s tuđinom, s fašistom…”

MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN HR8923600001102715720 (SWIFT/BIC: ZABAHR2X za uplate iz inozemstva) ILI PREKO PAYPAL-A. MOŽETE NAZVATI BROJ 060 866 660 / Tel.: 0,49€ (3,75 kn); Mob: 0,67€ (5,05 kn) po pozivu (PDV uključen) ILI POŠALJITE SMS PORUKU sadržaja PODRSKA na broj 667 667 / Cijena 0,82 € (6,20 kn). Operator usluge: Skynet Telekomunikacije d.o.o., info telefon: 01 55 77 555. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

Još tekstova ovog autora: