autograf.hr

novinarstvo s potpisom

 
Ukrajina zastava

UKRAJINA ČIM PRIJE U EUROPSKU UNIJU!!

EU zastava

Etnički i građanski nacionalizam

AUTOR: Ivo Komšić / 30.05.2024.

Ivo Komšić

(Opaska uredništva: Ponavljamo raniju kolumnu zbog spriječenosti autora).

Višedecenijska rasprava u BiH o odnosu građanskog i etnonacionalnog principa uređenja države nije dovela ni do kakvog zaključka ili rješenja jer je od početka postavljena na pogrešan temelj, na pretpostavku da se ova dva principa isključuju.

Sudionici rasprave, svi odreda, političari, intelektualci, analitičari i novinari, raspravu su bazirali na pojmovnim apstrakcijama građanskog i etno-nacionalnog. I jedna i druga apstrakcija vodi u univerzalizaciju tih pojmova, a to znači u njihovo međusobno isključivanje jer se univerzalije ne mogu dovoditi u relaciju.

Apstraktni etnonacionalizam poistovjećuje etniju s nacijom tako da se iz nacionalnog sadržaja brišu sve odredbe izuzev zajedničkog plemenskog porijekla. Tradicija, kultura, religija, običajnost, zajednička životna sredina i povijest isključuju se iz svijesti o zajedničkoj pripadnosti koja je karakteristična za naciju.

Nacionalni identitet je opustošen i vezan samo za apstrakciju zajedništva oličenu u nacionalnoj državi. Drugi s kojima se živi isključeni su iz zajedništva, apstraktno odvojeni kao zasebni, suprotstavljeni do nepodnošljivosti i neprijateljstva.

Oni se uvijek doživljavaju kao opasnost za vlastiti identitet, za životni prostor i plemensko-krvnu čistotu. Ovako postavljeni etnonacionalizmi u multietničkom društvu ne mogu naći zajedničku tačku življenja, ne mogu ostvariti međusobnu komunikaciju i usaglasiti interese. Oni se jednostavno unaprijed isključuju.

Građanstvo u svojoj apstraktnoj formi također isključuje sve sadržaje koje građanin ima. Zaboravlja se da građanin nije nikakva apstraktna i prazna monada čijoj ”uzvišenosti” se žrtvuje sve ljudsko.

Građanska država nastala na takvom građanstvu je također apstraktna institucija bez sadržaja, totalitarna zajednica kojoj su građani kao ljudska bića žrtvovani.

Dakle, obje apstrakcije izlaze na isto: i ”građanska” i etno-nacionalna država sve ljudske i nacionalne sadržaje podređuju apstrakciji države – žrtvuju se i narodi i pojedinci državnom totalitarizmu.

Povijest je iskusila i jedan i drugi totalitarizam u oblicima nacizma i staljinizma.

Ovakva rasprava o apstrakcijama nije mogla dati nikakav rezultat, bila je jalova, pretvorila se u isprazna prepucavanja i nadmudrivanja. Jedini njen rezultat bila je daljnja podjela društva i političko zaoštravanje ni oko čega. Sudionici rasprave nisu shvatili, do danas, da se pravilna nacionalna i građanska svijest ne isključuju, da nisu u suprotnosti.

Kod teoretičara i filozofa građanskog društva i države pojam čovjek sadrži pojedinca kao osobu, kao člana porodice, društva i države, kao subjekta koji odlučuje o svom životu slobodno. Građanin je uvijek uziman sa svojom osobnošću, subjektivitetom i kolektivnom pripadnošću.

Ni jedna ova odrednica ne isključuje drugu, naprotiv svaka uključuje drugu. Svaki građanin nosi u sebi sve sadržaje svoje osobnosti i kolektivne pripadnosti (narodne kulture, religije, običajnosti, jezika, političke svijesti).

Država građana bez njihove osobnosti, subjektiviteta i kolektivne svijesti je totalitarna država. Na isti način, uzdižući kolektivnu pripadnost do apstrakcije i brišući osobnost, subjektivitet i građansku svijest o jednakosti i slobodi ljudi, dolazi se do etno-nacionalne totalitarne države.

