Agresivna Kolinda i dalje ne razumije bitne stvari o BiH

Predsjednica Republike Hrvatske Kolinda Grabar-Kitarović je prilikom nedavnog boravka u Bruxellesu i New Yorku, gdje je govorila o položaju žena u politici i općenito u svjetskim društvima (uključujući i hrvatsko), pokušala ohrabriti žene, posebno mlade, da se nametnu u politici, da ne uzmiču, da vjeruju u sebe i svoju inteligenciju.

To, logično, pretpostavlja da ta inteligencija nije manja nego kod muškaraca jer je jednako raspodijeljena na sve ljude.

Tako poučnu filozofsku misao Evropljani nisu čuli od Descartesa do danas, a velikog mislioca i začetnika racionalizma još nitko nije tako jednostavno objasnio.

Filozofski izobražena Predsjednica ne zna da su to već odavno opća mjesta koja može ponoviti u povodu 8. marta svaka prodavačica cvijeća, jer su te fraze dio rutine posla.

Istina, sve donedavno se taj međunarodni praznik i nije slavio u Hrvatskoj, čak ni u BiH u mjestima gdje je HDZ imao vlast. Bilo je nedopustivo, gotovo izvrgnuto ruglu da se žene okupljaju taj dan i da slave nešto što nije dio hrvatske tradicije. To je bio praznik koji je bezbožni svijet nametnuo Hrvatima i koji s hrvatskom kulturom nema nikakve veze.

Pa ona je upravo glavni eksponent politike u svojoj zemlji koja sprečava žene u ostvarenju njihovih prava, gdje se žene bore za ta prava na ulicama, politike koja žene želi svesti na strojeve za rađanje djece koje nemaju pravo odlučivati o svojoj rodnosti, koja žene želi zatvoriti u domove kao domaćice i sl. Politika njene stranke je, uostalom, uključivala progone najuglednijih feministkinja Hrvatske

Taj dan su žene, više kao usput, gotovo tajno, uvijek poslije odrađenog punog radnog vremena, izlazile ”na kavu”, tek toliko da se sretnu. Praznik se nije pominjao jer bi odmah bile etiketirane kao ”komunjare”, ”jugonostalgičarke”, feministkinje i neprijatelji hrvatskog identiteta i kulture.

Na kraju se odbojnost prema Danu žena iskazivala kao prezir prema bivšem ”nenarodnom i bezbožnom režimu” i svima onima koji su podsjećali na njega.

Možda bi Predsjednica bila i uvjerljiva u svojoj brizi za položaj žena u društvu i u svom naporu da potakne žensku inteligenciju na djelovanje da nije u kontradikciji sa sobom.

Pa ona je upravo glavni eksponent politike u svojoj zemlji koja sprečava žene u ostvarenju njihovih prava, gdje se žene bore za ta prava na ulicama, politike koja žene želi svesti na strojeve za rađanje djece koje nemaju pravo odlučivati o svojoj rodnosti, koja žene želi zatvoriti u domove kao domaćice i sl. Politika njene stranke je, uostalom, uključivala progone najuglednijih feministkinja Hrvatske.

Začudo, u ovoj nagloj transformaciji Predsjednica ne izgovori niti jedne riječi o toj politici, kao da nikada nije postojala i kao da sada ne postoji, kao da nikada nije ušla u crkvu i slušala propovijedi nekih biskupa i svećenika, kao da se ne druži s onima koji je okružuju. – Imala je priliku da se ogradi od svega toga, da pokaže na sebi kako inteligencija može evoluirati.

U kontradikciji je Predsjednica sa sobom kada se radi i o njenim političkim komentarima. Treba provjeriti svoju vlastitu inteligenciju kada već žene općenito podsjeća na to. Ili se radi o ”podkapacitiranosti”, kako je to već izrečeno javno u Hrvatskoj.

Ona tu svoju ”podkapacitiranost” stalno demonstrira, što ne čudi jer je to osobina kao i svaka druga, kao boja očiju ili kvalitet kose. – Ponovo je Predsjednica u Bruxellesu i New Yorku (na pravim mjestima) komentirala stanje u BiH i iskazala svoju veliku ”zabrinutost”.

Kod nas u Bosni kažu: ”Prevelika briga škodi ljepoti”. Trebala bi se Predsjednica prisjetiti te izreke; pa nije Bosna tako daleko da se to nije čulo do Grobnika. Ili su je na to trebali podsjetiti njeni mudri savjetnici koji dobro poznaju hrvatsku tradiciju i u Bosni, posebno u Hercegovini, ne samo onu vezanu za pozdrave.

