Lažni mesija Donald Trump

Prema Evanđelju po Mateju sam Isus je upozorio na pojavu lažnih mesija, naročito pred kraj vremena – u vrijeme eshatona. ”Jer, pojavit će se lažni mesije i lažni proroci i činit će čudesne znakove i čuda da bi zaveli, ako je moguće, čak i Božje izabranike. Pazite! Unaprijed sam vas upozorio.” (Mt 24, 24-25 SHP[i]). Mesija (Krist ili Pomazanik) netko je od koga se očekuje da učini ono što nikome ne polazi za rukom, da riješi nagomilane probleme, spasi od propasti i uspostavi pravednu vladavinu mira, sloge i napretka.

Odmah zamijetimo da je za kršćane Isus iz Nazareta Krist, ili hebrejski Mesija, Pomazanik izdvojen za posebnu službu. Isus je povijesna osoba nebeskog porijekla čija je spasonosna misija promijenila naš svijet i najavila onaj budući, Novu Zemlju. Istina je da i tu iznimnu i neponovljivu misiju kršćani doživljavaju na različite načine, ali Isusa valja izuzimati između raznih mesija koji su se javljali i javljat će se tijekom povijesti. Čini se da se u svako vrijeme i u svim skupinama – vjerskim, društvenim i političkim – ljudi nadaju nekom istaknutom liku, često nadnaravnih sposobnosti, koji bi uklonio nagomilane dvojbe i riješio njihove probleme.

Međutim, Isusovo je mesijanstvo detaljno opisano u Svetom pismu, osobito unutar četiri Evanđelja. Poznate uvodne misli u tim opisima glase: ”Kraljevstvo je Božje kao…” i onda slijede konkretni i često slikoviti opisi kako izgleda svijet u kojemu Bog vlada.  Cilj je da na Zemlji vladaju nebeske (božanske) vrijednosti za koje se redovito molimo u molitvi Oče naš: ”Neka dođe Kraljevstvo tvoje. Neka bude volja tvoja, kako na Nebu tako i na Zemlji.” (Matej 6,10). Sveto pismo je prepuno opisa konkretnih ponašanja u društvenim zajednicama u kojima Mesija vlada. Spomenimo samo nekoliko:

Prioritet Božjeg kraljevstva. ”Stoga, prvo se brinite za Božje kraljevstvo i za ono što On želi, a za sve drugo će se pobrinuti Bog.” (Matej 6, 33). Od stotine sličnih uputa izdvajamo i ovu u istom poglavlju: ”Ne skupljajte sebi bogatstvo na zemlji! Tu će ga moljci i hrđa uništiti, a lopovi mogu provaliti i ukrasti ga. Radije skupljajte sebi bogatstvo na nebu! Ondje ga moljci i hrđa ne mogu uništiti niti lopovi mogu provaliti i ukrasti ga. Jer, srce će ti biti ondje gdje ti je bogatstvo.” (Matej 6, 19-22). Primjene su ovih načela sveobuhvatne i ne odnose se na iznos bankovnog računa ili na količinu zlatnih poluga u državnoj pričuvi, već na svaki vid društvenih odnosa u kojima se očekuje nesebičnost, susretljivost i skrb za druge. Najplodonosniji pisac Novoga zavjeta apostol Pavao sažeto kaže: ”Ne činite ništa iz sebičnosti ni iz ponosa. Nego, u poniznosti, smatrajte jedan drugoga boljim od sebe. Neka nitko ne gleda samo vlastitu korist nego i korist drugih.” (Filipljanima 2, 3-4). Među mnogim idealima međuljudskih odnosa teško da je moguće naći neki koji bi bio ravan ovome. Ovdje se uz opomene protiv sebičnosti i koristoljublja spominju  lažni ponos te poniznost koja je jedini lijek protiv egocentričnosti.

Poniznost je najuzvišenije obilježje Božjeg kraljevstva na Zemlji. Kad čitamo narative o Isusovom životu u Evanđeljima, oduševljava nas Njegova okrenutost prema odbačenima i zanemarenima. Isus nije pravio razliku među ljudima na osnovi nacije, vjere, političkog opredjeljenja, zdravstvenog stanja i statusa u društvu. Najviše se družio s bolesnima, siromašnima, ljudima na zlu glasu i iskrenim rimskim kapetanima. Oni su ga radosno slijedili i postajali najvjerniji suradnici.

Ono što posebno ističe Njegovu jednostavnost i poniznost jest teološko razumijevanje Njegovog mesijanskoga poslanja. Na mnogo se mjesta u Svetom pismu ističe Isusovo nebesko porijeklo s nizom neočekivanih obilježja istinske poniznosti. Isus, Stvoritelj beskrajnog svemira, rodio se u štalici čemu su se radovali anđeli i pastiri kao i ugledni ljudi s Istoka koji su vrednovali život drugačije od pohlepnog Heroda koji je u  borbi za svoj položaj namjeravao ubiti novorođena Isusa. Svoju je krvoločnost utažio pokoljem djece u Betlehemu.

