Bijeda filozofije i okus hladnog piva

Ljeto je i pije se pivo. Krigla u ruci ili, još bolje, zelenkasta hladna boca potiču na razmišljanje o svemu i svačemu. Prvo, koliko je danas u slobodi i demokraciji piti pivo postalo pravo, pa čak i patriotska obaveza. Moram podsjetiti kako je borba za tu slobodu trajala desetljeća i kako je tražila žrtve.

Počelo je s buđenjem tržišta, no samog početka se ne sjećam. Sjećam se da nekada izbora zapravo i nije bilo. Cuius regio eius cervisio. U Zagrebu se pilo Ožujsko, u Sarajevu Sarajevsko, u Karlovcu Karlovačko.

A onda je krenulo: tržište pretpostavlja slobodu izbora. Pojavilo se Nikšićko, Zlatorog, Beogradsko, pa razne marke punjene kod nas. Sjećam se, ne samo po dobrom, nekog slovenskog crnog piva. Bio sam sasvim mali kad se nekom klirinškom razmjenom pojavilo neko poljsko pivo.

Piti što hoćeš nije izbor zakletog alkoholičara, već izbora i slobode. Ne radi se o paroli ”Pij malo, pij dobro”, već o slobodi izbora između ponuđenog.

Umjesto Ustavnog suda treba uvesti Sud Žuje, a bojim se da mnogi ne bi primijetili razliku. Žuja je zakon zapravo znači ništa bez Žuje. Žuja rules. Žuja über alles

Nikakav komitet, vladina kampanja, nikakav vođa nisu mogli zabraniti naš izbor. Možda o tome govorim kao patetični libertarijanac, ali sloboda je birati što ću popiti. Ja ću to platiti.

Moja sloboda ne škodi drugima. Za zajednicu će država uzeti PDV, ali meni neće oduzeti slobodu izbora. I tako bih mogao i dalje gledajući orošenu zelenkastu bocu trkeljati o tome da je sloboda spoznata nužnost ili da li će sloboda umeti da peva kako su trijezni pjevali o njoj.

Eto kakva bi to bila sloboda bez izbora.

Druga faza je bila manje vidljiva. Nije stvar tako ležerna ni na popodnevnoj vrućini. Vraga je naš izbor slobodan! Diskretno, ali i agresivno, reklamom nam se izbor učini prividnim. Pivari nas, računajući s našom žeđi i niskim nagonima, navode na zlo.

Ne pijemo vodu kad smo žedni; ako hoćemo društvo, dlakava muška ruka zgrabi pivo. Ne pjeva se šotovoće, već mrmlja i grleno zavija. Zašto tako?

Prije svega, najveći vlasnik pivovara u regiji je Molson Coors Brewing Co. koji ima pivovare i u Rumunjskoj, Bugarskoj, Srbiji, Mađarskoj, Crnoj Gori. Vlasnik Karlovačkog je Heineken. Uskoro će se u Karlovcu i Zaječeru proizvoditi Amstel pivo jer – vlasnik je isti. Heineken je vlasnički spojio Laško i Union. Isti vlasnik ima i skopsku pivovaru.

Pan pivovara je u vlasništvu Carlsberga. InBew je vlasnik apatinske i pančevačke pivovare. Vlasnik banjalučke pivovare kupio je i pivovaru Tuzla.

Radi li se o obnovi Jugoslavije? Ili pak o običnom kapitalizmu u kojem kapital nema naciju. Ili se pak radi o pivskom kapitalizmu i mom prividno slobodnom izboru.

Pivo se prodaje i toči uz prigodno mahanje nacionalnim bojama i zastavama, uz što ide i urlikanja navijačkih pjesama na koje sam slušanjem navikao. Ta dinarska sklonost neuvježbanim glasovima, što stvara dojam emocija i spontanosti, meni je neodoljiva i pod tušem isto tako urličem.

