Bojim se da bi šef P.E.N.-a i Papu proglasio velikosrbinom

Osilio se predsjednik hrvatskog P. E. N. centra, Tomica Bajsić, jer mi je napisao: ”Sramota je za PEN kao stogodišnju svjetsku instituciju, imati za dežurnog solitelja pameti jednog praznoglavog punoglavca poput vas, štetočinu, koja gazi preko živih i mrtvih da bi ispunio svoje bolesne ambicije, i tako samo doprinosi nerazumijevanju među ljudima i narodima”.

Dodao je i ovo: da sam ”sluga velikosrpskih okupatora, koji i dalje vode izgubljeni osvajački rat”. Tvrdi Bajsić da zagovaram ”velikosrpski nacionalizam”, te da ono ”bio pod šinjelom imperijalističkog militarizma, svetosavlja, jugoslovenstva ili kosovskog mita, uvijek je isti, ubilački je i podmukao, otrov kojem nema cjepiva, požar koji se nijednom generacijom ne može ugasiti, i uvijek će biti izvor nemira i tragedije na ovim prostorima. Tu nema nade”.

Bajsić smatra da se radi o sukobu mene i njega: ”Ali i bez mene, velikosrpski nacionalizam neće na ovom polju naročito profitirati, jer PEN je svjetska organizacija, ima preko sedamdeset aktivnih i 130 registriranih centara širom svijeta, i većinom znaju istinu. Davno je prošlo vrijeme kada im se mogao prodavati agresorski narativ ili fol jugoslavenska, a zapravo velikosrpska propaganda, kao 90-ih”.

Od kuda ova proljev mržnje na moju malenkost?

Ja sam u kolumni za tjednik Nacional (6. 8. 2024.) napisao da Bajsić vrijeđa žrtve ”Oluje”. I kazao, među inim, i ovo: ”Izostanak pravde i elementarne kršćanske sućuti (koju bi mons. Jure Bogdan, vojni biskup, trebao pokazati) za obitelji žrtava ratnih zločina, posebno tijekom vojnih operacija, samo je jedan od indikatora kako ovo društvo sve manje nalazi moralne snage za održavanje javne svijesti o teškim stradanjima koja su doživjeli hrvatski sugrađani srpske nacionalnosti na ratnim područjima ili koji su tada u velikim gradovima iz dana u dan podnosili otvoreno nasilje i zlokobne pritiske, a često i gubitke imovine i života.

Gotovo potpuni zastoj u suđenjima za ratne zločine počinjene protiv Srba u gradovima, tokom i nakon vojnih akcija hrvatskih vojske i policije, jača uvjerenje počinitelja tih zločina da su iznad zakona, a slabi društveni osjećaj odgovornosti zbog njihova počinjenja, kaže se u izjavi SNV-a.

Biskup Bogdan u poruci povodom blagdana Gospe Velikoga Hrvatskoga Krsnog Zavjeta, zaštitnice Vojnoga ordinarijata, Dana pobjede i domovinske zahvalnosti, Dana hrvatskih branitelja i 29. obljetnice vojno-redarstvene operacije ”Oluja” progovara na način kao da se zločini nisu dogodili. Ali zna biskup što je rat i da u rat stradavaju nevini: ”Molitva je put u istinsku duhovnost za kojom naše vrijeme tako snažno vapi. Takva duhovnost je sposobna odgovoriti na velika pitanja koja se svakodnevno pojavljuju u našim životima, a uzrokovana su i raznim događajima u svijetu koji ne ulijevaju optimizam. Ekološko-ekonomsko-socijalna kriza pogoršana nedavnom pandemijom; ratovi, posebno onaj u Ukrajini, u Svetoj zemlji, u drugim krajevima svijeta, koji siju smrt, razaranje i siromaštvo; kultura ravnodušnosti i rasipništva nastoji ugušiti težnje za mirom i solidarnošću i marginalizirati Boga iz osobnog i društvenog života…”, poručuje Bogdan u prigodnoj poslanici.