Jedan od najljepših opisa Isusove poniznosti, koja je ujedno i poticaj za našu poniznost, zabilježio je apostol Pavao: ”Razmišljajte i živite onako kako je razmišljao i živio Isus Krist. Krist je po svojoj prirodi bio Bog. Bio je jednak Bogu. No nije smatrao da tu jednakost s Bogom mora zadržati, nego se odrekao svega. Uzeo je narav sluge i postao sličan ljudima. Postao je čovjek. Ponizio se i ostao poslušan sve do smrti, i to smrti na križu. Zato ga je Bog uzdignuo na najviše mjesto i dao mu ime koje je iznad svakoga drugog imena, kako bi se sva bića poklonila Isusovom imenu – ona na Nebu, ona na Zemlji i ona pod zemljom. I kako bi svatko priznao, na slavu Boga Oca: Isus Krist je Gospodin!” (Filipljanima 2, 5-11). Ovo ponizno služenje jedina je snaga koja oživljava zanemarene odlike istinske  čovječnosti i dostojanstva svakog ljudskog bića i predstavlja izraz toliko potrebne ljubavi i milosrđa. Isti apostol piše: ”No Bog je pun milosti i velika je njegova ljubav prema nama. Dok smo još bili duhovno mrtvi zbog svojih prijestupa, on nas je oživio zajedno s Kristom. Spašeni ste Božjom milošću!” (Efežanima 2, 4-5).

Istina prije svega. Od prve do posljednje stranice Svetog pisma nalazimo raspravu o istini i laži, o dobru i zlu. Neki teolozi ističu svemirski sukob između Boga i Sotone, Istine i laži. Sotona je nazvan ocem laži koji, kad laže, govori materinskim jezikom. Prije svjetskih ratova mnogi su teolozi smatrali da su đavao ili Sotona prastari mitovi koji se mogu suvremenije opisati prikladnijim izrazima.

Međutim, takozvani biblijski apokaliptički tekstovi sa zapanjujućim prikazima nasilja sve više upućuju na stvarne ”mračne sile” koje se suprotstavljaju svemu što je lijepo i dobro na Zemlji. Sotona nije negativac u svemiru koji je ravnopravan Bogu, već je riječ o pobunjenom lupežu čija je zloća raskrinkana na Golgoti i kome će Bog po svojoj providnosti učiniti kraj. Strahote svih ratova i otimačina na svijetu dovoljan su dokaz da se radi o konkretnom postojanju zla i Zloga.

Nasuprot oca laži koji stoljećima obmanama i na zvjerski način dokazuje svoje postojanje i djelatnost, nalazi se Mesija, Isus, koji izravno i jasno svjedoči ne samo ono što je istina koja oslobađa od raznih zabluda i tegoba već kaže: ”Ja sam put, istina i život.” (Ivan 14,6). Iz razgovora sa Poncijem Pilatom saznajemo: ”’Dakle, ti jesi kralj?’ pitao ga je Pilat. ‘Ti kažeš da sam kralj’, odgovorio je Isus. ‘To je istina. Ja sam zato i rođen: da dokažem istinu. Zato sam i došao na ovaj svijet. Svatko tko je na strani istine, sluša moj glas.”’ (Ivan 18, 37).

Dakle, Sveto pismo opisuje Mesiju, Krista ili Isusa iz Nazareta, kao Vladara Božjeg kraljevstva koje se nakon Isusova uskrsnuća ostvaruje na Zemlji, a koje će o Isusovom Drugom dolasku biti trajno uspostavljeno na Novoj Zemlji. U tome kraljevstvu na našoj Zemlji nebeske odlike su prioritet: poniznost je najuzvišenije obilježje službe Bogu i bližnjima, a istinoljubivost svjedoči o svrstavanju na stranu Boga nasuprot ocu laži Sotoni.

Isusova opomena upućena prije dvije tisuće godina o pojavi lažnih mesija dana je u kontekstu posljednjeg vremena eshatona i čini se posebno relevantnom u naše vrijeme.

Urednica američkog časopisa Liberty Bettine Krause u članku ”Problem Mesije” (A Messiah Problem) May/June 2024., koji je objavljen u novom broju časopisa ”Vjerska sloboda” 2025. ukratko se bavi tim predmetom i poimence nabraja čitav niz suvremenih političara koji pate od mesijanskog kompleksa. Zanimljivo je da imenom ne spominje svojega predsjednika koji je u vrijeme pisanja članka bio zauzet predizbornom kampanjom. Međutim, očito je da je on rezervirao svoje mjesto na čelu popisa mesijanskih političara u naše vrijeme.

