Bosna kao Gaza???

Fuj tojfel, tojfel ti jezik pregizel, buju mi rekli Zagorci zbog ovog neurasteničnog naslova. Pretjerujem, jasno, ali samo konkludirajući stavove priznatih znanstvenih, medijskih, crkvenih autoriteta. Da samo, u opravdanje, navedem misao velikog pjesnika, pisca, kolumnista, aktivista Faruka Šehića: ”Bosna je kolač koji Srbija i Hrvatska žele da podijele. U vlastitoj zemlji sam emigrant…”.

A onda in vivo Viktor Orbán grli Milorada Dodika u Pešti, i ”s uvažavanjem” mu tepa ”predsjednik Republike Srpske”, a ista RS već priprema izbore za novog predsjednika, umjesto optuženog i osuđenoga Dodika.

U maloj dvorani Lisinski, u srijedu 24. rujna nastupio je Ahmed Burić, jedan od prvaka ”književne (muzičke, filmske)” Jugoslavije. Koje nema, ali koja je tu – ”sve dok mi smo tu”. A 2018. godine ”Bure” je skovao i spjevao pjesmu o tome što nas čeka, a izgovorio ju je u Zagrebu, pa u subotu i u Ljubljani:

”Skloništa smo očistili, zurimo u svod nebeski, šta god sad vi mislili, mi čekamo Treći svjetski. Svi smo sobom zabavljeni, nekad bratski, danas vjerski, za oružje otvoreni, mi čekamo Treći svjetski. Kuda ćemo, ne znamo ni sami, dah već pari i vazduh reski, nigdje nikog ni svjetla u tami, mi čekamo naš a svjetski. Nama stoji zapisano, još u staroj svesci, ne maši nas još nijedan, pa neće ni Treći svjetski. Naš, a svjetski. Treći svjetski.”

”Skup fantastičnih glazbenika iz regije: veliki makedonski gitarist Toni Kitanovski, spektakularna violinistica Melika Hadžić, slovenski star-basist Žiga Golob, perkusionist Nenad Kovačić, prekrasan glas glumice Maruške Aras, apsolutni talent Tomislava Jovanovića – Tokca i stihovi cijenjenog osječkog pisca, pjesnika i urednika Nenada Rizvanovića u uzbudljivom putovanju oko svijeta, čije su točke između New Orleansa i otoka Lastova, preko Osijeka, Nagykanizse, sibirskih stepa i afričkih pustinja.”

Bure&company stvorili su scensko čudo, koje zadire, stvara i rastvara gotovo sve što smije i ne smije na scenu! Sažeo je sve to blistavo Zoran Stajčić:

”Onostranost i ovostranost. Translajtanija i cislajtanija. Punk nasuprot valcera. Feferon u sacher torti. Razum, bezumlje i somnambulno zaumlje – ‘Valceri iz Translajtanije’ nedvojbeno je najluđi punk album na samom početku ove godine. Udara posred čela poput one stvari o kojoj su pjevali Let 3. Još luđe je da dolazi od jednog književnika u njegovom šestom desetljeću života. Shvatili, ne shvatili, taj udarac posred čela je itekako osjetan.”

Pravi prilog sjećanja na Srebrenicu…

Đorđe Krajišnik, kolumnist sarajevskog dnevnika Oslobođenje: ”Nismo u stanju ni izmaštati utopiju ka kojoj bi valjalo ići, bez obzira na svu njenu neuhvatljivost i iluzornost… Eto, presudilo se gubernatoru iz Laktaša, sužava se njegov prostor djelovanja, ali bez obzira na to, mi i dalje nemamo apsolutno nikakvog pojma, ni naznake smisla onoga u čemu živimo, šta nas i zašto pokreće.”

Hrvoje Klasić, historičar, ljevičarskih, slobodarskih uvjerenja:

”Nisam politički savjetnik, niti sam građanin BiH. ‘Moja’ BiH bila bi zemlja ravnopravnih građana, a ne ravnopravnih nacija. Ali, većina je htjela da se država organizira na etničkom principu, a to je bitno drugačije od modela u kojemu je važno da vas zastupa netko sposoban, kvalitetan i pošten, a ne to zove li se Ante, Ibrahim ili Ljubiša. Ja bih volio takvu, neetničku BiH, ali nisam siguran da je više moguća.

