Avioni mogu biti stari, ali ne i neurokirurzi

Danas je posljednji radni dan prof. dr. Josipa Paladina na KBC-u Zagreb. Rebro ga više ne želi jer, zamislite, ima strašnih 67 godina. Hoće ga zato u svome timu nekadašnji HDZ-ov ministar Dragan Primorac. Naime, Paladino, koji je od listopada 2017. bio vanjski suradnik specijalne bolnice “Sveta Katarina” (na način da bi jednom tjedno čitao nalaze i ordinirao), sada se uključuje još više. Ali operirati, kako je to radio na Rebru, još neko vrijeme na novom poslu neće moći dok se bolnica ne opremi. Najavljeno je da hoće.

Poanta je u tome što je Paladino baš želio raditi u sektoru javnog zdravstva i to je bilo od silne važnosti, osobito kada bi njemu došli pacijenti koje se drugi, manje daroviti kirurzi, ne bi usudili operirati. Jer, poznato je, duboke aneurizme vrhunski operira Paladino. On ima ono nešto, taj neki poseban dar povrh znanja i tehnike.

Elem, Rebro ga neće, premda je u toj bolnici otkako je otišao u mirovinu, za plaću bolničara od četiri tisuće i pet stotina kuna, predano i posvećeno radio i po deset sati dnevno. Saznali smo da je lani operirao 400 pacijenata (uprihodivši bolnici više od 7 milijuna kuna).

Da njegovoj supruzi, arhitektici dr. Zrinki Paladino portal Telegram nije ponudio kolumnu nakon sukoba s Milanom Bandićem, o ovom odlasku, odlasku jednog od najcjenjenijih i najomiljenijih hrvatskih liječnika ne bismo izvan hladne statistike znali ništa.

Poanta je u tome što je Paladino baš želio raditi u sektoru javnog zdravstva i to je bilo od silne važnosti, osobito kada bi njemu došli pacijenti koje se drugi, manje daroviti kirurzi, ne bi usudili operirati. Jer, poznato je, duboke aneurizme vrhunski operira Paladino. On ima ono nešto, taj neki poseban dar povrh znanja i tehnike

Utopio bi se profesor Paladino u brojci od četiri tisuće specijalista koji će u narednih desetak godina napustiti bolnice i ambulante, kao što su se utopili i mnogi drugi vrhunski liječnici. Pišući o Paladinu, koji je postao simbol za mnoge vrhunske specijaliste koje sustav odbacuje, odajemo priznanje i svima njima.

Gospođa Paladino je na društvene mreže mimo volje supruga digla informaciju o tome kako je uvaženi profesor dobio odbijenicu na zahtjev za produženjem ugovora.

Prvo portal Telegram, a potom i drugi mediji prenijeli su informaciju i stvar se zarolala u javnosti, ogorčenoj zbog nevjerojatne lakoće pisanja odbijenica stručnjacima Paladinovog kalibra.

Avioni mogu biti stari i upotrebljivi (kao ove 30 godina stare izraelske kante koje Vlada nabavlja) ako su dobro servisirani. Neurokirurzi ne! Čak i kad prođu generalku. Operiraju, primjerice, kukove kao što je to lani učinio i profesor Paladino kada je bilo neophodno, ne bi li bez boli mogao i dalje operirati i ordinirati. Potrajao je svojim pacijentima iz zemlje i inozemstva. Onima koji s puno povjerenja u njegove ruke prepuštaju svoj mozak. Mogao je dati još puno toga, još puno života spasiti.

Profesora Paladina ne poznajem osobno. Bogu hvala, nije mi trebao. Znam neke kojima jest. Neke kojima je pomogao. Produžio im život kad su ih svi drugi zaobilazili u velikom luku, digli ruke od njih. Mnoge koji će mu do kraja života ostati zahvalni jer ih je primio (a kao cijenjeni profesor nije to morao), pregledao, umirio ispravnom dijagnozom i – spasio zahvatom.

Ljudi različita porijekla i obrazovanja redom ga opisuju kao rijetko dragog, jednostavnog, predanog, sposobnog liječnika koji se trudi pomoći svakome tko mu se obrati. Od onih s društvenih margina do uglednika.

