Banijska potresna praskozorja

Daleko na obzoru, prvi proplamsaji jutra razgrću gustu tamu, krovovi koji zjape iznad srušenih kuća naziru se kroz maglu.

Ljudi trče iz garaža i kontejnera k svome blagu, da ga nahrane, jer ne zna se kad će ponovo zatutnjati, ne zna se hoće li štala izdržati.

Čovjek plače nad svojom ranjenom kravom na koju je pala greda.

Mešetari, između dviju tutnjava obilaze kraj, kupuju stoku u bescjenje od uplakanih ljudi, da bi je poslali pod nož čim prije, jer sve je neizvjesno, pa i ostanak.

Pomislili bismo da netko prepričava ”Banijska ratna praskozorja” Gordana Lederera, međutim, tri desetljeća kasnije isti je kraj koji je uvijek bio na tangentu ratova, između kojih je puštan da predahne, a ponekad i potpuno zaboravljan daleko od državnih razvojnih planova i strategija, ponovo razoren u potresima krajem prosinca.

Brzo su se udružila hrvatska srca, na teren su kao i uvijek prvi stigli HGSS-ovci, za njima vojska i civilna zaštita.

Chefovi volonteri, ugostitelji iz cijele Lijepe Naše, ekspresno su se organizirali i počeli pripremati obroke, od namirnica koje su dobili od svojih dobavljača, koje su donirali građani i prijatelji.

Krenuli su i volonteri Crvenog križa iz Zagreba, Rijeke, Splita, Brača, Raba… Krenuli su volonteri civili, neki okupljeni u civilne inicijative, neki spontano, u dogovoru s obitelji, svojim automobilima pohitali su put Petrinje i Siska.

Bilo bi pogrešno insinuirati kako se u slučaju potresa u Sisačko- moslavačkoj županiji radi o induciranoj seizmičnosti, jer stanje i izvršene radove na istražnim poljima ne znamo

Iz još ranjenog Zagreba, i samog punog dimnjaka i fasada koje se ruše, neuseljivih stanova i neupotrebljivih kuća pogotovo u Markuševcu, krenule su stotine vozila. Iako je Zagreb, i sam još teško ranjen, izložen gotovo zluradoj poruzi na društvenim mrežama.

Na Facebooku su se organizirale grupe za pomoć.

Mene je posebno dirnula inicijativa moje bliske FB prijateljice Anne Hero koja je, vidjevši da jednom stradalniku trebaju cipele broj 52, organizirala pravu malu FB akciju da mu se cipele pribave i kupe u Splitu, tople, nepropusne i pošalju po bračkim volonterima Crvenog križa.

Za sat i pol, kad sam vidjela javilo se više ljudi nego je bilo potrebno. Takve stvari jednostavno, rastope srce.

No kroz razjapljena usta pokupske zemlje, na vidjelo su izašle brojne, od pogleda javnosti skrivane činjenice. Naravno, najočitija od svih je loše i štetno izvedena poslijeratna obnova, uz očite malverzacije za koje nema političke volje da ih se raščišćava, jer, eto ”zastara je”.

Famozna zastara, iako ratno profiterstvo ne zastarijeva, pokazala je slabe strane i tešku provedivost Zakona o ratnom profiterstvu u praksi, jer znamo što je Ustavni sud odlučio u slučaju Sanader i kako sve dobar odvjetnik može braniti klijenta obzirom na teret dokazivosti.

Međutim, pokazala nam je i nedostatak političke volje da se stvari istjeraju na čistac jer tu su sudjelovali brojni politički partneri, firme njihovih kumova i prijatelja.

Reportaža o lošoj i netransparentnoj obnovi Strašnika bila je još 1998. godine i razotkrila osnovanu sumnju u malverzacije.

DORH, koji ima jurisdikciju, pa čak i obvezu da pokrene izvide i zaštiti javni interes, tu je priču prespavao, kao da se tijela gonjenja pokreću na politički mig, iako bi trebala i mogla samostalno pokretati izvide.

Paralelno s potresom, ponovo su se pojavila pitanja o sustavnoj deforestaciji ne samo područja Banije/Banovine već cijele Hrvatske, suprotno strogim gabaritima mreže Natura 2000 kojima pripada znatni dio hrvatskih šuma.

S Vesnom Grgić, predsjednicom Zelenog odreda – foruma braniteljske udruge VIDRA, razgovarala sam nekoliko puta u detalje o cijeloj problematici, dok su pripremali prijavu za DORH i europska tijela, obzirom na to da se tu radi o povredi i europskih ekoloških direktiva vezanih uz Naturu 2000.

