Advent, Božić i nevidljivi stranci među nama

Advent je za kršćane vrijeme iščekivanja i pripreme za proslavu Božića, rođenja Isusa Krista. U tom duhu, pozvani smo preispitati svoje živote i otvoriti srca prema bližnjima. Dok planiramo blagdane provesti u toplini svojih domova, među nama žive ljudi čiji će Božić biti ispunjen neizvjesnošću i patnjom. To su radnici migranti koji, po kiši, hladnoći ili žegi, dostavljaju hranu i obavljaju poslove koje mnogi od nas ne bi prihvatili.

Većina tih radnika dolazi iz dalekih zemalja, privučena obećanjima o boljem životu. Tražili su dostojanstvo i priliku, ali suočavaju se s neljudskim uvjetima rada i ravnodušnošću društva koje koristi njihove usluge, ali zatvara oči pred njihovim potrebama.

Šokantno je da Crkva u Hrvatskoj, koja bi trebala biti moralni kompas i utočište za potlačene, šuti pred njihovim patnjama.

Naši sugrađani nikada ne bi pristali raditi u takvim uvjetima. Zamislimo samo reakciju javnosti da hrvatski radnici spavaju po tridesetak i više njih u jednoj sobi, bez osnovnih uvjeta, prava i sigurnosti.

No kada je riječ o ”uvoznim radnicima”, ti problemi odjednom postaju nevažni. Oni su postali nevidljivi članovi našeg društva, potrebni samo dok su jeftina radna snaga. A gdje su kršćani, gdje su vjernici koji bi trebali biti prvi u borbi za pravdu i dostojanstvo svakog čovjeka?

Papa Franjo, poznat po svojoj sućuti prema marginaliziranima i siromašnima, često naglašava važnost pomoći migrantima: ”Migranti su prije svega ljudi, a njihovo dostojanstvo mora biti poštovano.” Ali čini se da Crkva u Hrvatskoj ne čuje te njegove riječi. Gdje je nestala solidarnost koju Crkva tako rado ističe kao jedan od temeljnih kršćanskih principa? Jesu li ljudi iz dalekih zemalja manje vrijedni u očima Crkve i ”naših vjernika”?

Biblija nas uči da brinemo za one koji su u potrebi. U Evanđelju po Mateju (25, 35-36) Isus kaže: ”Jer ogladnjeh i dadoste mi jesti; ožednjeh i napojiste me; stranac bijah i primiste me; gol i zaogrnuste me; oboljeh i pohodiste me; u tamnici bijah i dođoste k meni.” To su riječi koje odišu ljubavlju i milosrđem. Ipak, čini se da su ti principi postali selektivni, primjenjivi samo na one koji su ”naši”.

Kako možemo tvrditi da smo kršćani ako okrećemo glavu od onih koji su u najvećoj potrebi? Ovo nije samo pitanje radnih uvjeta ili niskih plaća, ovo je pitanje ljudskog dostojanstva.

U zemlji koja se ponosi svojim katoličkim identitetom, kako je moguće da ova tema nije postala pitanje od općeg interesa? Mediji redovito izvještavaju o slučajevima iskorištavanja radnika: oduzimaju im dokumente, prijete im, napadaju ih, rade po 12 ili 14 sati dnevno, a plaća im se, ako uopće, daje na kapaljku. Da je riječ o Hrvatima, takvi bi uvjeti izazvali buru negodovanja. No kada su to migranti, njihove se muke čine dalekima i nevažnima.

Papa Franjo poziva na suosjećanje i integraciju migranata, ali što Crkva u Hrvatskoj čini da potakne takvu promjenu? Kroz povijest, Crkva je bila zaštitnica slabih i obespravljenih. Ipak, kada je riječ o stranim radnicima, danas ostaje nijema. Ako Crkva zaista slijedi Krista, kako može šutjeti pred očitim kršenjem dostojanstva tih ljudi? Kako može opravdati zanemarivanje evanđeoske poruke o ljubavi i prihvaćanju?

Ovo pitanje socijalne pravde nije samo teoretsko, već je vrlo stvarno i konkretno. Ako vjerujemo da je svaki čovjek stvoren na sliku Božju, kako možemo šutjeti dok se tim ljudima oduzima dostojanstvo?