I ponovo ista briga kod Predsjednice: zaboga, Izborni zakon u BiH nije usklađen s Odlukom Ustavnog suda BiH, ”trebalo je u to ranije i agresivno krenuti, prije izbora u BiH”. Bojim se da će Predsjednica umrijeti od brige jer se ova usklađenost oduljila. A što će tek biti s ljepotom ako ova ”agresivnost” potpuno preuzme dušu? Očito da se Predsjednica ne boji toga, jer se ljepota može čuvati i vještački, ne mora biti odraz duše.

Mnogo je veći problem s inteligencijom, ona ima zamjenu samo u tehničkom smislu. Ona ljudska, prirođena, koja se svakodnevno ispoljava ne može imati zamjenu bez obzira na broj savjetnika. Ona se razotkriva u najsitnijim detaljima, u najbezazlenijim nastupima i komentarima.

Filozofski izobražena Predsjednica ne zna da su to već odavno opća mjesta koja može ponoviti u povodu 8. marta svaka prodavačica cvijeća, jer su te fraze dio rutine posla

Predsjednica se ponovo, po tko zna koji put, vraća na Izborni zakon i Ustav u susjednoj ”nedorađenoj” državi. Pri tome uporno demonstrira svoje nepoznavanje onoga o čemu govori. To je demonstracija nesposobnosti povezivanja onoga što je u svakoj državi jasno – sveza Ustava i zakona koji iz njega proizlaze i uloga Ustavnog suda u zaštiti Ustava. To je barem u svim demokratskim državama isto.

Razumjeti i naučiti to ipak je stvar kapaciteta. Ne može se to prebaciti ni na političku drskost, jer je istrajnost u namjernom neznanju također pokazatelj kapaciteta.

U jednome Predsjednica ne treba biti zabrinuta, a to je agresivnost kojom se nameće izmjena Izbornog zakona u BiH.

Tu agresivnost demonstrira njen politički partner u BiH, šef sestrinske stranke HDZ-a Dragan Čović. Uzalud je Predsjednici ponavljati Odluku Ustavnog suda BiH i ono na što se ona odnosi.

To Predsjednica ne želi čuti, ona priča po bijelome svijetu svoju naučenu priču. Svaka izmjena bi je pomela, a to je ipak stvar inteligencije, i to ne ženske za koju se Predsjednica zalaže; ne dao Bog da je to model.

Po stoti put se može ponavljati da se Odluka Ustavnog suda BiH odnosi na popunu Doma naroda Federalnog parlamenta. Ali to ne dotiče njenu inteligenciju.

Taj parlamentarni dom se uopće ne bira na neposrednim izborima, nego posredno u skupštinama kantona. Bira se srazmjerno proporcionalnoj zastupljenosti stranaka u tim skupštinama uz pravilo da se iz svake skupštine bira po jedan predstavnik svakog naroda.

I kod ovoga izbora postoji klauzula da ti delegati moraju već biti izabrani u kantonalne skupštine, dakle moraju imati izborni legitimitet.

Također, ove delegate biraju nacionalni klubovi kantonalnih skupština, a to znači da predstavnici svakog naroda biraju svoje delegate i da nema nacionalnog preglasavanja. To sve piše u Ustavu i u Izbornom zakonu. Čak nije potreban veliki intelektualni kapacitet da se to pročita i nauči, pogotovo ako se želi o tome javno govoriti.

Ako se i za to nije sposobno, onda se može ponešto načuti iz komentara o tome koje daju oni koji znaju i to ponavljaju po stoti put.

Kod nas u Bosni kažu: ”Prevelika briga škodi ljepoti”. Trebala bi se Predsjednica prisjetiti te izreke; pa nije Bosna tako daleko da se to nije čulo do Grobnika. Ili su je na to trebali podsjetiti njeni mudri savjetnici koji dobro poznaju hrvatsku tradiciju i u Bosni, posebno u Hercegovini, ne samo onu vezanu za pozdrave

Ako je i to suviše zamorno ili nedohvatljivo inteligenciji, treba pogledati kako se to praktično provodi. To u nižim razredima škola zovu očigledno učenje.

Vlast u BiH je konstituirana po starom Izbornom zakonu, s neznatnim izmjenama koje je izvršila Centralna izborna komisija pozivajući se na Odluku Ustavnog suda. I što se promijenilo? Ništa.

HDZ je osvojio većinu mandata u oba doma naroda – u Federalnom 13 od 17, a u Državnom 4 od ukupno 5. Ovi izbori su potpuno vezani za proporcionalnu zastupljenost stranaka u kantonalnim skupštinama.

