Ako itko ne propituje volju nadređenih, to je Dražen Kutleša

Zagrebački nadbiskup Dražen Kutleša održao je zainteresiranu propovijed o nekadašnjem zagrebačkom nadbiskupu Alojziju Stepincu i na to, dakako, ima pravo. Zadatak nadbiskupa nije da iznosi povijesne istine ili da kritički vrednuje crkvenu hijerarhiju, to od njega ne treba očekivati, jer bi njegova karijera doživjela zastoj. Ako itko ne propituje volju nadređenih, to je Dražen Kutleša. Poznata je njegova uloga u slučaju Dajla, kada je nastao unutarcrkveni spor oko toga kome će pripasti vrijedna imovina nekadašnjeg benediktinskog samostana.

Tadašnji porečki i pulski biskup, Ivan Milovan, usprotivio se moćnom vatikanskom lobiju da se ta imovina prepusti talijanskim benediktincima iz Praglije te je odbio potpisati sporazum. Papa Benedikt XVI. ga je suspendirao na jedan dan kako bi sporazum mogao potpisati papin povjerenik, biskup Castello. Ivan Milovan je shvatio da ovdje nije riječ o crkvenom nauku, nego o borbi za imetak pa je aktivirao nacionalni ponos – ovaj problem je, posve ispravno, tretirao kao spor između talijanskih i hrvatskih interesa.

Katolička Crkva je jedna, makar se tako predstavlja, i uistinu je neshvatljivo da unutar nje postoji spor čije je nešto, jer je sve Kristovo. Talijanski benediktinci su očito imali drugačiji stav te su, uz pomoć utjecajnih kardinala, smatrali da nešto (i to, u financijskom smislu, vrlo vrijedno) na području jedne biskupije u Hrvatskoj treba pripasti jednom samostanu u Italiji. Ivan Milovan je na to reagirao jedino kako je i mogao reagirati – reagirao je kao biskup, ali i kao Hrvat. I zbog toga je platio cijenu, našao se u nemilosti moćnog lobija.

Ubrzo je dobio i koadjutora, u crkvenom i nacionalnom smislu, potpuno poslušnog Vatikanu. Taj koadjutor bio je Dražen Kutleša, on je biskup koji iskazuje posluh onima iznad sebe, ali i traži posluh onih ispod sebe. To se, uostalom, unutar institucije u kojoj djeluje i očekuje.

Kada on govori o Alojziju Stepincu, to nije govor koji počiva na nijansiranoj kritici. Onaj tko ne zna Stepinčev lik i djelo, iz njegovog govora povijesnog Stepinca neće ni upoznati, on je estetiziran kako bi se dokopao svetosti.

Nemam namjeru iznositi sudove o ovom, kako se to kaže, kontroverznom zagrebačkom nadbiskupu, koji je djelovao za vrijeme Drugog svjetskog rata, ali i u poratnom razdoblju. Od njega se stvorio nacionalni mit, a protiv mita se ne vrijedi boriti, dovoljno je očitovati svoj stav, a moj, više puta očitovan stav glasi: da je Alojzije Stepinac imao odnos prema ustaškom režimu tzv. NDH kakav je imao prema komunističkoj ideologiji i Jugoslaviji, pozitivno bih ga vrednovao. Danas ga se iskorištava kao pogonsko gorivo za prekrajanje povijesti. To čini i Dražen Kutleša.

Licemjerno je prosipati fraze o ”svetosti, čovjekoljublju i domoljublju”, i to u ”teškim crkvenim i društvenim zbivanjima”, a da se ne navede kako je najteže razdoblje za ”svetost, čovjekoljublje i domoljublje” u čitavoj našoj povijesti bilo razdoblje upravo te kvislinške tvorevine koja je uvijek okupljala, baš kao što će uvijek okupljati one koji Hrvatsku vide kao logor – ta kvislinška tvorevina je, dakako, NDH.

Država koja počiva na rasnim zakonima, nije država, nego pakao za sve one koji znaju što je čovjekoljublje. Takvu državu je podržao tadašnji zagrebački nadbiskup, ali, ako imamo na umu da je tada na čelu Katoličke crkve bio papa Pio XII., koji je zbog svog popustljivog odnosa prema nacizmu, nazvan najvećom moralnom kukavicom prošlog stoljeća, onda je jasno zašto Alojzije Stepinac, baš kao ni Dražen Kutleša, ne smatraju da je najteže razdoblje za Katoličku crkvu u Hrvatskoj, ali i za hrvatski narod, bilo razdoblje kvislinške NDH.

Oni to ne smatraju jer ne propituju stavove hijerarhijski uzvišene moralne kukavice, oni te stavove preuzimaju.

Kutlešina propovijed, dakle, nije donijela ništa novo, riječ je o povijesno neutemeljenoj kreposti čovjeka koji bi, svima nama koji se smatramo katolicima u Hrvatskoj, trebao poslužiti kao moralni orijentir. On meni ništa od toga nije, riječ je o krutom čovjeku, kritičaru slobodnog društva, toliko uskogrudnom da se nije mogao nositi s redefiniranom ulogom žene u tadašnjem društvu.

