Bez Svjetske zdravstvene organizacije doći će do kaosa

Jedna od prvih aktivnosti predsjednika SAD Trumpa je ponovo povlačenje iz Svjetske zdravstvene organizacije, a time i ukidanje njenog financiranja u kojemu je do sada najviše sudjelovala.

Prof. Andrija Štampar bio je jedan od osnivača SZO i tijekom života ne samo kroz nju nego lokalno i globalno djelovao na smanjenje pobola ujedinivši tadašnju higijenu (danas epidemiologija) i socijalnu medicinu (danas javnozdravstvena medicina i dijelom epidemiologija).

Reformirao je i edukaciju na medicinskom fakultetu u smjeru dodatnih znanja o tome kako se može ojačati populacijska preventivna medicina ali i koliko je važno djelovati na sustav organizacije te one koji donose odluke a to su gotovo svi sustavi u jednoj državi.

U pojedinim dijelovima svog bogatog i nimalo mirnog životnog puta nailazio je na otpore i otvoreno sprečavanje rada jer je bio zagovornik temelja humanosti u medicini a to je da zdravlje nije roba nego nužno pravo ljudi, da je prevencija iznimno važna i često uspješnija nego liječenje te da u pružanju tih zdravstvenih usluga treba poštivati uzajamnost kao i pomoći onima koji nemaju.

Ovo nije bitno samo za zarazne bolesti za koje smo se tijekom pandemije uvjerili kako ne poznaju granice država i kontinenata, ali da su državna vodstva za vrijeme krize različito postupala. Donald Trump kao glavni moto povlačenja iz SZO navodi njeno loše vođenje pandemije koje je dovelo do ekonomskog slabljenja.

Svi znamo da je ekonomski pad još uvijek kozmetički, no počeo je davno prije pandemije. Zanimljivi su dostupni podaci da su SAD tijekom proteklih 10 godina u SZO fond uplatili 157 – 753 milijuna eura ($163 million – $816 million). Istodobno se NATO/OTAN financira s 928 milijardi eura ($967bn što je oko 3,4 % državnog proračuna) i još oko 768 milijardi za oružje (800 milijardi $). Pametnom dosta.

Ni druge države nisu bitno različite po tom udjelu koji se izdvaja za oružje i sve drugo vezano uz ratovanje u odnosu na financiranje SZO ali ni zdravstva općenito.

Otprilike 16 posto proračuna SZO dolazi od obveznih članarina koje plaćaju članovi-države a ostatak se sastoji od dobrovoljnih donacija vlada i privatnih partnera.

Posljednjih godina među najvećim dobrovoljnim suradnicima bili su Njemačka, Sjedinjene Države, Ujedinjeno Kraljevstvo i Zaklada Billa i Melinde Gates. Zbog ovog posljednjeg donatora, u dijelu javnosti postoji otpor i programima do sada dokazanih uspješnih cijepljenja te prema samoj SZO.

Ne nedostaje ni teorija zavjera, tako da imamo apsurdne situacije u kojima su nekada zazivala pomoć bogatih te prezentaciju njihove humanosti dok se danas na to gleda optužujuće i bezumno. Nisam sigurna da bi bilo drugačije kad bi samo sve države izdvajale za financiranje te agencije jer je nepovjerenje u sve u porastu.

Prosječni građanin je u nas čuo za SZO, ali rijetko tko zna o njezinom djelovanju. To je agencija UN-a zadužena za vođenje međunarodnih napora za postizanje boljeg zdravlja, globalno.

Aktivnost SZO uključuju razvoj partnerstva s drugim globalnim zdravstvenim inicijativama, provođenje istraživanja, postavljanje normi, pružanje tehničke podrške i praćenje zdravstvenih trendova diljem svijeta.

Tijekom desetljeća, djelokrug SZO proširio se od svog izvornog fokusa na zdravlje žena i djece, prehranu, sanitarne uvjete i borbu protiv malarije i tuberkuloze, a nadgledaju i koordiniraju aktivnosti koje se tiču mnogih pitanja povezanih sa zdravljem, uključujući genetski modificiranu hranu, klimatske promjene, uporabu duhana i droga te sigurnost na cestama.

SZO procjenjuje norme i najbolje prakse u zdravstvu. Od 1977. godine, organizacija održava popis osnovnih lijekova koje potiče bolnice na stvaranje zaliha.

Tijekom svog gotovo osamdeset godina postojanja, uspješno su iskorijenjene neke bolesti poput malih boginja, ali i od javnosti zamijećeni neuspjesi, poput odgođenog odgovora na izbijanje ebole 2014. Godine, a mnogi smatraju lošim vođenje pandemije Covid 19.

