Život kojemu je uskraćena njegova punoća

(Pred)božićno je vrijeme, ulice su obasjane lampicama, a blagdanski ugođaj ispunjava zrak. Božić je u Hrvatskoj postao više od vjerskog blagdana, on je kulturološki događaj koji spaja ljude bez obzira na njihova uvjerenja. No ispod tog blještavila krije se stvarnost koja često ostaje skrivena: život kojemu je uskraćena njegova punoća.

Veliki njemački teolog Jürgen Moltmann, koji je nedavno preminuo, često je rabio sintagmu ”punina života” kako bi opisao stvaranje društva u kojem vladaju pravednost, sigurnost, solidarnost i međusobno uvažavanje. Prije svega, to podrazumijeva društvo bez ugnjetavanja, diskriminacije ili izrabljivanja, u kojem svi ljudi imaju jednake mogućnosti za dostojanstven život.

Nadalje, riječ je o aktivnom njegovanju odnosa temeljenih na međusobnom povjerenju i brizi, pri čemu se pojedinci ne natječu isključivo za osobni probitak, nego djeluju za dobrobit cijele zajednice. Takvo društvo nadilazi sukobe i podjele kroz dijalog, opraštanje i izgradnju trajnog mira, a istovremeno uključuje suživot s prirodom te preuzimanje odgovornosti za očuvanje planeta kao zajedničkog doma. Moltmann je vjerovao da je ”punina života” moguća kada društvene strukture ljudima ne pružaju samo priliku za preživljavanje, već i slobodno ostvarenje njihovih potencijala u zajednici s drugima. Tako društvo postaje odraz Božje ljubavi i pravde.

Božić je blagdan ”punine života”!? 

Dok hodamo ulicama naših gradova i sela, nailazimo na umorna i rezignirana lica, a nemali broj ljudi, pogotovo starijih, kopa po kontejnerima ne bi li pronašao barem koju plastičnu bocu. Čini se da je ovaj prostor ostao bez nade, a apatija je zamijenila entuzijazam koji je nekoć obilježavao naše društvo.

Napad i tragično ubojstvo sedmogodišnjeg djeteta u zagrebačkoj školi 20. prosinca 2024., u ovo božićno vrijeme, duboko je potreslo javnost te dodatno produbilo apatiju, nezadovoljstvo i gubitak nade, povlačeći cjelokupno hrvatsko društvo prema još većem dnu.

Ovaj stravičan događaj je poziv na buđenje, zahtijeva odgovornost i solidarnost te upozorava na nužne, odlučne i trajne promjene. Nova relevantna istraživanja pokazuju da djeca i mladi u Hrvatskoj sve češće pate od depresije, anksioznosti te imaju suicidalne misli.

Pitanje koje se nameće jest: tko je odgovoran za ovakvo stanje u našem društvu? Jesu li građani sami krivi što su se povukli u sebe i šute, ili su institucije koje bi trebale biti čuvari javnog dobra zakazale u svojoj misiji?

Teško je ne primijetiti mrežu nepravdi i nejednakosti koja se proteže kroz sve slojeve društva. Političke elite, već desetljećima na vlasti, vješto balansiraju između vlastitih interesa i interesa onih koji ih podupiru. Korupcija je duboko ukorijenjena, a povjerenje građana u političke institucije gotovo je potpuno urušeno.

Obeshrabreni i bez vjere da će se njihov glas čuti, mnogi su odustali od pokušaja da išta promijene, dok mlađi spremaju kofere i napuštaju ovo društvo.

Jedan od ključnih čimbenika koji pridonosi ovom stanju jest i uloga Katoličke Crkve. U društvu koje je povijesno bilo duboko religiozno, Crkva je imala potencijal biti moralni kompas i izvor nade. No posljednjih desetljeća svjedočimo njezinu sve većem približavanju političkim strukturama vlasti.

Umjesto da se posveti zaštiti najslabijih i promicanju pravde, često djeluje kao organizacija koja je spremna trgovati svojim utjecajem za financijske povlastice i političku moć. Primjerice, u božićnom intervjuu s nadbiskupom Kutlešom na HTV-u, 18. prosinca 2024. ni jednom riječju nije spomenuo aktualne probleme koji muče hrvatsko društvo i običnog čovjeka. Umjesto toga, Crkvu stavlja u ratni boj protiv zamišljenog neprijatelja, takozvane ”rodne ideologije”. Karakteristika je svih diktatura da izmišljaju neprijatelje kako se ne bi morale suočavati sa stvarnim problemima.

