autograf.hr

novinarstvo s potpisom

 
Ukrajina zastava

UKRAJINA ČIM PRIJE U EUROPSKU UNIJU!!

EU zastava

Antihistory & postprimitives

AUTOR: Milan Rakovac / 26.11.2022.

Milan Rakovac

U ovom (ne samo našem) raspamećenome svijetu današnjice, bome lako je naći oazu mudrosti i ljepote i utjehe: još jedan raskošni i pristupačni Sajam knjige u Puli (jer, tko čita može kupiti neku od oko 25.000 knjiga (!) od čak 280 (!) izdavača, uz popuste do čak 70 posto (!!!); ma vero jušta fešta od libra ča činiti da zamuknu svi ti brižni troleri i hejteri i killer clowns koji zapovijedaju svijetom.

Jer Magda Karijatida drži uspravnim cesarski sjaj Pule, grada-žrtve tranzicije A LA CROATA. Rekoh na otvorenju pulskog Sajma:

”Pitam se cijelog života kao Rousseau i njegov ‘Retour à l’état de nature’: Why the fuck? Čemu smo napravili ove zgrade, gradove i tvrđave? Da bismo se vratili prirodi? A jedva smo čekali zbrisati od nje. Doduše, zgazili smo je, nema je više, nemamo se kuda vratiti, ali ipak, možda je uputno pokušati vratiti se. Mislim da sam kompetentan pričati o povratku, jer sam po vlastitom izboru vječni žid, strasni emigrant i imigrant, ja sam nomad, meni je fantastično živjeti i u Tivtu i u Beogradu i u Splitu i u Puli i u Baderni i u Zagrebu i u vražjoj hiži ako rabi!”

Sajam je na bolnu i spasonosnu temu POVRATAK, e dedicado a la nostra Daša Drndić Aeterna, Daša kao Atena, kao (životom i djelom) literarna kraljice od Sabe, smiona kao Rosa Luxemburg, kao Ivana Orleanska, hodajući izazovno i sada tu s nama, među nama, u nama i preko smrti.

Boris Miletić je mudro ustvrdio kako su Daša Drndić i njena familija (otac Ljubo i stric Ante) važni za ”povijesni kontekst Istre”.

Sajam je otvoren sve do 4. prosinca, pa pođite u Pulu, kupite knjigu, kušajte dobru hranu: ODLIČAN PRVI KORAK POVRATKA ČOVJEKA SAMOME SEBI I SVOJIMA, u ovom sve glupljem i opasnijem svijetu…

Imali bi danas grdnoga posla znanstveni utemeljitelji tzv. povijesnih i nepovijesnih naroda, Giambattista Vico ili Georg Wilhelm Friedrich Hegel. Jer povijest (istoria, history) se rastopila u tili čas, kao snijeg u proljeće. I ostaju samo sjenke prošlosti po praznim muzejima i ispraznim razglabanjima dokonih ostataka nekad uvaženog akademskog svijeta.

I vratio se čovjek u svoju špiljsku primordijalnu animalnost koju svijetom šire novi filozofi antifilozofije, hejteri i troleri – a ta neumna čovjekozvijer divi im se i pokušava im se pridružiti, osobito njegovi najbolji primjerci, prvaci država, banaka, crkvi, akademija i medija…

A to, kakvi su i kakvi smo svi zajedno, zorno su nam prikazali šefovi G20 na Baliju, to jest – nisu pokazali ni prikazali ni odlučili ama baš ništa.

Kao ni valjda svi lideri svijeta koji su rješavali klimatsku krizu u Sharm el-Sheikhu, nego su kao noj gurnuli glave u pijesak, odnosno fino nam bacali ”egiptovski pesek v oči” (Nace Novak, Primorske novice), a mi, homo ”sapiens” et ludens, zadovoljno smo preli kao mudri mačak, jer možemo i dalje bacati benzin u našem bolidu jureći 189 kilometara na sat, paradirati po Dohi kao navijači, skijati se barem u Kranjskoj Gori.

Jer, ”nekorektno” tumači nam nas sve taj dotični N. N. (Nace Novak):

Ker naša vrsta je mahnjena na ugodje in udobje. Kot da bi bilo to edino vredno. To je postal novodobni imperativ: dobro jesti, dobro piti, čim bolj poceni potovati, počitnikovati, ves čas kupovati nove in nove izdelke, ki sprožajo pod kožo občutke kratkotrajnega zadovoljstva, ki ga drugače ne znamo več pričarati. Pa bi ga lahko, na primer ob utripanju srca, sončnem zahodu, hoji po dežju, branju dobre knjige, s tem ko priskočiš na pomoč nekomu, ki jo potrebuje…

Zagrebački VBZ objavio je prijevod romana ”Potopljeni grad” talijanske književnice Marte Barone, radnja je ispovjedna proza na anni di piombo, njen je otac bio ljevičarski revolucionar, a i zatvorenik.