Ali zašto bismo se čudili bešćutnosti i nedostatku empatije gospodina biskupa kada i predsjednik hrvatskog P. E. N. centra, Tomica Bajsić, u Glasu Koncila nastupa još groznije nego biskup? Čovjek zadužen da sistematski progovara o zločinima i progonima, ne samo pisaca ili novinara, kao osoba koja je bila u ratu, bulazni nevjerojatno sramotno za osobu koja je na čelu P. E. N. centra.

Bajsić je u ratu sudjelovao kao pripadnik elitne hrvatske vojne postrojbe Bojna Frankopan, te prošao neka od najtežih bojišta u Hrvatskoj i susjednoj BiH. Nakon rata ostvario se kao pjesnik. Svaka njemu čast, ali za ovo što izgovara u katoličkom tjedniku treba ga opomenuti. Riječ je o skandalu. Još opasnije je ako se na ove njegove riječi ogluše osobe u upravnim tijelima PEN-a jer Bajsić govori o ”zdravom nacionalizmu”, a takvo nešto ne postoji, kako uči magisterij Crkve, osobito Ivan Pavao II. i Benedikt XVI.

Ja bih stvar postavio ovako: ima tu jedno mi – pristojni građani kojima je puna kapa nacionalizma, to jest lažnog patriotizma (koji se prakticira kako bi se kralo i devastiralo), šovinizma i netolerancije. Mi smo dobri ljudi. A ima i jedno oni – to su građani koji su neosjetljivi i neodgovorni, alergični na pomirbu, ljudi koji ne žele priznati tuđa nedjela i koji bi se radije predali vragu negoli se ispričali. Tomica Bajsić i Jure Bogdan se svrstavaju među neosjetljive i neodgovorne!

Bajsić je oduševljen Stepincem, zanimljivo, ali i kao pokojni don Živko Kustić smatra da je ratovanje bilo perfektno: ”Uspjeli smo u Domovinskom ratu u onom što je u ratu najteže – ostati čovjek (…) Bez bilo kakva hvastanja mogu zaista reći da je Hrvatska vojska uvijek, pa i u Oluji, ne samo poštovala, nego i unaprijedila Ženevsku konvenciju (…) Ona nije ostala, kako to biva u ratovima oko nas, i prije nas, često samo mrtvo slovo na papiru. Mlade generacije nemaju se čega sramiti, nego se trebaju ponositi Olujom”, kazao je u razgovoru Bajsić. Zbog ovih bi rečenica trebao bi biti pokrenuti stegovni postupak, Bajsića bi trebalo javno prokazati i ako se ne odluči na ostavku, treba ga smijeniti iz svih pozicija u P. E. N.-u.”

Ne uspjevši kontrolirati se nakon što je moja malenkost progovorila na navedeni način, Bajsić se javlja redakciji Nacional i kaže ovako:

”A Drago Pilsel svako malo dojaši u maniri lažnih propovjednika iz vestern stripova i mlati praznu slamu koju prodaje kao čudotvornu formulu. U Bibliji, s kojom obilazi bespuća Divljeg Zapada i Juga rupa je za pljosku viskija, ili rakije po potrebi.

Poput šibicara iz jugoslavenskih vlakova, ima ga svugdje i svuda muti vodu. Tako se i Che Guevari, dok je na motociklu putovao Južnom Amerikom, motor pokvario čim je stao mladom autostoperu po imenu Drago.

Malo je poznato i da Mossad ne bi nikada uhitio Eichmanna da nije bilo tajnog agenta po imenu Drago.

Profesor Bergoglio je zbunjen mjesečario na krovu teologije u San Miguelu nakon što mu je student po imenu Drago prorokovao da će jednoga dana postati papa samo ako ga pažljivo sluša što mu je činiti.