Da njegovoj supruzi, arhitektici dr. Zrinki Paladino, portal Telegram nije ponudio kolumnu nakon sukoba s Milanom Bandićem, o ovom odlasku, odlasku jednog od najcjenjenijih i najomiljenijih hrvatskih liječnika ne bismo izvan hladne statistike znali ništa

Human i stručan. Rekli bismo – doktor iz nekih drugih vremena. Liječnik starog kova. Kirurg u čijim su se rukama i najbolesniji osjetili sigurno i zaštičeno, pa su zato nerijetko inzistirali da ih on i nitko drugi operira. Htjeli bi i danas i sutra, ali zalud im.

Jeftini neurokirurg, za razliku od skupoga aviona, ima, kad je Klinički bolnički centar Rebro u pitanju, rok trajanja.

Josipu Paladinu rok je istekao danas, 30. ožujka 2018. godine. Mozgovi koji su naizgled bez dijagnoze, oni ravnateljski, ministarski, ali mozgovi inih drugih zlobnika zaljubljenih isključivo u vlastiti lik i djelo ne vide ama baš ništa sporno u tome da Rebro više neće imati Paladina – ni dr. Paladino Rebro.

Pacijenti vide i očajni su. No, oni prof. Paladinu vječno na talentu i omiljenosti zavidni, ljubomorni na njegov uspjeh – zamolbu za ostankom nazivaju nezajažljivošću njega i supruge.

Pogotovo su tužni i očajni oni oboljeli koji su kod njega bili naručeni, ali ni uz najbolju volju i sve pogodnosti s ratama, kreditima, karticama neće si moći priuštiti pregled u privatnoj ustanovi. Ako HZZO nekim čudom ne odobri pregled i drugo mišljenje, Paladino je nakon petka 30. ožujka za njih prošlost.

Upravo je zbog takvih prof. Josip Paladino, tvrde oni koji ga bolje poznaju, i nakon obavljenih petnaest tisuća operacija želio još jedno vrijeme, dok ga zdravlje služi, ostati na Rebru, pa makar i za plaću bolničara raditi, pregledati i operirati.

Ne može! Ne, barem ne u glavnom gradu zemljice čiji ministar zdravstva javno izjavljuje kako jedan svećenik vrijedi k’o deset liječnika! Ne mogu se imati i vrhunski doktori i avioni, tko je to vidio!

Avioni mogu biti stari i upotrebljivi (kao ove 30 godina stare izraelske kante koje Vlada nabavlja) ako su dobro servisirani. Neurokirurzi ne!

Vidjet ćemo znači li to da bi uskoro na bolničkim vizitama mogli očekivati i dečke u crnim haljinama? Hoće li nam oni u zamjenu za operacije šakom i kapom, uz mrmljanje molitvenih zajednica pod prozorom, dijeliti sakrament posljednje pomasti?

Izgleda da hoće. Jedan svećenik umjesto deset u inozemstvo ili u mirovinu otišlih doktora, pa nek’ onda netko kaže kako ministar ništa ne radi na racionalizaciji skupog sustava zaostalog iz mračnih vremena bez molitvenih zajednica u bolničkome krugu i svećenstva i sakramenata kao supstitucija za lijekove i doktore.

Što reći do blago onima koji si mogu priuštiti liječenje u specijalnoj bolnici čiji je tim, za razliku od onoga s Rebra, na vrijeme shvatio da je dr. Paladino za mnoge liječnike na ministarskim i ravnateljskim pozicijama i u šezdeset i sedmoj godini avion!

    •  Mozgovi okovani žilet žicom
    •  Dobrodošlica ispisana kundakom
    •  Posljednja pomast za glupost na Laudato TV
    •  ''Antivakser revolucija'' miloševićevskoga tipa
    •  A Boro a Day Keeps Illness Away
    •  Kad virus neodgovornosti zahvati politiku
    •  Respekt liječnicima, a ne za Milanovićeve pohvale zločincima
    •  Hrvatska iz nehata na pravoj strani
    •  HRT politički plijen ili javni servis?
    •  Čoban tjera migrante

> Svi tekstovi ovog autora