To što neku zemlju volimo može biti garancija njezinog uspjeha – ali i ne mora. Da bi se zemlja srušila nije čak potrebno ni da je većina želi srušiti. Mislim, primjerice, da u Jugoslaviji većina nije bila nacionalistička, pa se zemlja ipak raspala u krvi. Mislim da bi visoki predstavnik trebao čuti mišljenje građana BiH. Sadašnji njegov status, u kojemu ima vrhovnu moć, a nije građanin BiH, pokazuje da stvari i dalje nisu dobre, a bojim se da je riječ o mnogo većim problemima nego što je pitanje sitnih reformi.

Evo, na primjer: kakva je poruka državi predsjednika jednog od dvaju entiteta koji tu državu ne priznaje, kao ni zakone i ustav, i koji, premda ima tjeralicu, slobodno izlazi i ulazi u BiH? Kakva je to poruka ostalim građanima? Mogu li i oni isto tako kršiti zakone?

No da ponovim: moj cilj kada sam dao izjavu na BHTV1 uopće nije bio da se pomisli kako je opravdano da ikad dođe do raspada BiH. Samo sam, kao povjesničar koji povijest iskreno uzima za učiteljicu života, htio naglasiti da se neke stvari koje nam izgledaju čvrste, ljubljene i nemoguće, mogu raspasti u treptaju oka. Ne želim to; želim da me građani Republike Srpske potpuno demantiraju, ali nisam siguran postoji li volja svih građana da doista žive u jedinstvenoj BiH.”

Tako, eto, misle autoriteti, ali Bosna-kao-Gaza jest samo pusta želja The Dogs of War. Jer BiH se neće raspasti, ni mirno ni nemirno. A ako, nedajbože, do raspada dođe – raspast će se cijela ”post-Jugoslavija”, to jest sve ove njene države nasljednice.

Listam svoju knjigu ”Slovo Bosni”, uzimam iz nje Bureta otprije deset-petnaest godina. Pa čitam, u strahu, Ahmeda Burića:

”Prošli su kamioni sa 409 mrtvih/ i ispratili smo ih s poštovanjem,/ načas se učinilo da su živi oni, a/ da ih mi, mrtvi, ispraćamo./ Nekad blagi i vrijedni narod/ sveden na prosjački štap/ na biometrijski odsjaj u kućici/ na Savi i Doljanima./ Preživi li tigrasti mačak/ daćemo mu ime Živko,/ jer nam nije ostavljen veliki izbor, kao/ ni njemu: umrijeti od te tragedije ili/ je rasprodavati. Mi i oni./ I niko treći,/ osim možda Tebe Bože,/ što te slave radijski programi s neukusnim/ orijentalnim napjevima, misleći da/ čine ugodu tvojim podanicima…”.

U ove retke Ahmed Burić, stisnuo je sve, svu Bosnu. I Hercegovinu. To struji mi glavom dok u sarajevskoj ”Luci” s njima, a sve sam ’Ercegovac – Bure, Pero, Mile i još jedan Mile i ja – a i moji su, bezbeli, iz onizijeh gudura i saraja, izmeđ’ Ivan sedla i Biokova, izmeđ’ Drine i Cetine, izmeđ’ Meše i Tina, Ćopića i Gundulića zapucali, od saraja do saraja, prema Istri, a sve što imađahu nosahu ”na konjiću bosanskome”.

Potle naše maše kantane na grobu Fulvija Tomizze, quando le donette de Materada nel’osteria cantavano le inoque balate istriane, e subito in continuo canzoni slovene, croate, bosniache, serbe, macedoni… Pivamo iz sveg grla, a iz svih naroda Mitro sine Mitre, Djevojka sokolu zulum učinila, Eleno, kerko Eleno, Crvenu košuju nosit ću ja žalit ću Klakara, Počiva jezero v tihoti, e no la vol piu ben, e la da el velen…

Srebrenica i Valceri Translajtanije sakupljaju skupa i drže živim čovještvo ovizijeh stranah.

Piše Aljaž Novak: ”Razstava ob 30. obletnici genocida v Srebrenici: ‘Družba, spremenimo se!’ ‘Čez ne moremo, okrog ne znamo.’ S tem verzom iz pesmi Ahmeda Burića Poezija poslije genocida je dramski igralec Mak Tepšić odprl razstavo 8.372 živih spominov v Pokrajinskem arhivu Koper in spomnil, da prav letos mineva 30 let od genocida v Srebrenici…”

U Kopru, a ki će ako ne Istrani!, velika izložba o Srebrenici.

”Soavtorica razstave Ela Porić, direktorica Muslimanskega kulturnega centra v Ljubljani, je zbrane popeljala po razstavi: ‘Tepšićev recital Burićeve poezije je bil čuten, a obenem neskončno mračen. Tak, kot bi moral biti spomin na grozote, ki so se pred tremi desetletji dogajale nedaleč stran od tu. Ta spomin zdaj ohranja razstava 8.372 živih spominov, ki bo vse do 31. oktobra krasila stene Pokrajinskega arhiva Koper. Na razstavi si je mogoče prebrati in tudi prisluhniti pričevanju 15 žrtev, ki so preživele genocid med vojno v Bosni in Hercegovini od pomladi 1992. do poletja 1995. Pričevalci so danes stari od 31 do 64 let. Najmlajša, Irma Hasanović, je ob padcu Srebrenice štela le eno leto. ‘Iz njihovih pripovedi spoznamo, da genocid ni bil izbruh ‘neracionalnega sovraštva’, temveč skrbno načrtovan in sistematičen proces uničenja nesrbskega prebivalstva, pri čemer so bili Bošnjaki identificirani kot primarne žrtve’, je še spomnila Ela Porić. Vseh 15 pričevalcev pa danes živi med nami, v Sloveniji. ‘To niso oddaljene zgodbe’, je še opozorila. ‘So naši sodobniki, naši sosedje, ljudje, s katerimi delimo vsakdan’.”

”Pokol bošnjaške inteligence – Srebrenica ni le simbol genocida v BiH, temveč tudi primer gendercida – spolno selektivnega množičnega zločina. Moške so namreč takoj ločili od žensk in otrok, nato pa so sledili množični pokoli moških in dečkov v ‘vojaški starosti’.”

Ela Porić: ”Med prvimi žrtvami so bili zdravniki, učitelji, profesorji, imami, sodniki, direktorji podjetij, ljudje, ki so predstavljali hrbtenico skupnosti”, je dejala in prisotne pozvala k temu, da odprejo um in srce ter prisluhnejo zgodbam pričevalcev. ”Le če slišimo, kar nam sporočajo, bomo lahko preživeli”, je sklenila…”.

Koprski župan Aleš Bržan: ”Od malega poslušamo, da smo najpametnejši med živalmi. Ni res. Ljudje smo eni veliki butci. Človeška vrsta že tisočletja stremi k temu, da bi si nekoga podredila. In če si ga ne podredi, ga izžene, ali iztrebi. In to kaže, da je evolucija nekje na svoji poti naredila napako…”.

Direktorica Pokrajinskega arhiva Koper dr. Nada Čibej: ”Z vsakim končanjem vojaških spopadov in morij svoja razmišljanja sklenemo z besedami ‘nikoli več’. Vendar če ne delamo na ohranjanju spomina, nas zgodovina ne nauči dovolj in napake ponavljamo…”.

I za kraj iz ”Ajfelovog tornja” pjesma Envera Kazaza:

I JA SAM IZ GAZE II

I ja sam iz Gaze
Koja je Srebrenica
Koja je Aušvic
Koja je Hirošima
Koja je Troja
Koja mi stoji
Na dlanovima
Koju privijam
Na grudi

 

 

MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN HR8923600001102715720 (SWIFT/BIC: ZABAHR2X za uplate iz inozemstva) ILI PREKO PAYPAL-A. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

    •  Dobri čovjek Fulvio Tomizza (uz 90. godišnjicu rođenja)
    •  Kulturtreger
    •  Dan pobjede – Vae victis
    •  Srebrenica – svijest naših savjesti
    •  Dobri čovjek Fulvio Tomizza
    •  Grda, o grda bo smrt Europe
    •  Annus horribilis
    •  Duboka potraga
    •  Naprijed u prošlost
    •  Novi balkanski pakt, ossia, militarizacija kao pacifikacija?

> Svi tekstovi ovog autora