Radost i politike nenasilja

Ne pišem često jer za mene nije niti blizu tako jednostavno sjesti i napisati nešto za sat vremena, kako si to iz cipela novinara zamišlja naš dragi urednik i prijatelj Drago Pilsel. A i na to sam se odlučila, zahvalna za mogućnost na AUTOGRAFU, motivirana u javni prostor unijeti pojam ”politike nenasilja” (i politike suosjećanja).

O politikama nenasilja ili suosjećajnim politikama učim iz literature i iz iskustava drugih i pokušavam artikulirati vlastita promišljanja isprobana u praksi. Zato sam prije tri godine ušla u formalnu politiku na lokalnoj razini (vijećnica sam platforme MOŽEMO u Gradskom vijeću Osijeka). Bio je to moj odgovor na pitanje jesu li politike nenasilje utopija ili nužnost.

Smatram da su nužnost, da je potrebna radikalna promjena – od politika koje se temelje na nemilosrdnoj moći dominacije (moći ”nad” drugima) prema politikama moći ”sa” – suradnje, suosjećanja i međusobne uzajamnosti. 

Za takvu strukturnu promjenu nije dovoljno u politički život unijeti osobno poštenje i moral (iako je važno, ipak nije dovoljno samo biti nekorumpirana). Potrebno je htjeti mijenjati sustav koji politiku opisuje kao golu matematiku: kako ostvariti kombinaciju koja donosi više mjesta i poziciju odlučivanja s pomoću moći većine. Potrebno je razumjeti zašto to treba mijenjati i u što te znati kako to činiti svjestan/a svoje ranjivosti i ranjivosti procesa! Ups – pa to je komplicirano. Nemoguća misija! Ili, kako bi ta misija mogla biti moguća!?

Neposredno pred parlamentarne izbore odlučila sam prihvatiti čast i povjerenje biti nositeljica liste za IV. Izbornu jedinicu (dio Slavonije i Baranju). Od početka kampanje nisam objavila kolumnu. Prebirem po iskustvu sudjelovanja u kampanji (dobrom iako potpuno novom); još ”probavljam” bljutav okus političkog procesa kroz koji smo prošli/prolazimo i suočavam se s novom političkom situacijom koja mene ne ispunjava nadom, a mnoge koje srećem uvlači u apatiju ili u poriv za otići, izuzeti se iz te i takve sredine…

O puno toga bih imala razloga pisati, no nije mi išlo. Dok mi Drago nije predložio: ”Piši o radosti!” Hvala mu, evo pišem! Zapravo, rekao je o sreći, a ja ću pisati o RADOSTI.

A zašto bih ja u vremenu koji meni stvara konfuziju u glavi i u osjećajima pisala baš o radosti?! Ne zato da iznađem niz razloga zbog čega bi mogla (trebala) biti radosna (”samo da je nama zdravlja”, ili ”samo da nema rata” ili ”vidi naše nogometaše” ili ”sreća u nesreći”….).

Ne zato, nego zato da se do nje, do radosti, probijem! Zato što baš sada (nakon izbora) to radim – probijam se do radosti. Bez toga ja ne mogu dalje, tumaram u košmaru bilo euforije ili razočaranja, analiziram, tražim opravdanja, optužujem…

Za dalje mi treba povezanost sa smislom, s bitnim – sa životom, sa stvarnošću, a za nas vjernike s izvorom života, s Bogom. Ja ju prepoznajem kao radost.

A kakve veze ima radost s politikama nenasilja? U povezivanju i koherentnosti osobnog i političkog. Politike nenasilja ne opisuje samo njihov sadržaj, nego je jednako važno da je političko djelovanje u skladu sa stavom i vrijednostima nenasilnog djelovanja. Radost kao znak povezanosti sa smislom pomaže mi, priprema me da ususret nepoznatim drugima ili oponentima ne idem kao u bitku nego doista na susret.