Kao odgovor na to, u SZO su poduzete reforme kako bi poboljšali svoju sposobnost borbe protiv budućih epidemija i poboljšao zdravlje stotina milijuna ljudi koji još uvijek žive u ekstremnom siromaštvu.

Međutim, u toj teškoj borbi da smanje i optimiziraju svoju krutu birokraciju, suočavaju se sa sve problematičnijim proračunom. Mediji su upravo objavili povlačenje Argentine iz SZO. Pitanje je koliko će se još stvar zakomplicirati.

Pandemija COVID-19 pokazala se još jednim monumentalnim izazovom za zdravstvenu agenciju, potaknuvši novu raspravu o njezinoj učinkovitosti. No, objektivno, moje je mišljenje da ni SZO nije bilo lako jer su se prvi puta suočili ne samo sa specifičnom pandemijom nego i s digitalnim dobom u kojemu su se uživo pratili podaci na razini čitavih država i s aspekta epidemiologa nikada nismo imali ovoliki ”uzorak” ali i manjak ostalih podataka koji su postepeno bili naknadno dodavani u praćenje.

Nikada se nije toliko novca uložilo u istraživanja te su sva druga istraživanja stavljena na neki način na čekanje te su tolike znanstvene i stručne publikacije napisane da se zaista radi o hiperprodukciji  publiciranja (što ne mora biti loše).

Dok je prvi i drugi val buktio, cjepivo se tek razvijalo, svi su prigovarali bilo kakvom zaključavanju i provedbi mjera te kao da su narodi prihvatili da neki moraju umrijeti, ne dočekavši liječničku pomoć, a koji inače ne bi umrli da nisu zaraženi. Kao da je u jesen 2020. bilo važno preživjeti i ekonomski preživjeti pa bilo pod koju cijenu.

Ono što meni nije jasno, jer nisam ekonomski stručnjak, kako to da se nije uspjelo nadvladati ekonomsku krizu kad su u trenutku pandemije svi bili dužni nekoj drugoj državi odnosno banci, i kad su države upumpavale određenu pomoć koja je povučena iz fondova za takve velike krize? Nakon krize, trebalo je valjda sve biti resetirano. No, nije.

Štoviše, ako čitamo neke povijesne knjige o pandemijama, iza svake pandemije dolazi do velikih promjena u društvu. Ova pandemija je nastala u doba naglih promjena i brzog udvostručavanja znanosti, ali i zlorabljenja internetskih medija i mreža.

Što bi se dogodilo da SZO ostane bez financiranja? Što bi se dogodilo da prestane postojati?

Bez nje, koordinacija između zemalja i odgovaranje na zdravstvene krize bili bi znatno otežani. Države bi mogle biti sporije u međusobnom dijeljenju podataka i resursa, čime bi se usporio odgovor na prijetnje poput novih virusnih sojeva. Došlo bi do povećanja nejednakosti u zdravstvu, ne bi bilo globalnih zdravstvenih smjernica, povećao bi se teret na nacionalne zdravstvene sustave, ne bi bilo mnogih globalnih istraživanja, a i regulacije međunarodnih pravila.

Ukratko, prestanak postojanja SZO mogao bi dovesti do kaosa u globalnom zdravstvu, povećanja rizika od zdravstvenih prijetnji, te pogoršanja postojećih zdravstvenih nejednakosti, što bi imalo dalekosežne posljedice na živote ljudi širom svijeta. Zasigurno, za zdravlje ljudi bi to bio velik korak unatrag.

Stoga, rješenje nije u ukidanju financiranja i izlasku država nego u zajedničkom dijalogu zdravstvenih stručnjaka u SZO ali i oko nje i to onih što više lišenih raznih političkih utjecaja, koji tako mogu osmisliti reformu, ojačati SZO ali i dogovoriti bolju organizaciju i snalaženje u novim svjetskim okolnostima.

 

MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN HR8923600001102715720 (SWIFT/BIC: ZABAHR2X za uplate iz inozemstva) ILI PREKO PAYPAL-A. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

    •  Ukidamo li liječničku profesiju?
    •  Bolnica na kraju grada
    •  Nema mjesta panici, ali što trebamo znati o legioneli?
    •  Može li AI povećati učinkovitost zdravstva i dijagnostike
    •  Kako matematička nepismenost jednostavno manipulira ljudima
    •  Liječnik mora biti materijalno potpuno neovisan o bolesniku
    •  Hripavac se širi zbog opadanja imunosti i necijepljenja djece
    •  Preventivnim pregledom uzorka stolice spašavate život
    •  Kako osigurati vjerodostojnost istraživanja o prehrani
    •  Kako pomiriti privatizaciju s prednostima domova zdravlja

> Svi tekstovi ovog autora