”Antisistemski” Pernar bi htio uvesti pseudoznanost u škole

Danas jedan značajan dio novinara prati Facebook statuse raznih političara i zvijezda reality showa – a Pernar, kao jedna prilično dobra smjesa i jednog i drugog, mnogima dobro dođe da napišu kakav članak kad već nema pravih vijesti.

Nedavno je Pernar – u najozbiljnoj namjeri da natjera ljude na razmišljanje – objavio i status koji se sveo na nešto što je trebalo biti duhovito i oštroumno, taman dostojno uloge političara u realityju.

Dakle, da citiram: ”Kada vam netko ispriča da se žaba pretvorila u princa, tada je to bajka. Međutim, ako vam kaže da je transformacija od žabe do princa trajala 500 milijuna godina, tada je to znanstvena činjenica. Vjerujete li da bajka može postati stvarnost ako se u priču ubace dugi vremenski periodi?”

Znam da ima sigurno i onih koje je Pernar stvarno natjerao na razmišljanje – ali mene je natjerao na gorki smijeh.

Prvi razlog je taj što je meni taj neduhoviti primjer poznat još iz kreacionističke literature koju sam svojedobno čitao – i, priznajem, jedno vrijeme i prihvaćao. Pernar je nekoć bio i član Kršćanske adventističke crkve unutar koje je, ako je vjerovati povjesničaru Ronaldu Numbersu, zapravo i nastao kreacionizam.

Znam da ima sigurno i onih koje je Pernar stvarno natjerao na razmišljanje – ali mene je natjerao na gorki smijeh. Prvi razlog je taj što je meni taj neduhoviti primjer poznat još iz kreacionističke literature koju sam svojedobno čitao – i, priznajem, jedno vrijeme i prihvaćao. Pernar je nekoć bio i član Kršćanske adventističke crkve unutar koje je, ako je vjerovati povjesničaru Ronaldu Numbersu, zapravo i nastao kreacionizam

Uzgred, Ronald Numbers meni je blizak i po pukoj činjenici da je nekoć bio adventistički pastor, a sada više nije vjernik, s tim što su njemu pastori bili i otac, i djed i pradjed.

I Pernar više nije nominalno adventist, no – za razliku od Numbersa i mene – i dalje prihvaća kreacionizam (a kad to prihvatite, onda je adventizam vrlo logična opcija).

Pernar je tako praktički samo parafrazirao tuđu ”misao” i predstavio je praktički kao svoju veliku umotvorinu. Jer on ni takve stvari ne uspijeva sam smisliti.

Naravno, ja sad ovdje uopće nemam namjeru ulaziti u raspravu s Pernarovim plagiranim ”argumentom”, zapravo, s jednim pukim retoričkim trikom nedostojnim ozbiljnog razmatranja (žabe nisu naši preci, dugi vremenski periodi nisu ”uvedeni” nego čvrsto utvrđeni).

Meni je važniji onaj drugi razlog mog gorkog osmijeha.

Koliko god mi u Pernaru vidjeli nezrelog ego-tripera (što on definitivno jest), on je ipak i političar, i to jedan od najpopularnijih u zemlji. U zemlji u kojoj su se mijenjali razni sustavi, u kojoj je demokracija i dalje, kako smo joj tepali devedesetih, ”mlada” i prilično zaostala – ali u kojoj se nekako odavno uvriježilo da se političari ne miješaju u prirodne znanosti.

Meni jedini poznati slučaj miješanja politike u prirodnu znanost iz novije povijesti je onaj sovjetski ”genetičar” Trofim Lisjenko, koji nije prihvaćao ni Mendelove zakone ni bilo kakvu ulogu DNA (da, i takve se ideje mogu roditi u nečijim glavama).

Ne bi on bio jedini znanstvenik koji se protivio već dokazanim teorijama, ali je nevolja bila u tome što je uživao potporu Staljina – pa su Lisjenkovi protivnici znali završiti u logoru ili čak pred streljačkim strojem.

Cijelu tu skalameriju nakon više desetljeća haranja prekinuo je tek Hruščov – i to na uporno insistiranje vrhunskih ruskih znanstvenika koji su Lisjenka kritizirali zbog nametanja pseudoznanosti.

Taj povijesni primjer ostao je zlogukom opomenom što se događa kad se u prirodnu znanost umiješa politika. No, kako reče Hegel, povijest nije nikoga ničemu naučila (nasuprot onoj grčkoj da je Historia didaskalos tou biou).

Ili, da ne upadnemo u Hegelovu pretjeranu generalizaciju, barem nije ničemu naučila višeg medicinskog tehničara i saborskog zastupnika Pernara.

Kritiziranje teorije evolucije dio je njegovog osobnog show programa koji voli izvoditi i pred srednjoškolcima tijekom svojih jedinstvenih ”turneja” (za koje još nitko nije smislio protuotrov).