I u jednoj i u drugoj varijanti briše se čovjek sa svim svojim sadržajima, odnosno žrtvuje se za neku apstrakciju. Tako se na krajevima suprotnosti ”građanstvo” izjednačava s nacionalizmom, a država u oba slučaja postaje totalitarna, bez slobode.

Ovakve zaključke nije se moglo očekivati od sudionika u raspravi koji su unaprijed opredijeljeni za jednu ili drugu apstrakciju.

Polarizacija društva na takozvane građane i etno-nacionaliste nije najveća društvena i politička šteta ove jalove i veoma žučne rasprave. U njenoj pozadini ostao je skriven jedan mnogo važniji društveno-politički problem.

Za BiH nije odlučujući odnos građanskog i etno-nacionalnog nego odnos klero-nacionalnog prema građanskom i etno-nacionalnom. Etno-nacionalisti će uvijek težiti nacionalnoj državi, a klero-nacionalisti vjerskoj.

Etno-nacionalna država ne isključuje nužno ljudska prava svojih sunarodnjaka; njoj su problem drugi narodi čija prava ne poštuje. Također, takva država nije nužno vjerska država jer njeni sunarodnjaci ne moraju biti vjernici ili ne moraju biti iste konfesije.

(Evropske države su formalno jednonacionalne, a u stvarnosti su multinacionalne, s jednakim i građanskim i nacionalnim i vjerskim pravima.)

Klero-nacionalna država je prije svega vjerska država, s vjerskim a ne građanskim zakonima. Ona dijeli svoje sunarodnjake po vjeri, prvo na vjernike i nevjernike, zatim na vjernike različitih konfesija i automatski pravi podjelu u društvu na pravovjerne i krivovjerne.

Ona ne priznaje nikome nikakvu osobnost, subjektivnost, slobodu mišljenja, vjersko razlikovanje – svi moraju biti braća u vjeri – bratstvo je i nadnacionalno i nadosobno.

Izlaz iz ovih apstrakcija i njihovih isključivosti moguć je ako prihvatimo tezu moderne socijalne znanosti da je društvo komunikacijska zajednica. Ovakva zajednica je zasnovana na višem obliku djelatnosti u kojoj se socijalna zbilja, ali i socijalni akteri tek izgrađuju.

To znači da se identiteti socijalnih aktera i društava postižu tek u interakciji, preko drugoga. Za ovakvu interakciju potrebno je ne samo razumijevanje nego i otvorenost za drugo i drugačije. Ako se ulazi u socijalnu komunikaciju s pretpostavljenim identitetima, odnosno fiksiranim i zatvorenim apstrakcijama etnonacionalizma ili građanstva, komunikacija je nemoguća.

Identitetna svijest o sebi je rezultat ukrštenih perspektiva, ona se oblikuje u komunikaciji zasnovanoj na međusobnom priznanju, razumijevanju i toleranciji.

U komunikacijskom odnosu dospijeva se do novog, višeg stanja svijesti i novog odnosa – do građanske svijesti i građanskog odnosa kojim se prevladava nasilje i borba za dominacijom.

Istinsko građansko društvo je zajednica slobodnih ljudi koji u neprinudnoj komunikaciji sebe prepoznaju u drugome, a ne prosti zbir pojedinaca bez sadržaja. Građanstvo je povijesno dostignuće koje je prošlo kroz represiju i uspostavilo neprinudnu intersubjektivnost.

Komunikacija zasnovana na pretpostavljenom etnonacionalnom, vjerskom, apstraktno-građanskom ili nekom drugom ideološkom postulatu uvijek vodi u represiju jednih nad drugima.

Posljedice nacionalno unificirane ideologije se ne umanjuju time što će se njena multipliciranost (srpska, hrvatska, bošnjačka) svesti na jednu, makar je zvali građanskom.

