novinarstvo s potpisom
Čitatelj (podaci poznati redakciji) dostavio je zapisnik s pripremnog ročišta kod Općinskog građanskog suda u Zagrebu (Posl. broj 142 Povrv-3175/16-5).
Čitatelj je zaprepašten jer mu na javnom pripremnom ročištu sutkinja Sanja Grgurić Hojski nije dopustila da se koristi vlastitim prijenosnim računalom!
U isto vrijeme kada strankama u sudskom postupku suci zabranjuju upotrebu prijenosnih računala na ročištima, Dražen Bošnjaković, ministar pravosuđa, u medijima se hvali nabavom ”IT opreme poput laptopa, skenera, pisača i računala, pa 800 uređaja za pretvaranje govora u tekst, kao i nadogradnjom pravosudnih IT sustava e-spis i cts”.
Sve te nabavke kojima se ministar pravosuđa hvali omogućene su pomoću Europe radi suzbijanja korupcije u hrvatskom pravosuđu (objavljivanje ročišta na internetu je najdjelotvorniji javni nadzor rada sudova).
U zapisniku koji nam je dostavio čitatelj, kao da nadležni ministar nije ništa rekao i kao da korupcije nema, uređujuća sutkinja Sanja Grgurić Hojski je dala zabilježiti: ”Utvrđuje se da tuženik na ročištu koristi laptop te se istog upozorava da nije dopušteno korištenje laptopa na ročištu”.
Na to je zabezeknuti tuženik (čitatelj), navodi se u zapisniku, ”tražio izuzeće suca s obzirom da mu je zabranio osnovno sredstvo za rad u vidu korištenja prijenosnog računala”.
Iz zapisnika je vidljivo i kako je Doroteja Jačmenca Pušenjak, odvjetnička vježbenica koja je predala u spis ”zamjeničku punomoć”, marljivo iskoristila priliku i u zapisnik izjavila da: ”smatra da je zahtjev tuženika za izuzećem suca paušalan i neosnovan, jer je sukladno odredbama ZPP-a razvidno zašto nije dopušteno korištenje prijenosnog računala”.
Za neuko čitateljstvo: ZPP je skraćenica za zakon o parničnom postupku koji, usput budi rečeno, nije ništa bitno manje loš od većine ostalih u Hrvatskoj važećih isto tako loših propisa.
A tvrdnja da je ”sukladno odredbama ZPP-a razvidno zašto nije dopušteno korištenje prijenosnog računala” zapravo je pogrešna i netočna.
Elem, uređujuća sutkinja Sanja Grgurić Hojski je, ništa ne objasnivši ”tuženiku” koji se zastupao osobno, u zapisnik izdiktirala: ”Prekida se daljnji rad na predmetu, te će spis biti upućen Uredu predsjednika suda radi odlučivanja o zahtjevu za izuzeće raspravnog suca”.
I gle, Ured predsjednika suda reagirao je za samo dva dana. Rješenjem koje je potpisala Jadranka Liović Merkaš u ime Ureda predsjednika suda osobno kao predsjednica Općinskog građanskog suda u Zagrebu (pogledati na Autografu tekst pod naslovom: ”Imenovanje potpisnice tajnih deložacija: dramolet na DSV-u u dva čina”, objavljen 3. studenoga 2016. godine).
I sukladno u hrvatskome sudstvu prevladavajućoj praksi, o onome što je u ovom slučaju bit problema – zabrana korištenja prijenosnog računala na tobože javnom sudskom ročištu – u rješenju Ureda predsjednika suda tek usputna rečenica u kojoj čak nije navedena ni odredba propisa na osnovu koje ”upotreba računala nije dopuštena”.
U sudstvu uobičajeno predugačkoj rečenici, onako usput, navodi se da je sutkinja ”… upozorila da se ugasi prijenosno računalo, s obzirom da se takvim tehničkim uređajem može audio ili video snimati (javno!?) ročište, što nije dopušteno bez odobrenja predsjednika suda”.
I nakon toga, jednako kao i prije u rješenju Ureda predsjednika suda, ni riječi o stvarnom razlogu (možda formalno pogrešno) predloženog izuzeća suca!