Golosjeci na banijskom području vidljivi su iz satelita, a njihov utjecaj na klizišta i pomake tla razdrmanog potresom je itekako značajan. U međuvremenu, tijekom prvog lockdowna u ožujku, tiha krađa i sječa privatnih šuma na Baniji se nastavila.

Valentina Badnjak Pintarić na svom je FB profilu objavila kako su joj tijekom strogih mjera u ožujku posječene obje šume, i ona njenih roditelja i bakina koja je brojila 280 tridesetogodišnjih stabala, da je sve prijavljeno DORH-u, zna i tko je to učinio, no policajac joj je sugerirao da se radi o vrlo moćnom čovjeku pa će to biti teško istjerati na čistac.

S potresom, ponovo su izašli stari članci iz 2017. i 2018. koji tematiziraju koncesiju za eksploataciju ugljikovodika na istražnim poljima na sjeveroistočnoj granici petrinjskih rasjeda.

Spominje se i prelaženje praga inducirane seizmičnosti u zemljama EU-a u kojima je tvrtka Vermilion morala prestati s radom. Neke spekulacije su na rubu teorija zavjere koje nikako nije dobro pothranjivati u vrijeme teške pogođenosti potresom.

No da u istraživanju i eksploataciji ugljikovodika postoje velika, potpuno nedorečena područja uvjerila sam se proučavajući Stratešku studiju utjecaja na okoliš Okvirnog plana i programa eksploatacije ugljikovodika, kao i posljednji Prijedlog izmjena i dopuna Zakona o eksploataciji ugljikovodika iz studenog 2020.

Sama Studija navodi bivša istraživanja ugljikovodika u razdoblju od 1901. do danas i grafički prikazuje istražna mjesta i mjesta povećane seizmičke aktivnosti, navodeći i stope inducirane seizmičnosti i načine praćenja koji se provode u susjednim EU državama.

Iz još ranjenog Zagreba, i samog punog dimnjaka i fasada koje se ruše, neuseljivih stanova i neupotrebljivih kuća pogotovo u Markuševcu, krenule su stotine vozila. Iako je Zagreb, i sam još teško ranjen, izložen gotovo zluradoj poruzi na društvenim mrežama

Studija navodi i kako u hrvatskoj legislativi to područje nije regulirano posebnim propisima kojima bi se obvezivao investitor. U tu sam svrhu pročešljala novi Prijedlog izmjena i dopuna Zakona o eksploataciji ugljikovodika, nadajući se da ću naći neke kontrolne mehanizme.

Nisam ih našla u spomenutom prijedlogu, pa sam uputila upit Vladi RH koja ga je proslijedila Ministarstvu gospodarstva i održivog razvoja, no do trenutka pisanja ovog teksta odgovor nisam dobila.

Bilo bi pogrešno insinuirati kako se u slučaju potresa u Sisačko- moslavačkoj županiji radi o induciranoj seizmičnosti, jer stanje i izvršene radove na istražnim poljima ne znamo.

Izvjesno je ipak, da trebamo slijediti primjere susjeda, i uključiti pojačane mehanizme kontrole.

Ove su prirodne katastrofe iznijele na vidjelo brojne izazove, prvenstveno nedostatak prevencije i strateškog razvojnog planiranja, nedostatke kriznog upravljanja.

Baniju/Banovinu, jer oba su naziva jezično ravnopravna, proteklih je desetljeća napustilo 20.000 ljudi, nakon posljednjih potresa još 1.100.

Velika je solidarnost i veliko srce građana Hrvatske, no pred svima nama je odgovornost da inzistiramo na strategijama, smanjenju birokracije i učinkovitim i fleksibilnim državnim mehanizmima upravljanja i razvojnim strategijama, kako ne bismo zauvijek ostali interventna građanska postrojba za hitne situacije, za kojom kaskaju državni mehanizmi.

 

UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN, POZIVOM NA BROJ 060 800 333 ILI SLANJEM SMS PORUKE NA 647647 UZ KLJUČNU RIJEČ DEMOS. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

    •  Sarajevo, ljubavi moja
    •  Turbulentna prosvjetarska jesen
    •  U Alsaceu sam učila o ljudskosti, prevladavanju traumi i napretku  
    •  Plodovi jednostavnosti
    •  Adieu, mon amie la Rose
    •  Što bismo sve, da hoćemo, mogli naučiti od Baby Lasagne?
    •  Zašto ne vjerujem u pravdu Zorana Milanovića?
    •  Učenici prve i druge klase i inkluzija kao ideološka parola
    •  Sindikalni prosvjedi i rasjedi
    •  Božićno vrijeme u hostelu Arena

> Svi tekstovi ovog autora