Bliži se kraj, Kuba ovo neće moći preživjeti

Američki predsjednik Donald Trump dodatno je povećao pritisak na kubansku vladu u četvrtak 29. sječnja potpisivanjem izvršne uredbe kojom prijeti uvođenjem dodatnih carina zemljama koje opskrbljuju otok naftom.

Ova je mjera pogoršala nestašicu nafte na Kubi, koja već uzrokuje masovne nestanke struje koji traju satima svaki dan i druge ozbiljne ekonomske i sigurnosne posljedice.

Nakon nedavne američke intervencije u Venezueli, Trump je najavio da više neće biti isporuka nafte Kubi iz te južnoameričke zemlje.

Američki predsjednik Donald Trump pozvao je Kubu da “postigne dogovor” ili se suoči s posljedicama, upozoravajući da će protok venezuelanske nafte i novca prestati.

Trump je svoju pozornost usmjerio na Kubu nakon što su američke snage zarobile venezuelanskog vođu Nicolása Madura tijekom neviđenog napada na vojne i vladine objekte u Caracasu i tri druge države 3. sječnja. Procjenjuje se da je Venezuela, desetljetni saveznik Kube, slala oko 35.000 barela nafte dnevno na karipski otok, ali Trump je rekao da se to neće nastaviti. Tako i bi.

“Kuba je dugi niz godina živjela od velikih količina nafte i novca iz Venezuele. Zauzvrat, Kuba je pružala ‘sigurnosne usluge’ posljednja dva venezuelanska diktatora, ALI VIŠE NE!” objavio je predsjednik na svom računu Truth Social. “Neće biti više nafte ni novca za Kubu! Nula! Snažno predlažem da postignu dogovor prije nego što bude prekasno”, dodao je u nedjelju. Međutim, Trump nije precizirao uvjete ili posljedice predloženog sporazuma za Kubu.

Bez izravnog osvrta na Trumpovu objavu, kubanski predsjednik Miguel Díaz-Canel izjavio je na X: “Oni koji danas histerično iskaljuju svoj bijes protiv naše nacije to čine iz bijesa zbog suverene odluke ovog naroda da odabere svoj politički model.”

“Kuba ne napada; SAD je napada već 66 godina i ne prijeti; priprema se, spremna braniti domovinu do posljednje kapi krvi”, dodao je, ponavljajući da su ekonomski problemi koje Kuba doživljava rezultat američkih blokada. Kubanski ministar vanjskih poslova Bruno Rodríguez porekao je Trumpove optužbe.

”Kuba ne prima, niti je ikada primila, novčanu ili materijalnu naknadu za sigurnosne usluge pružene bilo kojoj zemlji. Za razliku od SAD-a, mi nemamo vladu koja se bavi plaćeničkim aktivnostima”, napisao je glavni kubanski diplomat na svom X računu.

Američki predsjednik ponovno se osvrnuo na operaciju hvatanja Madura i njegove supruge Cilie Flores, koji se nalaze u Sjedinjenim Državama i suočavaju se s optužbama za trgovinu drogom i terorizam na sudu u New Yorku. Podsjetio je da je Kuba godinama Maduru osiguravala pratnju i tjelohranitelje.

”Većina tih Kubanaca poginula je u američkom napadu (doista, Madura su čuvali Kubanski specijalci, 32-tero ih je poginulo), a Venezueli više nije potrebna zaštita od nasilnika i iznuđivača koji su ih toliko godina držali kao taoce”, napisao je.

”Venezuela sada ima SAD, najmoćniju vojsku na svijetu (daleko!), da ih zaštiti, i mi ćemo ih zaštititi”, izjavio je.

Kubanska vlada priznala je da je 32 njezina građanina poginulo tijekom američke vojne operacije u Caracasu. Ovo priznanje potvrdilo je prisutnost kubanskih sigurnosnih i obavještajnih agenata u toj južnoameričkoj zemlji, što su obje vlade prethodno poricale.

Sa svoje strane, venezuelske vlasti nisu reagirale na Trumpovu objavu, koja označava kraj dnevnih isporuka sirove nafte na otok. Ove isporuke započele su 2000. godine kada su pokojni Hugo Chávez i Fidel Castro potpisali Sveobuhvatni sporazum o suradnji između Republike Kube i Bolivarske Republike Venezuele.