Multiplicirana ili jedinična unifikacija podjednako uništavaju povijesno-civilizacijska postignuća BiH i njenih naroda – i kulturu, i jezik, i mentalitet, i vjerovanja, i kolektivno pamćenje.

Današnji zagovornici jednog naroda i jedne nacije u BiH ili apstraktnog građanstva, ne uviđaju da zapadaju u istu zamku u kojoj su nacionalni ideolozi pojedinačnih nacionalizama. Protiv pluralnog nacionalizma bore se fantomskim narodom ili građaninom kojemu su pobrisali življeno jedinstvo svih povijesno formiranih različitosti.

Zapravo, svođenje narodnih sadržaja na nultu ravan samo je stvaranje ideoloških temelja unificiranom nacionalizmu koji po logici stvari završava u jednonacionalnoj unitarnoj državi – srpskoj, hrvatskoj, bošnjačkoj, ili ”građanskoj” (bez građana).

Time se uništava onaj konkretni i življeni bosanskohercegovački identitet u koji su utkani različiti civilizacijski sadržaji. To je jedinstven identitet naroda i manjinskih etničkih zajednica koje žive u BiH.

Pitanje je samo hoće li se ovo povijesno iskustvo života u polimorfnoj zajednici istopiti i ugasiti u ideološkoj iluziji totaliteta nacije/države ili građanskog nacionalizma. Do sada su Bosna i Hercegovina i njeni narodi odolijevali, kako-tako, ta povijesna žiška se nije gasila.

Hoće li preživjeti ovaj najnoviji pokušaj nivelacije pod jedan narod, jednu naciju, jednu nacionalno-građansku državu?

MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN HR8923600001102715720 (SWIFT/BIC: ZABAHR2X za uplate iz inozemstva) ILI PREKO PAYPAL-A. MOŽETE NAZVATI BROJ 060 866 660 / Tel.: 0,49€ (3,75 kn); Mob: 0,67€ (5,05 kn) po pozivu (PDV uključen) ILI POŠALJITE SMS PORUKU sadržaja PODRSKA na broj 667 667 / Cijena 0,82 € (6,20 kn). Operator usluge: Skynet Telekomunikacije d.o.o., info telefon: 01 55 77 555. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

Još tekstova ovog autora:

     Sadašnjost i budućnost referendumske BiH
     Kako smo prije 30 godina izbjegli podjelu BiH
     Etnički i građanski nacionalizam
     Fašizam i antifašizam 80 godina poslije AVNOJ-a
     Novo razvrgavanje društvenih vrijednosti BiH (2. dio)
     Novo razvrgavanje društvenih vrijednosti BiH (1. dio)
     Prekrajanje povijesti u funkciji je bošnjačkoga nacionalizma
     Bez Oluje ne bi bilo Republike Srpske
     Euroatlanski svijet – strateški partner BiH
     Granićeve vašingtonske suze

> Svi tekstovi ovog autora
  • DNEVNI TWEEt DRAGE PILSELA

  • MOLIMO VAS DA PODRŽITE AUTOGRAF UPLATOM PREKO PAYPAL-A:
  • ARHIVA – VRIJEME SUODGOVORNOSTI

    ARHIVA – VRIJEME SUODGOVORNOSTI

    VRIJEME SUODGOVORNOSTI – ostale emisije

     

  • vrijeme i suodgovornosti

  • Facebook

  • Donacije

  • Cigle

  • ekumena

  • javni servis

  • prometej

  • povratak adolfa pilsela

  • u što vijerujemo

  • fraktura 1

  • fraktura 2

  • fraktura 3

  • superknjizara

  • vbz drago

  • vbz 1

  • vbz 2

  • vbz 3

  • vbz 4

  • ljevak 1

  • ljevak 2

  • ljevak 3

  • ljevak 4

  • ljevak 5

  • ljevak 6

  • oceanmore 1

  • oceanmore 2

  • petrineknjige 1

  • petrineknjige 2

  • srednja europa 1

  • srednja europa 2

  • ks 1

  • ks 2

  • ks 3

  • meandar 1

  • meandar 2

  • meandar 3

  • biblija