U razgovoru povodom izlaska prijevoda, rekla je surovu sintezu bliske prošlosti, koja mnogo toga objašnjava, za Italiju, i mnoge druge zemlje:

”…Nije to samo stvar grijeha očeva ni krivnje sinova, već naprosto proizvod povijesti. Međutim, za razliku od njemačkog, talijanski fašizam jedva da je i osjetio posljedice rata – nakon njega, ostao je praktički netaknut… Ono što se meni čini je da Italija kontinuirano gubi osjećaj za povijest, iz desetljeća u desetljeće. Ili ga možda nikada nije ni imala. To je politički, institucionalni i kulturni problem. Bez povijesti nema odgovornosti ni razumijevanja, a pogotovo nema planiranja budućnosti. Iz tog perpetuiranja ništavila proizlazi, možda, gubitak iluzija, a u ništavilu se sve može obnoviti – pa i fašizam”.

Da, fašizam se probudio u nama, a povijesna nesvjesnost je bila onaj vitalni inkubator iz kojega su se dragi pilići razvili u crne ptičurine smrti, 1922. godine s Maršem na Rim: kojeg Jan-Werner Müller lapidarno sažima za nas – koji se opet 2022. lapidarno sažima u njemu – fašizmu:

”Fašizam – i pored glorifikacije nasilja – često nije morao pribjegavati nasilju da bi ostvario postavljene ciljeve. Mussolini nije umarširao u Rim. Doputovao je spavaćim kolima iz Milana”.

Danas je njegova prosudba dokazana diljem Evrope: ovim ”post” fašizmima nasilje više uopće nije potrebno, mi, narodne mase, ga održavamo i biramo – ker naša vrsta je mahnjena na ugodje in udobje.

I za kraj, pro domo mea – et vostra, suhoparna statistička ilustracija ovih teza da je fašizam oduvijek u nama. U hrvatskoj demokraturi statistika je surova: po svježim istraživanjima, HDZ nije samo totalni vladar unatoč sve glasnijoj kritici javnosti, medija i opozicije, nego ta ista siromašna i rezignirana javnost – daje podršku HDZ-u više nego ikada: 2022. godine HDZ je uvjerljivo prvi s potporom četvrtine birača, 25,7 posto. A SDP je na 15,7 posto i Možemo! na 10,8 posto… et sic transit gloria homini

Ma, intanto, infati, inšoma, inkažo, koša volevo dir? Tutto passa e va e restano soltanto le sfumature, reču da je reka jedan ex comunista ed ex fascista e poi democratico, kad su ga pitali: ”Ča si dela u ratu, tata?”.

Ala, ala, gori uši! Bačve su pune, sad će kolinje, bakalar košta manje nego kokoš, ala kuraja, ma jimo i pijmo, zakantajmo uni hrvacki šlager Vino na usnama nek se čuje pjesma sa Jadrana e in piu Sempre allegri, mai passion, viva là e po’ bon!

I što može siroti čovjek? Može se uspraviti i usprotiviti, ili i dalje patiti u podaničkom sužanjstvu…

 

UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN ILI PREKO PAYPAL-A. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA I PRECIZNE UPUTE KLIKNITE OVDJE.

Još tekstova ovog autora:

     Trumpov trijumf – strah i nada svijeta
     Nama nema spasa, mi smo analogna rasa i kraj budućnosti
     Od holocena do holokausta
     A da konačno poslušamo Habermasa?!
     Fašistički kulturocid
     Legenda o Joakimu širila se Istrom još za njegova života
     1943.: Došla je naša ura
     Strvinari starog svijeta iliti iskonska Tea Tulić
     Analiza EU izbora: nacionalistički internacionalizam
     Šalamun – šaman poezije

> Svi tekstovi ovog autora
  • DNEVNI TWEEt DRAGE PILSELA

  • MOLIMO VAS DA PODRŽITE AUTOGRAF UPLATOM PREKO PAYPAL-A:
  • ARHIVA – VRIJEME SUODGOVORNOSTI

    ARHIVA – VRIJEME SUODGOVORNOSTI

    VRIJEME SUODGOVORNOSTI – ostale emisije

     

  • vrijeme i suodgovornosti

  • Facebook

  • Donacije

  • Cigle

  • ekumena

  • javni servis

  • prometej

  • povratak adolfa pilsela

  • u što vijerujemo

  • fraktura 1

  • fraktura 2

  • fraktura 3

  • superknjizara

  • vbz drago

  • vbz 1

  • vbz 2

  • vbz 3

  • vbz 4

  • ljevak 1

  • ljevak 2

  • ljevak 3

  • ljevak 4

  • ljevak 5

  • ljevak 6

  • oceanmore 1

  • oceanmore 2

  • petrineknjige 1

  • petrineknjige 2

  • srednja europa 1

  • srednja europa 2

  • planetopija 1

  • planetopija 2

  • ks 1

  • ks 2

  • ks 3

  • ks 4

  • meandar 1

  • meandar 2

  • meandar 3

  • biblija