Članak 3. sporazuma propisuje da se Caracas obvezao slati 53.000 barela sirove nafte dnevno u zamjenu za Kubu koja će pružati “usluge (…) te tehnologije i proizvode u svojoj blizini kako bi podržala široki program gospodarskog i društvenog razvoja Venezuele”.

Međutim, stručnjaci tvrde da su se posljednjih godina količine venezuelske nafte smanjile zbog naglog pada proizvodnje nafte.

Šutnja venezuelskih vlasti u vezi s ovom i drugim najavama republikanskog predsjednika posljednjih dana oštro je u suprotnosti s prijetnjama koje su izrekli u tjednima koji su prethodili neviđenim bombardiranjima 3. siječnja.

”Ni jedna kap, i to mislim pažljivo, ni jedna kap nafte ne smije otići odavde za SAD ako napadnu Venezuelu, ni pola kapi, ni pod kojim okolnostima”, izjavio je prošlog decembra ministar unutarnjih poslova Diosdado Cabello.

Elem, iako američka vlada nije objavila nikakve jasne planove za Kubu, Trump je prethodno izjavio da je američka vojna intervencija na otoku nepotrebna jer je zemlja “na rubu kolapsa”.

Američki državni tajnik (kubanskog porijekla) Marco Rubio naznačio je da bi, kad bi bio dio kubanske vlade, bio “zabrinut” jer su “(njezini čelnici) u ozbiljnim problemima”.

Trump je također ponovno objavio poruku na društvenim mrežama u kojoj sugerira da bi Rubio – sin kubanskih prognanika i bivši senator Floride – mogao postati predsjednik Kube. “Zvuči mi dobro!” dodao je Trump prilikom dijeljenja objave.

Odluka Trumpove administracije da zaplijeni sankcionirane venezuelanske tankere za naftu već je počela pogoršavati krizu goriva i električne energije koja muči karipski otok.

Svojom novom, prošlotjednom uredbom ugrožava protok nafte na otok od njegovog drugog glavnog dobavljača: Meksika.

Kubanski predsjednik Miguel Díaz-Canel reagirao je na mjeru optužujući Trumpa da želi zadaviti kubansko gospodarstvo i nazivajući njegovu vladu “fašističkom, kriminalnom i genocidnom”.

Trump je porekao pokušaj gušenja Kube, ali je istovremeno rekao da “neće moći preživjeti”.

Prema podacima belgijske tvrtke Kpler, koje je objavio Financial Times, Kuba ima dovoljno nafte samo za još mjesec dana ali Kubu spašava Meksiko, koji se ne obazire na Trumpove prijetnje.

U nastavku u četiri ključne točke objašnjavamo kako Trump koristi naftu za povećanje pritiska na već oslabljenu Kubu.

1.Trumpova izvršna naredba

Strogo govoreći, izvršna naredba koju je Trump izdao u četvrtak 29. siječnja proglašava nacionalno izvanredno stanje, tvrdeći da “situacija u vezi s Kubom predstavlja neuobičajenu i izvanrednu prijetnju nacionalnoj sigurnosti i vanjskoj politici Sjedinjenih Država”.

Dokument optužuje kubansku vladu za “destabilizaciju regije” i savezništvo s američkim protivnicima poput Rusije, Kine i Irana te “terorističkim skupinama” poput Hamasa i Hezbollaha.

“Proglašavanjem izvanrednog stanja nad Kubom, Trumpova administracija u praksi tvrdi da je opskrba otoka energijom sada pitanje nacionalne sigurnosti SAD-a”. Kao odgovor na uočenu prijetnju koju predstavlja Kuba, naredba ima za cilj odvratiti treće zemlje od prodaje nafte otoku pod prijetnjom viših tarifa.

Od svog prvog predsjedničkog mandata, Trump je poduzeo odlučne korake kako bi oslabio ekonomsku potporu kubanskoj vladi.

Godine 2017. preokrenuo je politiku otvorenosti koju je provodio njegov prethodnik, Barack Obama, i ponovno uveo oštra ograničenja i sankcije na protok novca, robe i ljudi na Kubu.