Odmetnici Butch Cassidy i Sundance Kid sklonili su se od Pinkertonovih detektiva u zabačenu Patagoniju, i sve bi bilo dobro da im stanodavac po imenu Drago nije utrostručio stanarinu, pa su zaglavili u bespućima Bolivije.

Baraba je već mislio da se, na krilima mase, izvukao, kada je osjetio da ga na putu do prve gostionice kamenom gađa hodočasnik u Jeruzalem po imenu Drago.

Nema vladara kojemu Drago Pilsel nije bio savjetnik, osim Kaligule, koji je za savjetnika uzeo konja.

Porfiriju je ugodno bilo u Zagrebu kao u drugom domu s puno dobrih prijatelja dok ga veliki teolog i filozof po imenu Drago nije uvjerio da su Hrvati nepopravljivi, pa se na koncu i Porfirije priklonio velikosrpskom nacionalizmu povratkom u Srbiju.

Dragino onodobno uplitanje u rad Haškog suda koje je unijelo pomutnju i među najučenijim pravnicima ostalo bi nalik skeču Mister Beana, da nije tragike iza svega.

Kada me već Drago Pilsel časti biblijskim citatima prilažem jedan kojeg se često sjetim: ‘Poštuj oca svoga i majku – to je prva zapovijed s obećanjem: da ti dobro bude i da dugo živiš na zemlji’ (Ef 6,1-3)”.

Naravno, hrvatskom branitelju i branitelju svega hrvatskog, ovaj idiotizam nije prošao, ali sam ga ovdje objavio da se vidi koga mi to P. E. N.-ovci imamo za predsjednika.

Ovogodišnja izjava sjećanja SNV-a jedan je od načina izražavanja posvećenog antiratnog i antinacionalističkog usmjerenja. Njome se ukazuje na nemjerljivu štetnost doktrine instrumentaliziranja žrtava i slavljenja rata i ratnih okolnosti koja slabi kulturu mira i kulturu dijaloga.

Takva doktrina ne trpi razgovor o civilnom iskustvu, neovisno o nacionalnoj ili vjerskoj pripadnosti iz koje to iskustvo polazi. Ona ne trpi ni mirovne aktivnosti. Zato treba zagovaramo što je moguće vise prostora za kulturu mira i pomirenja te kulturu dijaloga i tolerancije. Tomica Bajsić je duboko povrijedio spomen na civilne žrtve i ne zaslužuje više časno mjesto predsjednika hrvatskog P. E. N. centra.

Kod ovoga ostajem.

Prije nego što Bajsiću i bajsićima odgovorim na način koji je meritoran i nepogrješiv, naime, riječima Ivana Pavla II., samo da pojasnim da nikakvo ”uplitanje u rad Haškog suda koje je unijelo pomutnju i među najučenijim pravnicima” se nije dogodilo. To je čisti bajsićizam.

Već sam pisao o tomu i čak se uživo javio u emisiji ”Nedjeljom u dva” Aleksandra Stankovića kada mu je gost bio prof. Žarko Puhovski (govoreći o Haškom sudu i suđenju generalu Gotovini) da pojasnim da je izmišljotina, dakle bajsićizam, da sam se koristio pseudonimom Vjeran Grković kako bih intervjuirao pokojnog izvršnog direktora HHO-a Petra Mrkalja, o čemu je na sudu bulaznio odvjetnik Mišetić.

Citiram Večernji list (17. 2. 2009): ”Gotovinin branitelj Luka Mišetić predočio je izjavu kojom Drago Pilsel, dugogodišnji član HHO-a i novinar, tužiteljstvu izjavljuje da je pisao i pod pseudonimom Vjeran Grković. I to u ‘Feral Tribuneu’, u intervjuu s P. Mrkaljem, izvršnim direktorom HHO-a, koji je u kolovozu 1995. objavio saznanja o paljevinama, pljačkama i ubojstvima srpskih civila.

U intervjuu Pilsel spominje i sebe, u trećem licu. – To prvi put čujem, tj. čitam – odgovorio je i šokirani Puhovski. Mišetić je nastojao dokazati da izvještaji HHO-a o Oluji obiluju netočnostima, da su ubijenima proglašavane i osobe koje su umrle prirodnom smrću, ili pod nesretnim okolnostima.”

Dakle, sve sam više puta pojasnio, ali badava, bajsićizam je žilava pojava. Pa ponovimo. Dva dana sam ispitivan u Zagrebu od agenata tužiteljstva, ta, znano je da sam među prvima ako ne i prvi pisao o zločinima nakon ”Oluje” i da sam to radio u svojstvu novinara riječkog Novog lista i kao član i terenski istraživač HHO-a.

Laž je da bih ja učinio intervju s Perom Mrkaljem, bilo koji i bilo kada, a što se tiče tog pseudonima, kojeg je u Feralu bio korišten za više osoba, Viktora Ivančića sam svojedobno pitao tko je tom prilikom, s Mrkaljem, bio Vjeran Grković, ali on se toga nije sjećao. Ako me pak moje sjećanje ne vara, Vjeran Grković sam bio sam jednom: kada su u Feralu objavljene moje fotografije o masovnim grobnicama za Srbe u groblju Gračac (listopad 1995.)

Moja je uloga u toj epizodi bila ova: donosio sam informacije u sjedište HHO-a i nagovorio sam pokojnog Petra Mrkalja da dadne intervju Feralu. That’s it.

Bajsić lupa koješta, kao i odvjetnik Luka Mišetić onomad na sudu.

Ali, nije mi žao, moram ga opovrgnuti: niti sam velikosrbin niti doprinosim nerazumijevanju među ljudima i narodima, a kamoli zagovaram bilo koju vrsta agresivnog nacionalizma, osvajačkog recimo.

Stoga, ako Bajsić smatra da je ipak kako on piše, da sam nepopravljiva štetočina i da tu, kod mene, nema nade, bilo bi nužno da se povede još jedno političko suđenje (dva sam već doživio, u HHO-u i u Hrvatskom društvu katoličkih novinara) pa da se stogodišnji P. E. N. konačno od mene i mog terora oslobodi. Ako ne budem suđen i izbačen iz P. E. N.-a, što da se radi, valja nastaviti živjeti tako da smatram da hrvatskim P. E. N. centrom predsjedava budala. K tomu i budala koja se ruga srpskim žrtvama.

A sve je to jako loše i neprihvatljivo.

I to treba naglasiti upravo u tjednu kada se sjećamo 30. godišnjice prve posjete pape Ivana Pavla II. Hrvatskoj odnosno velebne mise na zagrebačkom hipodromu 11. rujna 1994.

Budući spadam među rijetke koji se pozivaju na propovijed tada izrečenu i koji nastoji promovirati vrijednosti tada kazane i zagovarane, možda iz P. E. N.-a me treba prebaciti u Vrapče: nisam li kojim slučajem zagovaratelj mira i jedinstva naroda na Balkanu, kao i sveti papa Ivan Pavao II., i ujedno promotor velikosrpstva i uništenja Hrvatske?

Za svaki slučaj, budući bajsićizam ne miruje na našim prostorima, ja ću kazati da sam samo onaj koji vjeruje u jedinstvo i u slogu u Kristu. Citiram papu:

”U ovim krajevima danas stavljenim na toliku kušnju, vjera mora ponovno postati snaga koja ujedinjuje i daje dobre plodove, poput rijeka koje protječu ovim zemljama. Kao Sava, koja izvire u Sloveniji, protječe vašom domovinom, nastavlja uz hrvatsku i bosansko-hercegovačku granicu te u Srbiji utječe u Dunav. Dunav je druga velika rijeka koja povezuje hrvatsku i srpsku zemlju s velikim zemljama Istočne, Centralne i Zapadne Europe. Te dvije rijeke se susreću, isto kao što su pozvani na susret i razni narodi koje one povezuju. To posebno moraju ostvariti dvije kršćanske Crkve, Istočna i Zapadna, koje upravo u tim krajevima oduvijek žive zajedno. U toj metafori rijeka, možemo skoro zapaziti tragove puta kojim Bog od vas traži da kročite u ovom teškom povijesnom trenutku (…)

Vaši jezici, iako različiti, nisu li među sobom tako bliski da se međusobno sporazumijevate i razumijete više nego je to slučaj u ostalim dijelovima Europe? I sam zemljopisni položaj balkanskih zemalja nameće se kao graditelj mira, jer su te zemlje obavezan prolaz između Bliskog istoka i Srednje Europe. Upravo zbog toga u prošlim je stoljećima ovdje cvjetala trgovina, razmjena raznih dobara i poduzetništva, i to sva na dobrobit i blagostanje svih. U toj perspektivi nalazi se i budućnost Balkanskog poluotoka. U suradnji i solidarnosti narodi Balkanskog poluotoka moći će se suočiti s mnogim problemima i riješiti ih. Napredak i dobro naroda na Balkanu imaju samo jedno ime: mir!”

Ako nam je dakle Bog Otac, onda svi mi jesmo i moramo biti braća. Prije svih razlika, prije svakog pripadništva, prije svake nacionalnosti, postoji duboko temeljno jedinstvo koje ujedinjuje svako ljudsko stvorenje. Ne znam za Bajsića, zaljubljenog u ”Oluju” i (kao don Živko Kustić) u svetosti hrvatskog ratovanja, ali mi kršćani pozvani smo da to jedinstvo svjedočimo posebnom snagom i odgovornošću.

”Zar ne bi bila nedopustiva dvoličnost ponavljati ‘Oče naš’, dok se gaje osjećaji srdžbe i zavisti, ili čak namjere nasilja i osvete? ‘Oče naš’ uistinu sadrži u srži određeni nacrt društva, koje ne samo da isključuje svako nasilje, nego se u svakom svom vidu izgrađuje prema načelima bratske solidarnosti”, reče Ivan Pavao II.

Bojim se, kako idu stvari, da bi Tomica Bajsić i papu, koji je Hrvatsku tog 11. rujna 1994. čak 11 puta smjestio na Balkan, proglasio agresorom i velikosrbinom.

MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN HR8923600001102715720 (SWIFT/BIC: ZABAHR2X za uplate iz inozemstva) ILI PREKO PAYPAL-A. MOŽETE NAZVATI BROJ 060 866 660 / Tel.: 0,49€ (3,75 kn); Mob: 0,67€ (5,05 kn) po pozivu (PDV uključen) ILI POŠALJITE SMS PORUKU sadržaja PODRSKA na broj 667 667 / Cijena 0,82 € (6,20 kn). Operator usluge: Skynet Telekomunikacije d.o.o., info telefon: 01 55 77 555. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

    •  Shvatite: Milorad Pupovac nije kriv za tragediju Vukovara
    •  Treba nam spomenik kakav je zagovarao Ivan Zvonimir Čičak
    •  Kutlešu ne brinu ni mrtvi ni grabežljivi kapitalizam
    •  Slovo o još jednom (ne)uspjehu, u Nacionalu
    •  20 godina ogromnog doprinosa Documente i Vesne Teršelič
    •  Dođite na promociju možda najvažnije moje knjige
    •  Može li nada doći iz Beograda? Da. Axios, mons. Ladislave!
    •  Novinar Malić i ministar Anušić misle da je Porfirije četnik?
    •  Vatikanska placebo Gospa
    •  Je li SDP ljevica, služi li ona još ičemu danas?

> Svi tekstovi ovog autora