autograf.hr

novinarstvo s potpisom

UKRAJINA ČIM PRIJE U EUROPSKU UNIJU!!

BiH ostaje najveća Tuđmanova tragedija i nakon Haaga

AUTOR: Denis Romac / 29.11.2017.

Denis Romac

Haški sud, koji je prije nekoliko dana presudom Ratku Mladiću abolirao Srbiju od odgovornosti za rat u BiH, možda će sada presuditi da je Hrvatska odgovorna za sudjelovanje u udruženom zločinačkom pothvatu protiv Bosne i Hercegovine, a možda i neće. To ne možemo unaprijed znati, ali sada već imamo dovoljno razloga vjerovati da se u ovom i sličnim slučajevima više ne bismo trebali previše uzdati u Haški sud.

Taj je sud u posljednjoj fazi djelovanja svojim presudama već previše puta dokazao da je pod snažnim utjecajem politike.

O tome su, uostalom, javno progovorili i sudski insajderi, poput bivše glasnogovornice haškog tužiteljstva Florence Hartmann ili, recimo, danskog suca Frederika Harhoffa.

O tome možda ponajbolje svjedoči prošlotjedna Mladićeva presuda kojom ga se osuđuje za jedan zločin, ali samo zato da bi se prikrio drugi, veći zločin.

Tom odlukom Haški sud ne revidira i reinterpretira samo povijest ratova devedesetih na ovim prostorima, nego i vlastitu povijest.

Tuđmanova politika prema BiH nije nanijela štetu samo BiH, nego i Hrvatskoj. Zahvaljujući toj avanturističkoj politici, zemlja koja je bila žrtva agresije, koja se obranila u ratu i dobila međunarodno priznanje, preko noći je stekla imidž agresora na susjednu zemlju, izgubivši saveznike i prijatelje u svijetu. Zato bi se Hrvatska s tim činjenicama morala suočiti što prije i preuzeti odgovornost, radi sebe i radi boljih odnosa sa Sarajevom

Uz današnje tužitelje i suce Haškoga suda, naime, Slobodan Milošević, prvi šef države u povijesti koji je izveden pred međunarodni sud, nikad ne bi ni bio optužen za ratne zločine.

Taj porazan zaključak ne svjedoči samo o nesumnjivoj odlučnosti i hrabrosti haške tužiteljice Louise Arbour koja ga je optužila, nego i o promijenjenim geopolitičkim okolnostima.

Jasno je da Milošević nikad ne bi bio optužen bez blagoslova velikih sila, kao što i na njegovo aktualno amnestiranje valja gledati u istom kontekstu.

Sve to, naravno, ne znači da se Hrvatska ne bi trebala suočiti s mračnim poglavljima svoje prošlosti, nego samo to da se u ovoj stvari ne bismo trebali oslanjati isključivo na pravorijek Haškoga suda.

Taj će sud odlučiti onako kako će odlučiti, a Hrvatska bi se s vlastitim demonima morala suočiti u vlastitom interesu, zbog vlastite budućnosti, neovisno od Haškoga suda.

A svi dobro znamo da je hrvatska uloga u ratu u BiH za hrvatsku politiku i hrvatsko društvo i danas tabu tema.

To je, zapravo, jedna od rijetkih zabranjenih tema, slično kao što je, recimo, rasprava o Bleiburgu u bivšem režimu bila zabranjena sve do konca osamdesetih.

Iako je politika Franje Tuđmana prema susjednoj državi nedvojbeno najtragičnija i najružnija epizoda cjelokupne njegove vladavine, recentna nekritična glorifikacija Tuđmanovog lika i djela, karakteristična nažalost ne samo za HDZ, nego i za SDP, onemogućava bilo kakvu suvisliju raspravu o tome.

Taj će sud odlučiti onako kako će odlučiti, a Hrvatska bi se s vlastitim demonima morala suočiti u vlastitom interesu, zbog vlastite budućnosti, neovisno od Haškoga suda

Neki raniji pokušaji, poput žaljenja tadašnjeg predsjednika Ive Josipovića u parlamentu BiH jer je politika Hrvatske devedesetih pridonijela stradanjima u BiH, da i ne spominjemo znamenitu izjavu Vesne Pusić o Hrvatskoj i agresiji u BiH, danas su interpretirani isključivo kao čin nacionalne veleizdaje, iako je njihov cilj bio rasvjetljavanje i olakšavanje te traume, na čemu bismo im trebali biti zahvalni.

Tuđmanova politika prema BiH nije nanijela štetu samo BiH, nego i Hrvatskoj.

Zahvaljujući toj avanturističkoj politici, zemlja koja je bila žrtva agresije, koja se obranila u ratu i dobila međunarodno priznanje, preko noći je stekla imidž agresora na susjednu zemlju, izgubivši saveznike i prijatelje u svijetu.

Zato bi se Hrvatska s tim činjenicama morala suočiti što prije i preuzeti odgovornost, radi sebe i radi boljih odnosa sa Sarajevom, koliko god se to u sadašnjoj rigidnoj atmosferi činilo nemogućim.

(Prenosimo s portala Novoga lista).

Još tekstova ovog autora:

• Ozdravljenje odnosa u Napretku pitanje je opstojnosti Hrvata
• Ovo je početak Plenkovićeva kraja
• Kako je Angela Merkel upala u HDZ-ovo blato. OPET
• Afera Tolušić: Izgubljen u kvadratima
• Vesna Teršelič: Koji to rat ima dostojanstvo!?
• Uspješni Plenković i neuspješna Hrvatska
• Bunjčevo nasilje i HDZ-ovo nasilje
• Haag je osudio Karadžića, ali amnestirao Miloševića i Srbiju
• Danke Österreich!
• Svijet je lijep, pogotovo u HDZ-u

> Svi tekstovi ovog autora

Objavljeno u: OSVRT
Oznake: BiH, Denis Romac, Haški sud, HDZ, Hrvatska, Louise Arbour, Pusić, SDP, Slobodan Milošević, Tuđman

Drago Pilsel Follow

Born in 1962 in Buenos Aires, Argentina. Lives in Zagreb, Croatia. Journalist and Theologian. Married. d.pilsel@zamir.net

Drago Pilsel @dragopilsel ·

4 Jul

Papa Prevost je, nikako slučajno, na 250. godišnjicu osnivanja SAD-a i Dan neovisnosti, posjetio otok Lampedusu, simbolu, jer ga se smatra "vratom Europe" za sve one koji riskiraju život prelaskom Mediterana. Lav je, inače, migracijsku politiku Donalda Trumpa nazvao "nehumanom".