Ljeto je i pije se pivo. Krigla u ruci ili, još bolje, zelenkasta hladna boca potiču na razmišljanje o svemu i svačemu. Prvo, koliko je danas u slobodi i demokraciji piti pivo postalo pravo, pa čak i patriotska obaveza. Moram podsjetiti kako je borba za tu slobodu trajala desetljeća i kako je tražila žrtve

No, dragi moji, sve je to trik. Čips i pivo postaju sastavni dio navijačkog folklora, ali su i promišljena taktika zarade na lokanju u društvu.

Kakva je situacija, nisam dobar patriot ako ne pjevam Thompsona, ne navijam za reprezentaciju, već se pitam tko ima korist od toga.

Zapravo, zašto ne pijem pivo naših malih proizvođača. Moji prijatelji rado piju Velebitsko pivo, a ja ga bojkotiram jer me je vlasnik izvrijeđao i proglasio nostalgičarom. Sad pijem samo Jamnicu (pa i ona će biti ruska!).

Gotovo je s individualizmom i anarholiberalizmom. Žuja je zakon. Ma što zakon, Žuja je Ustav.

Živimo u zemlji u kojoj se žalimo na pravosuđe, na zakonodavce, na vladavinu prava, a iz slenga preuzimamo moto Žuja je zakon. Potegni gutljaj Žuje kad te otpuste, drugi kad se razvodiš, pa onda razmisli o lakoći te parole.

Umjesto Ustavnog suda treba uvesti Sud Žuje, a bojim se da mnogi ne bi primijetili razliku. Žuja je zakon zapravo znači ništa bez Žuje. Žuja rules. Žuja über alles.

Gadno su nastradali oni koji su se pokušali oduprijeti reklamama. Zašto je propala proizvodnja kiseliša i potrošnja gemišta. Čak i u zagorskim birtijama nazdravlja se pivom, a ne bi me čudilo da konobe uz maslinovu grančicu i šmriku (znakove za crno i bijelo vino) uskoro izvjese i granu sasušenog hmelja.

Ma o kakvoj slobodi i tradiciji pričate? Tradicije idu u povijest ne pjevaju se budnice uz peharček, već se pije piva iz kantica, malih bočica i jumbo plastičnih dvolitarki.

Pivo je postalo tako važno da ga iskorištavaju i mračne sile za propagandu sotonizma ( tako donosi www.expres.hr). Nije ona samo znak komunističkih strahovlada (ma ironiziram) već i Sotone samog, grmi s oltara.

Nije čudo da je u svom pohodu na liberalnu demokraciju Viktor Orban zabranio pivo Heineken u bocama i kanticama s nacrtanom crvenom zvijezdom. Zabranio je znak crvene zvijezde, a slično se predlagalo i u Poljskoj.

Kad prođe, osjetit ćemo se izdani i prevareni, ali tada će svi prigovori otpasti jer, eto, žale se oni koji su protiv domovine, plemenitosti, hrane (a pivo je hrana!). Čekaj govorim li ja to o slobodi pića po ovoj vrućini? Ili možda govorimo politici i slobodi?

Stvar nije protekla u tišini, već uz prosvjede i sudske postupke. Nakon što je (neovisno) pravosuđe Orbanu dalo za pravo, postupak je došao pred Europski sud za ljudska prava. Sud je zaštitio slobodu izbora i isticanja crvene petokrake.

”Sud je svjestan činjenice o postojanju masovnih kršenja ljudskih prava počinjenih u komunizmu, čime je diskreditirana simbolička vrijednost crvene zvijezde. Međutim, po mišljenju Suda, to se ne smije tumačiti isključivo kao znak komunističke totalitarne vlasti, kao što to čini (mađarska) vlada. Sasvim j jasno da ta zvijezda simbolizira i međunarodni radnički pokret koji se borio za ravnopravnije društvo kao i da je znak nekih pravno priznatih stranaka koje aktivno djeluju u državama članicama.” (Vajnai vs Hungary)

Sud ne nalazi nikakve razloge za ograničenje slobode izražavanja zabranom petokrake. Ne postoji nikakva vjerojatnost restauriranja komunističkog totalitarizma. Ne postoji razmjernost štete radi loših sjećanja i zabrane slobode izražavanja. Orban je izgubio.