Nakon intervencije u Venezueli 3. siječnja, američki predsjednik izjavio je da je Kuba “spremna pasti”, jer će prestati primati novac od onoga što joj je desetljećima bio najbliži saveznik.

Međutim, njegova administracija je kasnije pojasnila da ne namjerava prisiliti na promjenu režima. Ipak, prošle srijede, pred Odborom za vanjske odnose Senata, američki državni tajnik Marco Rubio pojasnio je: “Voljeli bismo vidjeti promjenu režima, ali to ne znači da ćemo je izazvati.” Dodao je: “Nema sumnje da bi to bila velika korist za Sjedinjene Države kada Kubom više ne bi upravljao autokratski režim.”

2. Kubanska naftna kriza

Stručni izvori procjenjuju da Kubi treba oko 110.000 barela nafte dnevno, a sama proizvodi otprilike 40.000, što je čini uvelike ovisnom o uvozu. Na vrhuncu saveza između Huga Cháveza i Fidela Castra početkom 2000-tih, otok je primao oko 100.000 barela dnevno iz Venezuele. Situacija je sada vrlo drugačija.

Prema podacima Kplera objavljenim u Financial Timesu, Kuba je do sada u 2026. primila samo jednu pošiljku, iz Meksika, od 84.000 barela nafte (što je ekvivalentno manje od 3.000 barela dnevno). Nestašicu je, naravno, pogoršala činjenica da je, nakon što je Trump preuzeo kontrolu nad venezuelskom naftom, otok prestao primati pošiljke iz te južnoameričke zemlje.

”Neće biti više nafte ni novca za Kubu”, izjavio je američki predsjednik 11. siječnja. A venezuelanska nafta bila je vitalna za otok, čak i posljednjih godina kada su pošiljke opadale.

Kubanska vlada koristila je venezuelansku naftu ne samo za zadovoljavanje dijela domaće potražnje, već i za njezinu preprodaju i dobivanje deviza, što je zemlji vrlo teško pod američkim embargom.

Suočen s trenutačnom krizom nestašice nafte, Meksiko je postao glavna nada Kube. Procjenjuje se, naime, da je tijekom 2025. godine Kubi dnevno slao oko 12.000 barela nafte. Ali upravo tamo bi mjera koju je Trump najavio trebala imati učinak.

Konkretno, čini se da je namjera upozoriti Meksiko da ne zamijeni Venezuelu kao glavnog dobavljača energije na otoku, nakon što je Nicolás Maduro ranije ovog mjeseca prisilno svrgnut s vlasti u Caracasu.

Ali su čak i uz opskrbu meksičkom naftom, električni i prometni sustavi otoka već bili u opasnosti od potpunog zastoja. To sam vidio još 2004. kada sam obilazio Kubu u programu pomoći obiteljima političkih zatvorenika

Ako nafta iz Meksika prestane stizati, taj će rizik biti mnogo veći.

Kubanski predsjednik reagirao je na izvršnu naredbu objavljenu u četvrtak rekavši: “Pod lažnim i neutemeljenim izgovorom, […] predsjednik Trump namjerava zadaviti kubansko gospodarstvo nametanjem carina zemljama koje suvereno trguju naftom s Kubom.” Dodao je da ova mjera “pokazuje fašističku, kriminalnu i genocidnu prirodu klike koja je otela interese američkog naroda radi isključivo osobne koristi.”

Kubanski ministar vanjskih poslova Bruno Rodríguez opisao je izvršnu naredbu kao “novu eskalaciju SAD-a protiv Kube” i rekao da su Trumpovi argumenti za označavanje Kube kao prijetnje temeljeni na lažima. “SAD također pribjegava ucjeni i prisili kako bi pokušao prisiliti druge zemlje da se pridruže njihovoj univerzalno osuđenoj politici blokade protiv Kube, prijeteći im proizvoljnim i zlostavljačkim carinama ako odbiju, kršeći sve norme slobodne trgovine”, dodao je Rodríguez.

3. Uloga Meksika

Prema podacima Banke Meksika, otkako je Claudia Sheinbaum preuzela dužnost, izvoz nafte na Kubu znatno se povećao. Kplerovi podaci pokazuju otprilike 12.000 barela dnevno tijekom 2025. godine. Sheinbaum tvrdi da su ove pošiljke humanitarne prirode; odnosno da im je cilj spriječiti poremećaje u radu bolnica i drugih bitnih službi.

To je ponovila reagirajući na mjeru koju je najavio Trump. “Uvođenje carina zemljama koje opskrbljuju Kubu naftom moglo bi izazvati dalekosežnu humanitarnu krizu”, rekla je, dodajući da će Meksiko tražiti alternative kako bi to spriječio.

Međutim, također je priznala da ne želi zemlju izložiti riziku od daljnjih tarifa te je stoga naložila svom ministru vanjskih poslova, Juanu Ramónu de la Fuenteu, da kontaktira američku vladu kako bi razumio opseg izvršne uredbe. Prema Sheinbaum, isporuke nafte Kubi predstavljaju manje od 1% ukupne meksičke proizvodnje.

Prije nego što je Trumpova carinska prijetnja postala javna, Bloomberg je izvijestio da je Meksiko otkazao planiranu isporuku nafte Kubi ovog tjedna. U vezi s tim, predsjednica Sheinbaum izjavila je, bez potvrde hoće li se isporuka dogoditi, da je to “suverena” odluka koja je u rukama državne naftne tvrtke Petróleos Mexicanos (Pemex).

4. Gospodarstvo na rubu propasti

Kubanci se mjesecima suočavaju s posljedicama nestašice goriva: nestanci struje koji traju satima, dugi redovi za benzin, prijevoz i hranu po previsokim cijenama te hrpe smeća na ulicama koje se ne odvozi.

U mnogim dijelovima zemlje nestanci struje traju najmanje 20 sati dnevno. To znači da struju imaju samo četiri sata, a to je teška situacija, kazuju mi novinari na Kubi s kojima sam već jako dugo u kontaktu.

S Trumpovom novom najavom, zemlja bi mogla ući u neviđenu humanitarnu krizu. Kolege i kolegice mi kažu da ovo što sada izvodi Trump vodi zemlju u katastrofu i da režim ovo neće moći preživjeti.

Sam ministar vanjskih poslova priznao je da bi ”potpuna blokada opskrbe gorivom” mogla kubanski narod podvrgnuti ”ekstremnim životnim uvjetima”.

Zemlja je godinama u recesiji, nesposobna platiti svoje brojne dugove ili dobiti vanjsko financiranje, s padom proizvodnje i nemogućnošću jamčenja opskrbe stanovništva hranom i osnovnim dobrima.

Industrijska proizvodnja u 2024. bila je najniža u 40 godina, prema najnovijim vladinim podacima. Poljoprivreda je u zastoju zbog neučinkovitog državnog sustava upravljanja i nedostatka gnojiva i goriva.

A međunarodni turizam – ključni izvor deviza – završio je 2025. s manje od dva milijuna posjetitelja, što je najgora brojka u više od 20 godina, isključujući pandemiju.

Tome se dodaje ozbiljna nestašica lijekova usred istovremenih izbijanja denge, Zike i čikungunje te drastično smanjenje subvencionirane hrane.

Riječima predsjednika Miguela Díaza-Canela, ”ovo nije samo još jedna kriza”, već ”nakupljanje distorzija, nedaća, poteškoća i vlastitih pogrešaka, pogoršano izuzetno agresivnom vanjskom blokadom”.

Moji kontakti sugeriraju da će kriza dovesti i do većeg popuštanja represivnih mjera režima.

Puno se bilo dobilo za vrijeme suradnje pokojnog pape Franje i predsjednika Joe Bidena. Kuba je prije godinu dana najavila da će iz zatvora pustiti 553 osobe ”osuđene za razne zločine”. Odluka je priopćena papi Franji ranije u januaru 2025. u pismu kubanskog predsjednika Miguela Díaz-Canela, koji je naznačio da je oslobađanje zatvorenika napravljeno ”u duhu redovitog jubileja 2025. godine”.

U priopćenju kubanskog ministarstva vanjskih poslova navodilo se da se oslobađanje zatvorenika odvija u kontekstu ”bliskih i konstruktivnih odnosa s Vatikanom” te ocrtava kontakte između Kube i Vatikana tijekom proteklih nekoliko godina.

