autograf.hr

novinarstvo s potpisom

UKRAJINA ČIM PRIJE U EUROPSKU UNIJU!!

Banalnost zla

AUTOR: Branko Mijić / 03.03.2018.

Branko Mijić

Prije mišljenja pročitajte ovaj rijetko kvalitetan dokument, sugerira riječka profesorica ustavnog prava Sanja Barić, oduševljena ”Dokumentom dijaloga” Kusićeve komisije za koji kaže kako ”svaka stranica, svaka rečenica ima težinu”.

Bit će vjerojatno prilike da ustavnopravni stručnjaci polemiziraju o normativnom dijelu tih preporuka, no za ostatak teksta već na prvi pogled može se ustanoviti da je potpuno šupalj.

Tzv. ”Dokument dijaloga” pamflet je za dnevnopolitičku upotrebu, pisan po zadanim gabaritima i potrebama ekipe na vlasti ”copy paste” metodom ”od svakog člana komisije ponešto”. Ni glave ni repa u pokušaju da se dokaže zadana teza kako su svi nedemokratski režimi naprosto isti, što je na tragu projektnog zadatka premijera Plenkovića o osudi svih totalitarizama.

Prosto je nevjerojatno kako ni uvažena profesorica u svojoj pomnoj analizi svake stranice, svake rečenice tzv. ”Dokumenta dijaloga” ne primjećuje kontradikciju koja ruši bilo kakvu njegovu smislenost.

Kada je sve to tako dobro poznato, zašto je Vijeće uopće formirano, zašto je povod bio ustaški pozdrav ”Za dom spremni”, štoviše zašto ga Kusić i ekipa, kao i ušato ”U”, u današnjoj Hrvatskoj proglašavaju neustavnim, dok je petokraka unatoč ”neistraženim komunističkim zločinima” dozvoljena i poželjna?

Naime, iz ”temeljnih polazišta i preporuka” nikako se ne mogu izvesti zaključci ”o posebnom normativnom uređenju simbola, znakovlja i drugih obilježja totalitarnih režima i pokreta” koje Kusić i ekipa preporučuju kao poželjno ponašanje i zakonski okvir!

Cijeli uvodni dio i ”Pojmovnik” pokušava dokazati kako su ”fašizam i komunizam u temelju totalitarni i time nedemokratski režimi”. Pri tom se podmuklo pokušava sugerirati kako je ”osuda fašizma i njegovih zločina, posebice holokausta, dobro poznata i neprijeporna tekovina suvremenoga demokratskog svijeta”, pa se time u Hrvatskoj više ne treba baviti, već prije svega i isključivo, komunističkim zločinima koji su zanemarivani!

– Činjenica je da je odnos prema žrtvama fašističkih režima pretežno institucionaliziran (u svijetu i u Hrvatskoj), dok pitanja o zločinima i žrtvama komunističkih režima (u svijetu i u Hrvatskoj) ostaju ambivalentna ili barem nerazmjerno istražena, dakle ostaju i prostor daljnje antagonizacije društva, doslovce kaže ovaj tzv. ”Dokument dijaloga” koji profesorica Barić hvali bez zadrške.

Bit će vjerojatno prilike da ustavnopravni stručnjaci polemiziraju o normativnom dijelu tih preporuka, no za ostatak teksta već na prvi pogled može se ustanoviti da je potpuno šupalj

I tome služi taj pamflet, hvaljen na sva usta i od premijera, raspreda o komunističkom vodstvu koje je ”već početkom 1942. godine i čitavim tijekom rata, a osobito u poraću, u nastojanju osvajanja vlasti provodilo revolucionarne metode koje su uključivale i teške zločine”.

Spominju se u tom kontekstu i Bleiburška tragedija i Goli otok i još mnogo toga, ali niti jednom riječju, nigdje i nikada Jasenovac, a kamo li genocid, o čemu bi, kao i o ratnim zločinima i onim poratnim, i profesorica Barić kao pravnica mogla štošta reći.

Kada je sve to tako dobro poznato, zašto je Vijeće uopće formirano, zašto je povod bio ustaški pozdrav ”Za dom spremni”, štoviše zašto ga Kusić i ekipa, kao i ušato ”U”, u današnjoj Hrvatskoj proglašavaju neustavnim, dok je petokraka unatoč ”neistraženim komunističkim zločinima” dozvoljena i poželjna?

I kada bi svatko onaj koji je pažljivo čitao svaku stranicu, svaku rečenicu, s obzirom na njihovu stvarnu težinu, sasvim logično i spremno donio sasvim oprečan pravorijek?

(Prenosimo s portala Novoga lista).

Još tekstova ovog autora: