novinarstvo s potpisom
Ja ne mogu nikako oprostiti ovo što je Kolinda Grabar-Kitarović izjavila da hrvatska država, Nezavisna Država, nije bila nezavisna i da je bila zločinačka. Tko ti kaže da je današnja hrvatska država nezavisnija od one koja je bila od 41. do 45., čuli smo, hvala Bogu i programskoj orijentaciji v. d. ravnatelja Siniše Kovačića, u izravnom prijenosu nedjeljne mise od patera Luke Prcele.
Tako je na istom mjestu, u istoj “katedrali duha”, koja je već sada nadmašila Vrdoljakovu, gdje je predsjednica prije nekoliko dana u intervjuu prozvala sve one zlonamjernike koji izmišljaju fašizaciju Hrvatske i na taj način je blate u svijetu, stigao ne samo demanti njezinih riječi kako ovdje fašizacije nema već i uskrata oprosta jer fašizaciju negira kao nešto loše i opasno umjesto da je uzdiže na pijedestal uzora!
I to iz usta jednog svećenika, i to u izravnom prijenosu u programu televizije koja bi trebala biti javna i kojoj plaćamo pretplatu.
Morala je predsjednica, ako je uistinu predsjednica svih građana ove zemlje i ako uistinu misli raditi svoj posao u skladu s opisom radnog mjesta koji joj crno na bijelo piše u Ustavu, zatomiti svoje osobno milosrđe prema pateru Prceli, jer ju je on nedvosmileno optužio za sluganstvo Amerikancima a Pavelića proglasio poželjnijim vođom Hrvata od nje!
Ovako ispada da predsjednicu u propovijedi patera Prcele smeta samo to što joj je uskratio oprost, ali ne i širenje fašističke propagande s oltara izravno u domove svih građana uz svesrdnu pomoć tzv. javne televizije!
Možda je u pravu pater Prcela kada kaže kako je Pavelićeva Hrvatska bila neovisnija od Kolindine, ali ne zato što nije ovisila o Hitleru i Mussoliniju već zato što je u nekim stvarima, primjerice istrebljenju Srba, Židova i Roma, bila znatno efikasnija i od samog Trećeg Reicha.
Ako je morala to reći pred Amerikancima, onda postavljam njoj pitanje, a zašto nisi rekla pa nismo mi Hrvati bacili atomsku bombu na Hirošimu i Nagasaki. Pa nismo mi bombardirali ni Dresden ni Hamburg. Koga smo mi zapravo ubili izvan svojih granica?, završava prodiku pater Luka Prcela, ujedno i pledoaje svim ustaškim zločinima koji zapravo to i nisu.
Pa kako bi mogli biti kada nisu počinjeni izvan granica Hrvatske, očigledno onih do Drine, a eliminirani su samo neprijatelji NDH!
Ne, nismo mi bombardirali ni Hirošimu ni Dresden, nismo čak ni Srbiju ni Čačak, pa zašto bi fašizacija Hrvatske bila nečija ružna izmišljotina i podvala, kao što tvrdi predsjednica, a ne poželjni ideal, kao što propovijeda pater Prcela?
Iako se sve to odvijalo na 50. svjetski dan sredstava društvene komunikacije v.d. Kovačićeva televizija nije imala potrebu izravno prenijeti riječi jednog drugog svećenika odaslane istog dana:
“Svi znamo na koji način stare rane i dugotrajne srdžbe mogu zarobiti osobe i spriječiti komunikaciju i pomirenje. A to vrijedi također za odnose među narodima. U svim tim slučajevima milosrđe može pokrenuti novi način govora i razgovora, kao što je to tako rječito izrazio Shakespeare kada je rekao: ‘Milosrđu je svojstveno to da nije prisilno. Silazi s neba na zemlju poput blagotvorne kiše. To je dvostruki blagoslov: i za onoga koji ga daje i za onoga koji ga prima’.”
Teško da bi njihov autor kad je oprost u pitanju bolje prošao kod patera Prcele od Kolinde Grabar-Kitarović. No on je papa Franjo i nema ama baš nikakve veze s ovim neselektivnim bomabardiranjem Hrvatske fašizmom
(Prenosimo s portala Novoga lista).