Pokušat ću opisati. Već sam rekla da RADOST nije odgovor na pitanje što te čini radosnom/im. RADOST postoji negdje u našim tišinama, iz nje – iz tišine izvire; tiha je kao i osjećaj sreće koju ćutiš kad ju prepoznaš, osluhneš, pustiš da teče… Ona nije rezultat nekog susreta ili događaja – ona me za taj susret priprema … da bi on, susret, mogao biti.

Evo kako to ja i radost idemo skupa. Mjesecima ozbiljno pripremamo susret učenika i nastavnika na Forumu MIROTVORNA ŠKOLA. Ipak uvijek ima nekih očekivanih/neočekivanih situacija koje mogu sve pokvariti, kakva će biti grupa, hoćemo li se uspjeti povezati s polaznicima, hoće li im program biti zabavan i koristan, hoćemo li imati snage i kreativnosti voditi proces na uključiv suradnički način.

Sve se vrzma u glavi. Nastojim uzeti si posebno vrijeme ili samo blago otklanjam te i takve misli dok ne ”izroni” radost. Tada s radošću idem ususret danu! Kad kažem ”radosna sam što ste došli” polaznici znaju da govorim iz srca.

Ili, pripremam se za sjednicu Gradskog vijeća. Radimo to zajedno, moje kolegice i kolege, ali ja sam ta na kojoj je da artikulira kritiku tako da ne napada osobu nego problem; da svrha i cilj mojih intervencija bude doista opće dobro, a ne populističko stjecanje političkih poena; da se zauzmem za sebe kad me napadaju bez da vračam istom mjerom; da budem kreativna i imaginativna u tome kako nasilje/destruktivno djelovanje/ponašanje usmjeriti prema konstruktivnoj društvenoj promjeni.

A pri tome ”kuha” mi u želucu zbog nemoći da utječem, zbog ignoriranja svih mojih nastojanja, zbog izvrtanja činjenica i bahatosti moći većine (tako je ja doživljavam). E pa na isti način – otklanjam od sebe sve te riječi i reakcije koje motam po glavi čekajući hoću li ćuti radost – jer kad je čujem znam da ima smisla i spremna sam za susret…

I za pisanje ove kolumne pripremala sam se tako da otklonim od sebe sve otpore, nesigurnosti i nevoljkost i nađem radost u komunikaciji s vama čitateljicama i čitateljima. I dobra vijest za hrvatsku političku scenu – ćutim dovoljno radosti da vidim smisao svog političkog  djelovanja.

 

 

MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN HR8923600001102715720 (SWIFT/BIC: ZABAHR2X za uplate iz inozemstva) ILI PREKO PAYPAL-A. MOŽETE NAZVATI BROJ 060 866 660 / Tel.: 0,49€ (3,75 kn); Mob: 0,67€ (5,05 kn) po pozivu (PDV uključen) ILI POŠALJITE SMS PORUKU sadržaja PODRSKA na broj 667 667 / Cijena 0,82 € (6,20 kn). Operator usluge: Skynet Telekomunikacije d.o.o., info telefon: 01 55 77 555. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

    •  Pridonosim li prepoznatljivosti emancipirajuće božanskog?
    •  15 godina mirovne nagrade ''Krunoslav Sukić''
    •  Prestanite za ime Boga! TREĆI PUT POSTOJI!
    •  Osječki Černobil – bitka nije dobivena, borba tek predstoji
    •  Građanima nisu jasni vidovi strukturalnog nasilja na djelu
    •  Mirotvorstvo na nišanu – treba nam prekretnica
    •  Iznenadne strahote u Srbiji i obrazovanje za mir
    •  Ja se za put politike nenasilja obvezujem
    •  Može li 25. obljetnica usprkos MEĐUTIM biti i prekretnica?
    •  Kako nestaje duh slobode u lokalnoj samoupravi

> Svi tekstovi ovog autora