Ono što HDZ želi i što Predsjednica uporno ponavlja, a što ne zna objasniti, jeste svođenje ove proporcionalnosti na nacionalnu proporcionalnost, odnosno uvođenje donje granice te proporcionalnosti. Izričito se, u apelaciji Bože Ljubića Ustavnom sudu, traži da ta granica bude 5,8%.

To praktično znači da iz onih kantona u kojima u proporciji stanovništva nema preko 5,8% jednog naroda taj narod ne može imati svoje delegate u Domu naroda Federacije.

Ta odredba bi bila najporaznija za Hrvate jer su najmalobrojniji i u većini kantona ih nema toliko u strukturi stanovništva. Jasnije kazano, u Domu naroda Federacije, a time i države, sjedili bi uglavnom Hrvati iz kantona koji su pod političkom kontrolom HDZ-a.

To bi naravno pogodilo i Bošnjake u svim kantonima gdje žive kao manjina. To jedino ne pogađa Srbe i to ih se ne tiče; oni su se zločinima i zločinačkim dogovorima riješili drugih.

Ne traže se nikakve izmjene Izbornog zakona RS-a kojim bi se osigurala hrvatska participacija u sastavu Skupštine RS, te izjednačilo aktivno i pasivno pravo glasa.

Međutim, Ustavni sud, na sreću, nije prihvatio u ovome dijelu apelaciju Bože Ljubića. Predsjednice, nije prihvatio, nije prihvatio, nije prihvatio … koliko puta treba ponoviti?

Ali, Čović ne odustaje. On je dobio većinu u oba doma naroda, i u Federalnom i u Državnom, on nastavlja ”agresivno”, po želji Predsjednice.

Želi nametnuti one promjene u Izbornom zakonu koje je Ustavni sud odbio. Ali, u tome i jeste problem, njemu nisu potrebne izmjene Zakona u dijelu koji se odnosi na Dom naroda, to je samo izgovor. Njemu su potrebne izmjene Zakona koji se odnosi na izbor članova Predsjedništva države.

Predsjednica se ponovo, po tko zna koji put, vraća na Izborni zakon i Ustav u susjednoj ”nedorađenoj” državi. Pri tome uporno demonstrira svoje nepoznavanje onoga o čemu govori. To je demonstracija nesposobnosti povezivanja onoga što je u svakoj državi jasno – sveza Ustava i zakona koji iz njega proizlaze i uloga Ustavnog suda u zaštiti Ustava. To je barem u svim demokratskim državama isto

Predsjednica i kod ovoga pitanja demonstrira svoju inteligenciju. Ako ništa drugo, kao predsjednica jedne države, morala bi znati da je Ustav države iznad svih zakona, pa i izbornoga.

Da bi se promijenio Izborni zakon, mora se promijeniti Ustav BiH, a to znači Daytonski sporazum. Tu promjenu ne može izvršiti Ustavni sud, niti je ovaj sud to uradio po apelaciji Bože Ljubića. To dvoje nemaju nikakvu vezu.

Odluka Ustavnog suda ne može biti u suprotnosti s Ustavom države, jer je zadaća toga suda štititi Ustav. (Valjda je tako i u Hrvatskoj, neka se Predsjednica informira.) Ustav BiH je u dijelu koji se odnosi na izbor članova Predsjedništva veoma jasan i s njim je Izborni zakon usklađen.

Također, on je dio međunarodnog Općeg okvirnog sporazuma za mir u BiH, drugim riječima, čuvar je mira u BiH i regiji. Onaj tko želi izmijeniti odredbe Daytonskog sporazuma riskira destabilizaciju cijele regije koja je uključena u Sporazum.

Preciznije rečeno, riskira novi rat. Pa, izvolite Predsjednice. Ova agresivna retorika nije dovoljna za to. A ostali ste i bez aviona.

 

UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN, POZIVOM NA BROJ 060 800 333 ILI SLANJEM SMS PORUKE NA 647647 UZ KLJUČNU RIJEČ DEMOS. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

    •  Dok je padao Vukovar slavila se zločinačka ”Herceg-Bosna”!
    •  Etnički i građanski nacionalizam
    •  Sadašnjost i budućnost referendumske BiH
    •  Kako smo prije 30 godina izbjegli podjelu BiH
    •  Etnički i građanski nacionalizam
    •  Fašizam i antifašizam 80 godina poslije AVNOJ-a
    •  Novo razvrgavanje društvenih vrijednosti BiH (2. dio)
    •  Novo razvrgavanje društvenih vrijednosti BiH (1. dio)
    •  Prekrajanje povijesti u funkciji je bošnjačkoga nacionalizma
    •  Bez Oluje ne bi bilo Republike Srpske

> Svi tekstovi ovog autora