Ja iskreno ne mislim da je pitanju Orbanova namjera ograničenja slobode izražavanja, ali vjerujem da se radilo o prljavom političkom triku kojim bivši mladi komunist i Sorošev plaćenik želi pokazati da se oslobodio svoje prošlosti, ali ne i frustracija.

Prvo mi je na pamet palo da je to trik nepoštene konkurencije. Kod nas bi se odmah pojavilo crno tržište Heinekena. Dobio sam i (slike) piva iz Slovenije gdje se prodaje Jovanka pšenično i Broz lager pivo u restoranu po 3,5 eura po boci.

Ipak pouka ove današnje priče je opaka. Trgovci u prodaji ne računaju na naš razum, već na osjećaje (sjetite se kako su se prodavali ”Zrinski” i ”Trenk”). Prodat će uz naš domoljubni entuzijazam lošu robu, napit će nas, razgaliti i sve to naplatiti.

Bit ćemo za dan najveselija nacija na svijetu. Uvalit će nam u glavu idiotske refrene i sponzorstvom pridobiti – ma stvoriti – naše uzore i heroje. I sav profit našeg oduševljenja uzet će sebi.

Kad prođe, osjetit ćemo se izdani i prevareni, ali tada će svi prigovori otpasti jer, eto, žale se oni koji su protiv domovine, plemenitosti, hrane (a pivo je hrana!).

Čekaj govorim li ja to o slobodi pića po ovoj vrućini? Ili možda govorimo politici i slobodi?

Pa sada je moda slikati se uz slavne, biti zabilježen kao običan emocionalni čovjek (žena) s kojim se svako može identificirati, pomalo mu zavidjeti i pomisliti kako bi i on to mogao.

Prvo mi je na pamet palo da je to trik nepoštene konkurencije. Kod nas bi se odmah pojavilo crno tržište Heinekena. Dobio sam i (slike) piva iz Slovenije gdje se prodaje Jovanka pšenično i Broz lager pivo u restoranu po 3,5 eura po boci

Nekad su se u kampanji političari slikali uz bucmastu djecu, danas uz nogometaše ili pobjednike na matematičkim natjecanjima. Sve samo ne u situaciji kad nešto rade, razmišljaju ili se svađaju.

Stvarnost je to da smo žedni, štoviše i gladni dobrih vijesti.

Stvarnost je to da nam žele prodati piće i na tome zaraditi. Žele zaraditi i baš ih briga što smo i tko smo, zapravo ih to ne zanima, ali tako biramo njih, a ne konkurenciju. Bez obzira na to što će nam prodavati ideologije i filozofiranja o pivu, baš ih briga za naše dileme i osjećaje.

To se podjednako odnosi na pivare i gostioničare, kao i na predsjednike, zastupnike i ministre. I u jednom i u drugom slučaju pitanje je tko od toga ima koristi (qui bono).

Isti, dragi moji! Isti!

    •  Jesu li političari niža vrsta, nedostojna poštovanja?
    •  Politički događaj u Kninu je odmicanje od populizma
    •  Često osjetim trulež kad se nešto proglasi svetinjom
    •  Pitanje što da se radi je zapravo pitanje kako da se radi
    •  Hrvatska je talac crnih bilježnica
    •  Hrvatska boluje od viška egoizma. Tako je i u strankama
    •  SDP-u trebaju nova lica i ideje, ali i ostavke zbog poraza
    •  SDP je bio film bez glavnog glumca, jasnog scenarija i promidžbe
    •  Politička alkemija sastavljanja vlade
    •  Žene nisu nasmiješeni ukras, one biraju i odlučit će izbore

> Svi tekstovi ovog autora