novinarstvo s potpisom
Bog je velik! Ne zaboravite Alep! Ne zaboravite Siriju, povikao je turski policajac likvidiravši ruskog ambasadora u Ankari Andreja Karlova. Nešto kasnije, u 20.02, u napadu kamionom u Berlinu je poginulo 12, a ozlijeđeno 48 ljudi. Je li tog dana bilo mrtvih u Siriji i što je s konvojima iz Alepa, nismo saznali. Dvostruki “breaking news” i previše je za ponedjeljni “prime time”.
Zgražanje civiliziranog svijeta, osude terorizma, solidarnost i razumijevanje, cvijeće i poruke kako nećemo dozvoliti da zločinci pobijede naš način života.
Mnogo straha i pretjerivanja pogotovo na društvenim mrežama gdje se atentat na Karlova uspoređuje s onim sarajevskim na Franju Ferdinanda, kao da Treći svjetski rat već odavno ne traje i bez formalne objave. Sve ono što smo već viđali, od “Charlie Hebdoa” i “Bataclana”, do Nice i Bruxellesa…
Da, nemoguće se boriti protiv ovakvih terorističkih ataka koji dolaze iznenada i nenajavljeno, protiv terorista kojima je svejedno jesu li žrtve velikodostojnici ili anonimni civili.
I reakcija u kojima se sada u Njemačkoj, baš kao nedavno u Francuskoj i Belgiji brzopotezno krivcima proglašavaju imigranti koji su upravo “balkanskom rutom” stigli radi terorizma u europske prijestolnice.
Prozvana je tako i sama kancelarka Angela Merkel kao suučesnica koja je svojom politikom otvorenih vrata omogućila Pakistancu Navedu B. (23) da stigne u Berlin i učini masakr nad svojim udomiteljima.
Uskoro se pokazalo da i nije baš tako, da je policija uhitila pogrešnog čovjeka odnosno da je pravi napadač još uvijek u bijegu i zavladala je panika od novih ubilačkih napada.
Navedu B., njegovim sunarodnjacima i golemoj većini izbjeglica i imigranata to neće pomoći da ih Nijemci sada gledaju drugačijim očima. Nakon svega oni će za njih ostati tek potencijalni teroristi.
Upućeniji misle da će ruski predsjednik Putin radi osvete svog diplomate pokrenuti mehanizam odmazde iz doba SSSR-a, elitne državne ubojice, koji će pronaći krivce i surovo im se osvetiti.
Europljani će svoj bogati i raskošni potrošački život braniti sve većim brojem policajaca na ulicama, ne ustručavajući se suspendirati i ograničiti dosegnute demokratske standarde.
Neki ih u strahu od “islamskog terorizma”, poput Švicaraca, već dobrovoljno napuštaju puštajući Velikog Brata da prati i kontrolira njihovu privatnost, odričući se pri tom svojih demokratskih tekovina, čak i slobode medija poput Mađara.
Njihove vođe, poput Angele Merkel, reagiraju u iščekivanju skorih izbora, pa se nitko iskreno ne pita o stvarnim uzrocima izbjegličke drame koja je do temelja uzdrmala Europu i posljedičnom terorizmu.
Što smo sve mi učinili da pomognemo razaranju Iraka, Libije i Sirije, što smo sve to činili i činimo na globalnom planu da nam se sada događa to što se događa, Europa se ne usudi izgovoriti podanički služeći Washingtonu u svom političkom sljepilu.
Stoga i nakon Berlina, “naše” i “vaše” nasilje ostaje pitanje svih pitanja.
“Oni koji su protiv fašizma ali ne i proitv kapitalizma, oni koji kukaju protiv barbarstva koje proizlazi iz barbarstva, slični su ljudima koji žele jesti svoj dio teletine ali bi voljeli da se tele ne zakolje. Oni žele jesti tele, ali ne žele vidjeti krv. Zadovoljni su ako mesar opere ruke prije nego što iznese meso”, rekao je davno prije 60 godina u Berlinu umrli Bertolt Brecht.
(Prenosimo s portala Novoga lista).