Pernar je tako praktički samo parafrazirao tuđu ”misao” i predstavio je praktički kao svoju veliku umotvorinu. Jer on ni takve stvari ne uspijeva sam smisliti

Teorija evolucije – kao i demokracija, suvremena ekonomija, cijepljenje, itd. – Pernaru su samo odlike sustava koje on antisistemski osporava, čak i kad ta ”kritika” sustava (kad pišete o Pernaru, morate potrošiti jako puno navodnika) zapravo znači povratak na neke stare i odavno prokazane sustave, kao što je staljinistički Sovjetski Savez.

Zasad je taj vrli zastupnik tek jedan dodatni dio općega dekora našeg Sabora i političke scene u Hrvata. Ali nemojte se kladiti da on neće nikada prismrdjeti nikakvoj vlasti; očito još niste upoznali sav talent naših političara spremnih na konverzije i promjenu kaputa svake vrste.

Sada ne želim zvučati kao prorok – premda neke stvari u Lijepoj našoj zaista nije teško predvidjeti (šteta da nema kladionica i za takve stvari; odavno bih se obogatio).

Stvori li Živi zid dovoljno jaku koaliciju da preuzme vlast – da sad ne nagađam koji bi se tu nama trenutačno neočekivani partneri pojavili – jedan od zahtjeva bit će zasigurno i Pernarova reforma obrazovanja.

U zemlji u kojoj se reforma sustavno ruši nekom sumanutom umu mogla bi doći i ideja da se škola dodatno ”demokratizira” time što bi se učenicima ponudila i ”alternativa” općeprihvaćenoj (i milijun puta dokazanoj) teoriji evolucije, pa bi mogli birati već kako im što više odgovara.

Slične su se inicijative – što je općepoznata činjenica – već događale u Sjedinjenim Američkim Državama, kolijevci kreacionizma. Ali tamo je demokratski sustav dovoljno jak da takve inicijative riješi neovisna pravosudna vlast (usput rečeno, baš na takvim suđenjima pojavljuje se i Ronald Numbers kao stručni vještak).

Kod nas bi takva suluda zamisao mogla proći samo tako, dekretom ministra znanosti i obrazovanja.

Napokon, već odavno živimo u zemlji u kojoj javna televizija – zamišljena nekoć i kao dodatna obrazovna institucija – na istu razinu stavi stručnjaka za cijepljenje s tamo nekim gorljivim i neukim protivnikom cijepljenja.

Imamo obrazovni sustav u kojemu brojni nastavni sadržaji nikada ne zažive jer im se usprotivi Katolička Crkva, sve tražeći pedofiliju u lektiri.

Uopće nismo daleko od situacije u kojoj će se djeci reći da neki vjeruju u Boga, a neki u evoluciju – i da je to samo pitanje opredjeljenja.

A onda će, naravno, roditelji odlučivati kako će odgajati svoju djecu, jer roditelji, napokon, najbolje znaju i koje cjepivo je najbolje za njihovo dijete.

Hrvatskom će znanstvenom scenom dominirati naše verzije Lisjenka, što, naravno, neće trajati vječno – samo što ćemo onda još dugo lizati rane i pokušavati ispravljati krive Drine.

Uopće nismo daleko od situacije u kojoj će se djeci reći da neki vjeruju u Boga, a neki u evoluciju – i da je to samo pitanje opredjeljenja. A onda će, naravno, roditelji odlučivati kako će odgajati svoju djecu, jer roditelji, napokon, najbolje znaju i koje cjepivo je najbolje za njihovo dijete

Uglavnom, ako je Pernar htio koga svojim Facebook statusom natjerati na razmišljanje, uspio je, barem kada se o meni radi.

Samo što su moje misli otišle u malo drugačijem smjeru od onoga kojeg je htio nesretni plagijator.

No, on već ima svoju dovoljno brojnu publiku, one ”alternativce” i ”protusistemske” pojedince i skupine (vidite koliko mi je samo navodnika otišlo u ovom članku) koji misle da je odbacivanje svega sadašnjeg jedini put u budućnost.

A možda je sve to samo dio scenarija hrvatske verzije američkog filma ”Idiocracy” (prevedeno kao ”Idioti budućnosti”) – jedne solidne komedije koja vladavinu gluposti smješta u daleku 2505. godinu.

Kako vidimo iz našeg primjera, mogli bismo mi tu komičnu distopiju ostvariti već 2018.

 

UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM. HVALA! KLIKNITE OVDJE.

 

    •  Zašto sam sve ovo pisao na Autografu
    •  Korona će biti sudište i za teorije zavjere i za religiju
    •  Virus bi u Njemačkoj osobito mogao pogoditi staračke domove
    •  Evo kako ateisti mogu tješiti ožalošćene
    •  Obiteljaši ne brinu ni za obitelj ni za djecu
    •  Političari-vjernici: ugledajte se na svog ateističkog kolegu
    •  Kad vrhunski biblijski stručnjak skrene pameću
    •  Nebeski Bill Gates puno je gori od zemaljskog imenjaka
    •  Moje pravo na život znači i moje pravo na smrt
    •  Ne, mi ateisti nismo samo još jedna skupina vjernika

> Svi tekstovi ovog autora