Sadašnji predsjednik SAD-a toliko se prikazuje kao mesijanski spasitelj svoje zemlje, a šire i svijeta, da je suvišno ponavljati poznate vijesti. Zapravo on je duboko uvjeren da igra mesijansku ulogu u svijetu i da je nezamjenjiv. U svojim govorima ističe da je postao ponovo predsjednik po Božjoj volji, što dokazuje činjenicom da je preživio nedavni atentat. Jedan dio kršćanskih vođa s propovjedaonica govori o njegovom nebeskom poslanju. Predsjednik jasno ponavlja da je zlatno doba za SAD počelo njegovom prisegom jer je u četiri dana svoje vladavine postignuo više nego u četiri godine prethodne vlade. Takve hiperbole mnogima imponiraju, naročito onima koji se najviše raduju materijalnim ostvarenjima.

Međutim, najviše zabrinjava reakcija predsjednika Trumpa na duhovnu poruku na tradicionalnom jutarnjem bogoslužju u Nacionalnoj katedrali u Washingtonu kada je biskupica u Episkopalnoj Crkvi Mariann Edgar Budde u vremenu od osam minuta sažeto podsjetila predsjednika na osnovne karakteristike  Božjeg kraljevstva na Zemlji.   

U ime Boga zamolila ga je da bude milostiv prema stanovnicima Amerike koji su u strahu za svoju egzistenciju i život, te da im se ukaže razumijevanje kako bi bili još bolji i  korisniji građani. Spomenula je imigrante i LGBT zajednicu. Iznijela je opasnost oholosti i samoživosti i uputila na blagoslove poniznosti prema uzoru na Isusa, jedinog pravog Mesije.

Apelirala je na ključnu ulogu istine koju moramo iznositi pod svaku cijenu. Sve su ovo ideali Božjeg kraljevstva na Zemlji koje zastupa pravi Mesija ili sljedbenici pravog Mesije Isusa iz Nazareta. Njeno kratko izlaganje izrečeno gotovo na bojažljiv način podržala je velika većina kršćana, iako su neki kršćani toliko opčinjeni svojim mesijom da se ne mogu prisjetiti temeljnih obilježja Božje vladavine na Zemlji nakon Isusova uskrsnuća – a možda su oduvijek smatrali nacionalno imovinsko blagostanje osnovnim rezultatom pobožnosti.

Ovu pristalu i dobronamjernu duhovnu poruku predsjednik Trump je glatko omalovažio. Za njega je primjena biti evanđelja u društvenoj zajednici unošenje politike u crkvu. Izjavio je da je ova propovjednica ”bila gnusna u tonu, neuvjerljiva i nepametna”, te da je pod utjecajem radikalnih ljevičara koji njega mrze. Zatražio je javnu ispriku Episkopalne Crkve, a neki njegovi štovatelji smatraju da gospođa Mariann Edgar Budde treba izgubiti svoje biskupsko imenovanje. Izlaganje se nije svidjelo i gospodinu Elonu Musku.

Mjesecima već u medijima i na velikim oglasnim pločama uz portret predsjednika Trumpa ispisuju se biblijski tekstovi koji se odnose na Isusa kao Krista, ili Mesiju i samoga Boga. Spomenimo samo dva. Uz lik predsjednika citira se dio retka iz Izaije 6, 9: ”Jer, dijete  nam se rodilo, sina smo dobili. Na ramenima nosi vlast, a zove se Vrsni Savjetnik, Silni Bog, Vječni Otac i Knez Mira”.

Nitko ne mari što drugi dio retka jasno govori o Bogu, a ne o čovjeku. I osrednjem poznavatelju biblijskih tekstova jasno je da se riječi iz prologa Evanđelja po Ivanu 1,14: ”Riječ je postala čovjekom…” odnose na Isusa kao utjelovljenog Mesiju, a predsjednik SAD-a ne mari što su napisane ispod njegove slike i poručuju da je on ta Utjelovljena Riječ.

To je izravno svetogrđe uvijeno u navodnu pobožnost, idolopoklonstvo i očitovanje lažnog mesijanizma na koje je Isus upozoravao prije dvije tisuće godin.

         

_________________________________________

[i] Svi biblijski navodi u ovome članku citirani su iz Suvremenog hrvatskog prijevoda (SHP.)

MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN HR8923600001102715720 (SWIFT/BIC: ZABAHR2X za uplate iz inozemstva) ILI PREKO PAYPAL-A. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

    •  Ima li nade za nedužne žrtve i počinitelje zločina
    •  Iznenađeni nadom
    •  Prolazak kroz crveno svjetlo i vjerska sloboda
    •  Ima li smisla moliti se Bogu u krizama?

> Svi tekstovi ovog autora