U priopćenju se ističe susret pape Franje i predsjednika Díaz-Canela u lipnju 2023., tijekom kojeg su razmijenjena mišljenja o pitanjima zajedničkog interesa. ”Na tim sastancima, na kojima se raspravljalo o pitanjima od zajedničkog interesa i drugim pitanjima vezanim uz međunarodnu agendu, pružene su neke informacije o tim pitanjima, s naglaskom na nepravednu prirodu i loš učinak politike SAD-a prema Kubi. Papa je dao nedvosmislene dokaze svoje empatije i ljubavi prema kubanskom narodu”, pisalo je u priopćenju kubanskih vlasti.

Naposljetku, Ministarstvo vanjskih poslova Kube u izjavi naglašava dobre odnose sa Svetom Stolicom koji su pridonijeli donošenje takve odluke. ”Održavamo pošten, konstruktivan i odnos pun poštovanja s Vatikanom i Papom, olakšava donošenje odluka poput ove koja je nedavno donesena, u skladu sa zahtjevima utvrđenim važećim zakonodavstvom; humanitarne prirode kubanskog pravosudnog sustava i u skladu s obvezama u pogledu unutarnjeg reda i javne sigurnosti”.

Ova objava Kube slijedila je nakon očitovanja Bijele kuće da je predsjednik Joe Biden obavijestio Kongres o svojoj namjeri da ukine američko proglašenje Kube državom sponzorom terorizma kao dio dogovora koji je omogućila Crkva. Zatvorenici su pušteni na slobodu u nadolazećim danima i tjednima, a neki su bili oslobođeni prije isteka Bidenovog mandata 20. siječnja 2025.

Nemoguće mi je zaboraviti na patnje Kubanaca koje sam sreo i koje od tada pratim, redovitim kontaktima.

Svijet se nakon 11. rujna 2001. pretvorio u nešto zamršeniju situaciju od one koje su dijelili Washington i Moskva. Odgovorni za pitanja sigurnosti u Bijeloj kući, State Departmentu, Kongresu i Pentagonu sistematski su ukazivali da ne treba podcjenjivati simbolički aspekt toga nerazriješenog pitanja s Havanom s obzirom na to da je upravo u Havani bio ključ da se otvori novi prostor nužnim pregovorima kako bi siromaštvo u Srednjoj Americi bilo znatnije ublaženo i kako bi se stalo na kraj organiziranom kriminalu, trgovini drogama i nekontroliranom prelijevanju izbjeglica i migranata prema sjeveru.

Razapet između iskušenja demokratskog otvaranja i stabilnosti Obama je bio izabrao, pametno, pitanje sigurnosti. Pokazao se pragmatičan pa je rekao da je prekid odnosa, iniciran Eisenhowerom 1961. a ozakonjen godinu dana kasnije za vladavine Kennedyja, ”nije dao rezultata” te da je potrebno priznati da nije ”pametno ostati zarobljen u prošlosti” (ova bi rečenica mogla bit zanimljiva i Zagrebu, odnosno Beogradu ili Sarajevu).

U trenutku u kojem Rusija i Kina (činio je to, do agresije, i Iran) razvijaju ozbiljne inicijative kako bi se pojačala njihova prisutnost na američkom kontinentu, Obama je rekao ono ključno: ”susjedi smo i možemo biti prijatelji”, a čime je tada razoružao sve one koji smatraju da su SAD samo imperijalistička sila. Naime, oni jesu to, ali nisu bile samo to. Pa su tako u pripremi susreta u Panami Obama uvjetovati pregovore međusobnim razmjenama političkih zatvorenika (obavljena) ali i sudjelovanjem predstavnika civilnih udruga iz Kube u cijelom procesu, što iz prve ruke mogu svjedočiti koliko je važno za narod Kube i za budućnost ne samo toga prekrasnog i čarobnog otoka.

I moramo znati da u politici nije uvijek sve do jednoga čovjeka, to jest, da je Obama mogao biti uspješniji shvate li republikanci da se mora ukinuti embargo odlukom Kongresa u kojem drže većinu. Neke stvari ne idu preko noći. Sve u svoje vrijeme, rekli bismo. Jer pamtimo dane kada je dobri Jimmy Carter pokušavao ovo isto što i Barack Obama ali su ga tada zaista davili republikanci dok Fidel nije popuštao ni za milimetar, okuražen, naravno, SSSR-om koji je u međuvremenu nestao da bi lance hotela pridobili Meksiko, Kanada, Španjolska, Norveška, Švedska, itd.