U ovom kontekstu treba spomenuti da se Crkva i razne udruge kontinuirano protive uvođenju zdravstvenog i građanskog odgoja u škole, pravdajući to očuvanjem tradicionalnih vrijednosti. Time, nažalost, pridonose tome da učenici i mladi ostaju uskraćeni za teme koje bi ih osnažile u prepoznavanju i prevladavanju vlastitih emocionalnih teškoća, uz istodobno razvijanje svijesti o važnim građanskim pitanjima. Zbog takvih je pritisaka zaustavljena i odbačena prijeko potrebna reforma obrazovanja. Posljedice ovakva stanja najviše osjećaju djeca i mladi, koji su, umjesto nužnoga vodstva i znanja, prisiljeni sami nositi se s vlastitim problemima bez adekvatne pomoći i informacija.

Nema sumnje da je Hrvatska na papiru sekularna država, ali u praksi se granice između crkvene i državne sfere često zamagljuju. Crkveni velikodostojnici redovito poziraju uz političare, šaljući tako jasnu poruku o tome koga podupiru, pri čemu je njihova potpora određenim strankama gotovo neupitna. U zamjenu za tu lojalnost država izdašno financira Crkvu, čak i kad su rezovi u sektorima poput zdravstva neizbježni.

Dovoljno je samo prisjetiti se što je Vlada 10. prosinca 2024. na sastanku s članovima Stalnog vijeća Hrvatske biskupske konferencije obećala Crkvi. Pritom se postavlja pitanje: što Crkva daje zauzvrat? Umjesto da glasno progovori o korupciji i nepravdama, njezin glas ostaje prigušen ili usmjeren na imaginarne neprijatelje i sporedne teme koje ne dovode u pitanje njezinu poziciju moći.

Naravno, problem nije samo u Crkvi. Državna tijela, od lokalnih uprava do nacionalnih, snose svoj dio odgovornosti. Pravna nesigurnost, neučinkovitost sudova i sporost administracije dodatno potiču osjećaj beznađa među građanima. Kada institucije koje bi trebale služiti javnom interesu postanu same sebi svrha, gubi se temelj povjerenja koji je ključan za funkcioniranje demokracije.

Gdje je u svemu tome odgovornost medija, akademske zajednice i civilnog društva? Iako postoje pojedinci koji se hrabro bore za istinu, mnogi su podlegli pritiscima i interesima. Kada čak i oni koji bi trebali biti korektiv društva postanu podložni političkim i ekonomskim utjecajima, jasno je da je život u punini postao nedostižan ideal.

Kako vratiti životu njegovu punoću?

Prvi korak je prepoznati probleme i otvoreno bez straha o njima govoriti. Potrebna je odlučna akcija svih dijelova društva. Institucije moraju postati transparentnije i odgovornije, a građani aktivniji u zahtijevanju promjena. Ključno je da se Crkva vrati svojim temeljnim načelima, zaštiti najslabijih i zauzimanju za pravdu i istinu, čak i ako to znači suprotstavljanje moćnicima.

Za Hrvatsku, zemlju bogate povijesti i kulture, nužno je boriti se za pravednije društvo u kojem će svi građani moći živjeti dostojanstveno. Trebamo stvarati prostor u kojem će život u punini biti moguć za sve, ne samo za povlaštene. To je odgovornost svih nas, od političara i crkvenih vođa do svakog pojedinca. Samo zajedničkim naporima možemo stvoriti društvo koje će ostvariti svoj puni potencijal i u kojem će život napokon biti ispunjen svojom punoćom.

Svima sretan Božić, blagdan punine života!

 

 

MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN HR8923600001102715720 (SWIFT/BIC: ZABAHR2X za uplate iz inozemstva) ILI PREKO PAYPAL-A. MOŽETE NAZVATI BROJ 060 866 660 / Tel.: 0,49€ (3,75 kn); Mob: 0,67€ (5,05 kn) po pozivu (PDV uključen) ILI POŠALJITE SMS PORUKU sadržaja PODRSKA na broj 667 667 / Cijena 0,82 € (6,20 kn). Operator usluge: Skynet Telekomunikacije d.o.o., info telefon: 01 55 77 555. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

    •  Crkva, sveučilište i granice sekularnosti –  Kutleša za HTV
    •  Je li Isus još uvijek bitan za institucionalnu Crkvu?
    •  Kako pojedinci utječu na evoluciju društva usprkos otporu
    •  Vatikan i saveznici blokirali COP29 zbog LGBTQ+ pitanja
    •  Banalnost zla se tiče i Crkve
    •  Advent, Božić i nevidljivi stranci među nama
    •  Dignitas Infinita - vječno dostojanstvo ili vječna kontradikcija?
    •  Karikaturalni ''Sveti oprosti'' u Katoličkoj Crkvi
    •  Crkva i umjetnost: ''Mi vas trebamo''
    •  Šutnja je suučesništvo!

> Svi tekstovi ovog autora