Potpisali su ugovore koji ih pretvaraju u dužničko ropstvo. Je li to njihova slobodna volja ili očajnički pokušaj bijega od siromaštva? Nije li to oblik modernog ropstva, gdje se tržište rada koristi kao izgovor za eksploataciju?

Dužnost je Crkve i svih vjernika da budu glas savjesti i korektiv društva. Papa Franjo jasno je rekao da Crkva mora biti blizu onima koji su na marginama. No u Hrvatskoj se stječe dojam da se Crkva bavi samo onim što joj je politički i društveno ugodno. Ako socijalni nauk Crkve ne prepoznaje potrebu da stane u obranu migranata, onda se moramo zapitati – čemu taj nauk uopće služi?

Trebamo Crkvu koja će, poput pape Franje, jasno i glasno prokazivati nepravdu. Trebamo vjernike koji će stati uz svakog obespravljenog čovjeka i radnika, bez obzira na njegovo podrijetlo, vjeru ili boju kože. Ti ljudi nisu samo ruke koje nose našu hranu ili grade naše zgrade. Oni su osobe s nadom, obiteljima, osjećajima i dostojanstvom.

Svaki dan koji prođe a da Crkva i kršćani progovore o njima, dan je u kojem dopuštamo da se njihova patnja nastavlja. Papa Franjo je napomenuo da: ”Nitko ne smije biti prisiljen napustiti vlastiti dom. Ali ako to učini, moramo ga dočekati kao brata.” Možemo li iskreno reći da te ljude dočekujemo kao braću kada ih iskorištavamo, napadamo, vrijeđamo i ignoriramo njihova prava? Možemo li tvrditi da smo društvo izgrađeno na kršćanskim vrijednostima dok zatvaramo oči pred njihovom mukom?

Dok mi kitimo božićna drvca i okupljamo se s obiteljima, radnici migranti će Božić dočekati možda u hladnim sobama, daleko od svojih najmilijih, opterećeni brigama i neizvjesnošću. Hoće li osjetiti radost i mir koji blagdan Božića donosi? Hoće li im netko pružiti ruku prijateljstva i solidarnosti?

Vrijeme Adventa poziva nas na promišljanje i djelovanje. Neka ovaj Advent bude početak promjene.

Pozvani smo pružiti ruku onima koji su u potrebi, progovoriti protiv nepravde i zajedno graditi društvo koje uistinu živi kršćanske vrijednosti. Tako će i radnici migranti moći osjetiti radost Božića, znajući da nisu sami i zaboravljeni, već prihvaćeni i voljeni kao braća i sestre u Kristu.

Samo zajedničkim naporima možemo stvoriti društvo dostojno čovjeka, društvo u kojem nitko nije nevidljiv.

 

 

MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN HR8923600001102715720 (SWIFT/BIC: ZABAHR2X za uplate iz inozemstva) ILI PREKO PAYPAL-A. MOŽETE NAZVATI BROJ 060 866 660 / Tel.: 0,49€ (3,75 kn); Mob: 0,67€ (5,05 kn) po pozivu (PDV uključen) ILI POŠALJITE SMS PORUKU sadržaja PODRSKA na broj 667 667 / Cijena 0,82 € (6,20 kn). Operator usluge: Skynet Telekomunikacije d.o.o., info telefon: 01 55 77 555. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

    •  Dignitas Infinita - vječno dostojanstvo ili vječna kontradikcija?
    •  Karikaturalni ''Sveti oprosti'' u Katoličkoj Crkvi
    •  Crkva i umjetnost: ''Mi vas trebamo''
    •  Šutnja je suučesništvo!
    •  Zašto se mladi više ne vide u Crkvi?
    •  Od vjere do licemjerja - osvrt na slučaj Blanke Vlašić
    •  Između svetog i svjetovnog, tko zapravo vlada Hrvatskom?
    •  Papa Franjo i moć književnosti: izazov za Crkvu u Hrvatskoj
    •  Sinoda – propuštena prilika za stvarne promjene
    •  Zašto sve više ljudi traži smisao izvan Crkve

> Svi tekstovi ovog autora