autograf.hr

novinarstvo s potpisom

UKRAJINA ČIM PRIJE U EUROPSKU UNIJU!!

Dag Hammarskjöld nas uči kako živjeti vrijedan život

AUTOR: Anna Maria Grünfelder / 03.10.2025.

Anna Maria Grünfelder

Prateći već osam mjeseci kako zapadni svijet zbog ”pregovaračkih vrlina” njegova lidera Donalda Trumpa srlja u diktaturu i eskalaciju za eskalacijom ratova, ne mogu a da se ne sjetim drugog svjetskog političara, zapravo diplomata po profesiji, diplomata po pozivu i po poslanju, ”pregovarača”, koji taj epitet doista zaslužuje.

Riječ je o drugom glavnom tajniku Ujedinjenih naroda, Dagu Hammarskjöldu, koji je obnašao ovu visoku dužnost od 1953. godine, a poginuo je 18. rujna 1961. godine u zrakoplovnoj nesreći na području tadašnje Rodezije, današnje Zambije. Bio je na putu u Demokratsku Republiku Kongu, odnosno njezinu pobunjeničku provinciju Katang, gdje je trebao posredovati u sukobu pobunjenika sa središnjom vlašću.

Okolnosti pada njegova zrakoplova nisu se razjasnile sve do dana današnjeg. Među svim teorijama o uzroku nesreće, pojavila se jedna koja se odnosila na već tada poznati ”drugi”, skriveni, ali ne potpuno nepoznati dar mislioca, pjesnika i mistika, učenika poput Isusovih apostola, na putu od veličanja i hosana u patnju i smrt.

Zar je posve nezamislivo da je takav Isusov učenik sam ”izazvao” sudbinu po učenju svojeg učitelja i majstora? Zar je posve nemoguće da je Dag Hammarskjöld, koji je živio (i umro) po svojem uvjerenju da je vrijedan život samo onaj koji je žrtvovan za dobrobit čovječanstva? Za mislioca Hammarskjöldova kova to je moglo značiti da je riskirao, žrtvujući svoj život za svoj ideal ”žrtvovanog života”, hladnokrvno izložio opasnosti i smrt svojih suputnika. Mučenik, koji je ustvari ubojica, u krivo protumačenom mučeništvu, zbog kojeg se Hammarskjöld poistovjećivao s Isusovim mučeničkom smrću.

Hammarskjöldovi su suradnici, kolege, diplomati, sugovornici međunarodne politike procijenili, prema njegovom uvjerenju, da ”Ujedinjeni narodi nisu stvoreni da čovječanstvo odvedu u raj, nego da spriječe da ode u pakao”.

Znali su, prema tome, za njegovu odanosti ideji potpune odanosti poslanju da pregovori stvore povezanost i razumijevanje – što je demonstrirao svojim zalaganjem za oslobođenje pilota zarobljenih u Korejskome ratu 1953. godine, tijekom ustanka u Madžarskoj i u okupaciji Madžarske i u krizi oko Sueskog kanala 1956. godine.

Njegovi letovi u Kongo od 1958. godine služili su istom cilju, a njegova metoda bila je provjerena u svim ovim misijama: biti na mjestu krize i upoznavati se s problemom na licu mjesta prvi, prije svih ostalih aktera događaja.

Posredovanje znači ponuditi svoje umijeće i svoju energiju, razumijevanje – koje svoje korijene vuče i iz bogatstva europske duhovnosti. Kao pregovarač Hammarskjöld iznenadio je svoje sugovornike, jer se sučeljavao sa suradnicima koji su, uz rijetke izuzetke, robovali banalnoj racionalnosti i konformizmu.

U svjetskoj politici nakon Drugog svjetskog rata malobrojni su bili pregovarači i diplomati koji su svoju produhovljenu tehniku pregovaranja crpili iz izvora, na temelju Lutherove Biblije, crkvene godine sa svojim svetkovinama i sa svojom poviješću spasenja te, naposljetku, na osnovama učenja velikih misticima Europe od srednjega vijeka do suvremenih ličnosti kršćanske, židovske i azijatske duhovnosti.

Prema Lutherovom mišljenju ljudsko iskustvo je polazište promišljanja i udubljivanja u povijest spasenja – jer je Krist postao realni čovjek. Isus, koji se predstavljao Kristom, bio je zato središnji lik. Isusova poruka ”Tko, dakle, hoće ići za mnom, neka se odrekne samog sebe, neka uzme svoj križ i neka me slijedi” (Mt 16,24)[1] sadrži preporuku, da se preuzme i nosi svoj križ, a i u slučaju kada to uključuje i patnje, neuspjeh, samoću i nesebično služenje ili žrtvovanje samoga sebe.

Hammarskjöld je prihvatio svoju osobnu žrtvu, naučio je vlastitu osamljenost prihvatiti kao cijenu svojega služenja svom poslanju, a to je njegovo mučeništvo s Kristom. Povrh toga, mučeništvo je i spremnost davati samoga sebe, a da ne čekamo uspjeh, priznanje, nagradu.

Hammarskjöld je svoje misli o svom poslanju povjerio u svojem posthumno objavljenom ”Dnevniku”. Njime, nekom vrstom ”itinerarija njegovih razgovora s Bogom i sa samim sobom” pod naslovom ”Putokazi” (izvorno: ”Vaegmaerken”), Hammarskjöld se čitateljima predstavio kao osoba duhovnosti, u kojoj je tražio smisao svojeg poslanja – poslanja osobe osame, ali sabrane i fokusirane na svoj cilj, koji se temelji na tome da svojoj profesiji udahne smisao ”živjeti za čovjeka i služiti čovječanstvu” na visokom položaju na koji je dospio, samo djelomično svojom voljom, ali i planom providnosti.

Riječ je o nadvremenskom dokumentu koji će nadahnjivati ne samo osobe na javnim funkcijama, nego svakog istinski predanog djelatnika, kojem je stalo do dobrobiti svoje sredine i šireg svijeta, ali koji namjerava živjeti vrijednim životom.

__________________________

[1] Kako mi nije bila na raspolaganju Lutherova ”Biblija”, citirala sam katolički prijevod (u prijevodu Kaštelan-Duda), Zagreb, 1963.

MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN HR8923600001102715720 (SWIFT/BIC: ZABAHR2X za uplate iz inozemstva) ILI PREKO PAYPAL-A. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

Još tekstova ovog autora: