novinarstvo s potpisom
Katarina Kruhonja
Ako se fašizam dogodi u Americi, bit će to pod američkom zastavom.
Ovu sam rečenicu čula 1996. od prof. Schreiera na predavanju u sklopu programa Religije i ljudska prava na Columbija univerzitetu. Nisam baš razumjela kako bi to bilo. Zašto se te rečenice sada prisjećam? Tjeskoba.
Ovaj tekst pišem polažući pravo na tjeskobu a da ju detaljnije ne obrazlažem. Želim se baviti nadom ili, optimizmom volje – na što nadu/ optimizam volje oslanjam.
Oslanjam se na nenasilan otpor i nenasilnu društvenu transformaciju: na oslobađajući učinak i osnažujuću povezanost sa životom, smislom, pravednošću, istinom koju dobivamo kao akteri nenasilnog otpora i djelovanja. I to ruku pod ruku s oslobađajućom, nenasilnom društvenom transformacijom koja ne isključuje nikoga nego odnose čini pravednijima za sve. U svojih tridesetak godina mirovnog djelovanja doživjela sam evoluciju društvene imaginacije, razumijevanja i prakse nenasilnog djelovanja koja me ohrabruje. Evo kako.
Vizija kao zvijezda vodilja
Moje društveno djelovanje započelo je kao mirovno i to od trenutka kada sam osvijestila da i ja nosim dio odgovornosti za rat. U mjeri moje pasivnosti, nedjelovanja unatoč problema koje sam uočavala. Da bismo preživjeli usprkos ratu i usprkos spoznaji da nema šanse da se rat zaustavi, moj prijatelj pokojni Krunoslav Sukić (po kome nosi ime mirovna Nagrada za promicanje mirotvorstva, nenasilja i ljudskih prava) i ja smo u skloništima napadanog Osijeka danima razgovarali i imaginirali o tome kakvu državu i kakvo društvo želimo imati, zapravo, graditi nakon rata – nezavisnost da ali za što?
Prije svega društvo i državu koje će biti rezistentnije na upotrebu nasilja i koje će imati znanje i strukture za nenasilnu transformaciju sukoba i problema i tako kontinuirano unapređivati društvene, gospodarske, kulturne, političke odnose (što je definicija mirotvorstva). Takva država bi bila u službi izgradnje održivog mira koji se kontinuirano unapređuje. U vidu smo, naravno, imali višestranačku demokratsku republiku.
Nadalje, zaključili smo da građani trebaju imati moć utjecati na politike ne samo na izborima nego i između izbora, stalno. KAKO? Moć građana je u javnom djelovanju i suradnji, zaključili smo: dosezati ljude i dobivati podršku za neku ideju, promjenu, otpor. Iako ga teoretski, a niti iz života u socijalističkom okruženju nismo (ja sigurno nisam) poznavali, govorili smo, zapravo, o konceptu participativne demokracije i civilnog društva. I odlučili smo se, iz te logike, usred rata, osnovati mirovnu udrugu i objaviti da smo osnovali Centar za mir, nenasilje i ljudska prava. Naše djelovanje započinje pitanjem što mi možemo učiniti za mir u ratu, pa sve do danas.
Drugi pogled na pad Berlinskog zida
Imala sam priliku čuti o nenasilnoj revoluciji u Istočnoj Njemačkoj od jednog od vođa tog pokreta evangeličkog pastora Christofa Ziemera. Dok smo svi bili oduševljeni padom Berlinskog zida i taj događaj nazivamo padom ”olovne zavjese”, Christof je bio tužan. Pokret nenasilnog otpora je dosegnuo veliki broj ljudi i uspio je mobilizirati društvenu imaginaciju oko vizije društva kakvo žele i za kakvo će se svi zajedno zalagati. A onda je ta sva energija preusmjerena na fizičko rušenje Berlinskog zida, što nije loše, dobro je. No, tu je bio i kraj pokreta za viziju društva kakvo su željeli. Postali su objektom integracije umjesto subjektom nositelja društvenih promjena. Za Christofa je to bila izgubljena generacija.
I toga se prisjećam ovih dana kada pratimo studentski bojkot u Srbiji i kada sve češće čujem pitanja da što to oni hoće.
Nije cilj smjena ove ili one vlade
Studentski bojkot u Srbiji pomogao mi je prepoznati ključni korak/iskorak u nenasilnom djelovanju koji do sada nisam jasno prepoznavala kod masovnog nenasilnog otpora. Obično se držalo da je uspješan ako bi srušili ministra/vladu/režim/zid. No, je li to donosilo održivu promjenu?
Studenti se u ovom bojkotu ne daju decentrirati i preusmjeriti od problema prema rušenju vladajućih – trenutačne elite. Jasno kažu da im nije cilj smjena ove ili one vlade nego promjena korumpiranog, koruptivnog, nepravednog, ponižavajućeg i izrabljivačkog sustava. Ne žele novu vlast nego pravila i odgovornost. Poručuju da imaju snage za takav otpor i danas i sutra! Naravno, kod svakog novog izazova trebat će kreativni odgovori na pitanje KAKO u konkretnoj situaciji ostati priljubljen uz nenasilna sredstva i takav cilj. Društvena imaginacija nenasilnog djelovanja je u temelju mirotvorstva!
U ovo vrijeme tjeskoba kada se nasilje udomljava, udomaćuje i širi ohrabruje ovaj jasan primjer snage i logike nenasilnog djelovanja. Ono je alternativa politikama populističkih lidera poput Donalda J. Trumpa, Viktora Orbana, Rodriga Dutertea, Aleksandra Vučića…. koje ljude mobiliziraju na temelju njihovih tjeskoba i usmjeravaju protiv nacionalnih i međunarodnih političkih ”neprijatelja” potičući podjele, dehumanizaciju i demonizaciju.
Diljem Europe (to je ono što ja znam) umrežavaju se organizacije civilnoga društva i akademske zajednice radi jačanja i podrške nenasilnom prodemokratskom djelovanju. Povezuje nas vizija društva u kojem građani imaju i ostvaruju što veću kontrolu nad stvarima koje ih se tiču, i u kojem lideri, političari i relevantne institucije štite i aktivno podupiru prava građana što je u temelju društvenog ugovora. Ostvaruje se uravnoteženim djelovanjem predstavničke i participativne demokracije.
To je ono što smo Kruno i ja imaginirali kao moć građana između izbora. Na to oslanjam svoju nadu/optimizam volje. Zahvalna, motivirana i angažirana.
MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN HR8923600001102715720 (SWIFT/BIC: ZABAHR2X za uplate iz inozemstva) ILI PREKO PAYPAL-A. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.