No, ponavljam, Katolička Crkva ga ima pravo smatrati svecem, baš kao što ja imam pravo reći da tu ne vidim nikakve svetosti, ali ni čovjekoljublja.

Kakvo je njegovo domoljublje, dovoljno je ponoviti da je s oduševljenjem dočekao uspostavu te sramotne kvislinške tvorevine koja se lažno predstavljala kao hrvatska država komunicirajući hrvatstvo putem zatvaranja, pljačkanja, ubijanja i otimanja.

Ono što u čitavoj propovijedi strši je stav po kojem bi, da parafraziram Draženu Kutlešu, bez tog svetog i hrabrog čovjeka, crkvena i društvena zbilja otišla u drugom smjeru. Koliko vidimo, namjera Kutleše i ekipe je da Krista deložiraju iz povijesti kako bi na njegovo mjesto stupio Stepinac.

Crkva se u Hrvatskoj pokušava prikazati kao Stepinčeva, a ne kao Kristova Crkva. Stepinac je taj koji usmjerava i vodi, a ne Krist. Razlog tome je, u odnosu na Dajlu, potpuno suprotan – Stepinac nam više znači jer je, u odnosu na Isusa Krista, više Hrvat. Da je, kojim slučajem, Isus Krist bio makar malo Talijan, možda bi u ovoj začudnoj dijalektici nacije i vjere, bolje prošao – možda bi makar dobio Dajlu.

Dakle, kada Hrvati po mjeri ovakvog toka svijesti, biraju tko upravlja crkvenim i društvenim procesima, onda će izabrati Hrvata, a kada biraju tko ima pravo raspolagati hrvatskom imovinom (Talijani ili Hrvati), bez razmišljanja će izabrati Talijane. Prednost će, dakle, uvijek dati Talijanima – i onda u tzv. NDH, ali i sada u Hrvatskoj.

Zanimljiv mi je prigovor upućen ”novim generacijama katolika angažiranima u politici” koji odvajaju ”svjedočenje vjere” od obnašanja ”javne službe” te, bez većih problema, pristaju da moralna uvjerenja podrede nekim moćnim, najčešće stranačkim i političkim stvarnostima. Ako sam od ikoga očekivao razumijevanje suspenzije osobnih stavova kako bi se pristalo uz moćne strukture, očekivao sam to od čovjeka koji ima upravo takva iskustva, a to je Dražen Kutleša.

Pretpostavljam da on smatra kako katolici ne smiju praviti razliku između moralnih uvjerenja i onoga što im kažu predstavnici crkvene hijerarhije, ali to i jest najveći problem katolika po mjeri Alojzija Stepinca, Dražena Kutleše ili Pija XII. – oni žele katoličanstvo posluha, a ne katoličanstvo moralnih uvjerenja, oni posluh predstavljaju kao uvjerenje.

Nema potrebe napominjati kako ne postoje katolici u politici. Politika je djelatnost brige o javnom životu, a u tom životu sudjeluju mnogi, ne samo katolici. Koliko je netko katolik, vidi se u njegovom osobnom i obiteljskom životu, a ako bismo tražili nešto katoličko u političkom životu, to bi zasigurno bilo nešto liberalno i socijaldemokratsko.

Katoličanstvo nije teret, nego izbor i oduševljenost, stoga se katoličanstvo ne propisuje, ono nije juridička kategorija. Ako već bog ljudima daje slobodu da bi se mogli odrediti kako sami žele, onda bi, ako biskupi toliko inzistiraju na katolicima u politici, katolici trebali zastupati liberalne politike, kako bi ljudi živjeli u svijetu koji ih ne prisiljava da nešto budu, nego da se slobodno odrede što žele biti.

Toliko o slobodi.

Nadalje, ako bog skrbi o čovjeku, ne ostavlja ga napuštenog, onda bi ti isti katolici trebali zastupati socijaldemokratske politike, jer su to politike skrbi i blizine. Politike slobodnog tržišta su politike ostavljenosti.

Toliko o blizini i brizi.

 

 

MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN HR8923600001102715720 (SWIFT/BIC: ZABAHR2X za uplate iz inozemstva) ILI PREKO PAYPAL-A. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

    •  Raspoložuje me Tuđmanova knjiga tragikomičnog mraka
    •  Hrvatska je, u metaforičkom smislu, minsko polje
    •  Lažna religija producira brutalnost, istinita širi optimizam
    •  Nadbiskup Dražen Kutleša u Milanoviću vidi Tuđmana
    •  Mi smo država bez političkog sadržaja, zato biramo egoiste
    •  Za prvi dan godine: budite odgovorni prema vlastitom vremenu
    •  Koliko ima istinskih kršćana, toliko ima i kršćanstva
    •  O kakvoj ideji Boga govore papa Franjo i nadbiskup Uzinić?
    •  HDZ se, kao i Tuđman nekoč, politički iživljava nad državom
    •  Nama je demokracija teret jer mi, kao građani, imamo grešku

> Svi tekstovi ovog autora