To je već zbilja otrcani sudski trik koji se koristi da bi se skrilo u čemu je stvarni problem – ”raspali” se naširoko i što nerazumljivije raspredati o sporednoj temi, o nečemu što zapravo i nije bit problema.
Pa tako i u ovom slučaju – u rješenju Ureda predsjednika suda o svemu, a najmanje o ”zabrani upotrebe vlastitog prijenosnog računala”!
Činjenica je da bi ”zabrana korištenja prijenosnih računala” znatan dio svjetske populacije (pa i dio stanovnika Hrvatske) omela u osobnom zastupanju na sudskim ročištima.
Činjenica je, kao što je Ured predsjednika suda točno zapazio, da je ”prijenosno računalo takav tehnički uređaj kojim se može audio ili video snimati”.
I sada napokon dolazimo do biti: a zašto ”bez posebnog odobrenja predsjednika suda ne bi bilo dopušteno audio ili video snimanje javnog sudskog ročišta”?
Što bi se to dogodilo da je čitatelj snimao to ročište? Pitam hipotetski jer ne znamo je li čitatelj mislio ”audio ili video snimati to javno ročište”.
A onda se postavlja pitanje i kako uređujuća sutkinja i Ured predsjednika suda unaprijed znaju da bi čitatelj ”audio ili video snimao javno ročište”? Pravnici bi rekli da se radi o prejudiciranju.
A onda i najvažnije pitanje: ne bi li bila logičnija odredba da se bez posebne dozvole Ureda predsjednika suda ne može zabraniti upotreba prijenosnog računala ”kao tehničkog uređaja kojim se može audio ili video snimati javno ročišta”!?
Ne može se u potpunosti zanemariti mogućnost da se povremeno pojave ročišta na kojima se ne bi trebalo dopustiti ”audio ili video snimanje”, ali bi takva ročišta trebalo unaprijed odrediti da se stranke mogu pripremiti i za raspravu na ročištu bez upotrebe vlastitih prijenosnih računala.
Ne može više ni u hrvatskom pravosuđu tobožnji nedostatak novca biti opravdanje da se u sudske zapisnike piše da su ročišta javna, a da se ta tobože javna ročišta ne smiju ”audio i video snimati”.
Pa i Europa pomaže poklanjanjem ”IT opreme poput laptopa, skenera, pisača i računala, pa 800 uređaja za pretvaranje govora u tekst, kao i nadogradnjom pravosudnih IT sustava e-spis i cts”, sve radi omogućavanja objavljivanja na internetu tijeka javnih sudskih ročišta, a zbog suzbijanja korupcije u hrvatskom pravosuđu.
Republika Hrvatska je 1977. pri potpisivanju Konvencije EU o ljudskim pravima (NN 18/97.) stavila rezervu na članak 6. Konvencije u smislu da privremeno ne može jamčiti održavanje usmene kontradiktorne rasprave u dijelu rasprava na sudskim sporovima.
Odavno je istekao rok trajanja ”privremene rezerve” od prije 41 godine!
Zabranjivanje strankama u sudskim postupcima da koriste prijenosna računala na javnim ročištima 41 godinu nakon potpisivanja EU Konvencije o ljudskim pravima predstavlja grubo kršenje ljudskih prava, jer im se time ograničavaju prava na utvrđivanje činjenica i izvođenje dokaza kontradiktornim raspravama, predlaganjem dokaza, saslušanjima svjedoka, itd.
I najvažnije, onemogućavanjem objavljivanja rasprava sa sudskih ročišta na internetu potiče se korupcija u hrvatskom pravosuđu.
***
Pozivamo čitatelje da se jave Ivici Grčaru i iznesu svoje probleme prouzročene time što im razni moćnici krše prava.
Ukoliko vam je to potrebno, portal Autograf jamči potpunu anonimnost ugroženim građanima.
Pišite na [email protected], odnosno na [email protected] ili nazovite broj ++ 385 (0)98 484 355
***
Opaska uredništva: za podatke i ocjene iznesene u ovoj rubrici ”Autografova pučkobranitelja”, kada nastupa kao takav, odgovara autor.
UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM. HVALA! KLIKNITE OVDJE.