A nije tada bilo ni učinkovitoga pape Franje koji je znao podmazati cijeli ovaj proces. Pa kada mi netko kaže da je Franjo samo sipao lijepe i pametne misli ja odgovaram: ma, je li, pitajte za mišljenje one koji su trunuli u nepodnošljivim zatvorskim uvjetima od Havane do Santiaga. Našao sam se, naime, među onima koji su pomagali obiteljima političkih zatvorenika kada je Fidel zaoštravao u strahu od gubitka kontrole, a svih ovih godina se dopisujem s akterima buduće demokratske tranzicije jer će ona doći i to je neminovan proces te stoga što volim Kubu.

Volio bih se tamo vratiti jer sam jednom o Kubi pripovijedao s ljubavlju. Možda nalik onoj istoj ljubavi Ernesta Hemingwaya prema Kubi koja ga je natjerala da u mjestašcu Cojimar, desetak kilometara istočno od Havane, nađe svoje obitavalište i Gregorija Fuentesa, koji ga je inspirirao za lik ribara Santiaga u romanu ”Starac i more” (na velikom ga je ekranu savršeno prenio nezaboravni Spencer Tracy) roman koji mu je 1954. donio Nobelovu nagradu za književnost. Volio bih napisati drugačiju reportažu, a ne onu o ljudima koji mjesečno zarađuju onoliko koliko ćete platiti komad piletine i pivo, vožnju taksijem ili sat na Internetu dok ste priopćavali rodbini i prijateljima u domovini kako vam je ”baš super”.

Nije više super, nije ni dobro, ljudi u provinciji umiru od kojekakvih boleština, pati se od gladi…

Iz perspektive konačno promašene revolucije braće Castro i Ernesta Che Guevare de la Serna, sirotinja se opet vratila na mjesto gdje je bila u doba Fulgencija Batiste samo što je sirotinja sada pojam koja obuhvaća veći, dominantni dio otoka. I stigao je Trump.

Imao sam reportažu koja se pisala teško jer autor ne može prestati misliti na kolegicu Beatriz kojoj je policija oduzela osobno računalo, knjige, fotoaparat…, ma sve što mi novinari redovno koristimo, i koja nema ni bilježnice, ni običan papir A4 formata, ni pristup Internetu, već bilježi svoj pogled na svijet i na vlastiti ili tuđi život na komadima kartona sličnima onima na kojima joj suprug, politički zatvorenik, slao ljubavne pjesme iz ćelije.

Pripovijetka je to bila koja boli jer je nastala na stolovima fascinantne gostionice Montserrat, nadomak baru El Floridita gdje je Hemingway pijuckao svoj legendarni Daiquiri, dok su mi dečki iz benda ”Santiago & Havana”, savršenog nastupa, nakon fajrunta iza pola noći pripovijedali svoju tugu, poput vođa grupe, gitarista Ricarda, koji je izgubio kćerkicu u napadu astme jer nije imao novaca za lijek niti je lijeka bilo u apoteci.

Ne smijem zamisliti o tomu svemu kroz što sada prolaze moji poznanici niti o onome što ih tek čeka, kada naftne pipe budu konačno zavrnute.

MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN HR8923600001102715720 (SWIFT/BIC: ZABAHR2X za uplate iz inozemstva) ILI PREKO PAYPAL-A. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

    •  U zrakoplovu s Kutlešom: pristojno smo se pozdravili
    •  Bog se opet igra sa mnom: licem u lice s beskućnicima
    •  Kako to da Hrvati ne osjećaju da vonja po ustaštvu?
    •  Zašto mi nije svejedno kada se pretjeruje sa Stepincem
    •  Za Hrvatsku, recimo, sedam regija
    •  Nije problem Božja, već čovjekova odsutnost!
    •  Holokaust u NDH me čini jako osjetljivim na antisemitizam
    •  Jakobinci tjednika Novosti vode list SNV-a u propast
    •  Nemojte da brinete, sve će da reši arhiepiskop Ivan Penava
    •  Maduro je, vidi se, bio sam na svijetu

> Svi tekstovi ovog autora