Bozanićeva ”fetva”

Dok njegov šef i vrhovni katolički autoritet papa Franjo propagira ljubav kao najučinkovitije oružje protiv zla koje diljem svijeta ubija i unesrećuje ljude, lider hrvatskih katolika kardinal Josip Bozanić svojom uskršnjom propovijedi prokazao medije kao zlo u hrvatskom društvu koje radi protiv uglednih kršćana i kršćanskih temelja.

Papa je, dakle, pozvao na bratstvo i dobrotu među narodima, a zagrebački je nadbiskup raspirio niske strasti prema jednoj profesiji, odnosno novinarima čiji svjetonazor mu nije po volji.

Mediji, prema Bozaniću, rade po diktatu zlih sila, pod valutom slobode izražavanja javno prokazuju svjedoke kršćanskog uvjerenja. Iako je uopćeno govorio o medijima iz konteksta njegove uskrsne poslanice, jasno je da je mislio na medije kritične prema Katoličkoj crkvi, koji inzistiraju na svjetovnom karakteru države te pravima seksualnih manjina.

Takvim grubim riječima Bozanić nije samo napao medije takve provenijencije već i veliku većinu hrvatskih građana koji ne dijele kardinalov klerikalno-konzervativni svjetonazor.

Svojim istupom zapravo je dolio ulje na vatru netrpeljivosti u hrvatskom društvu u kojem neki – pa čak i svećenici – inzistiraju na podjeli na vaše i naše.

Papa je, dakle, pozvao na bratstvo i dobrotu među narodima, a zagrebački je nadbiskup raspirio niske strasti prema jednoj profesiji, odnosno novinarima čiji svjetonazor mu nije po volji

Učinio je, dakle, isto ono za što optužuje medije: za podjele i međusobna optuživanja koja umaraju hrvatskog čovjeka. Jer da je doista kardinalu bilo u interesu iznijeti istinu o onima što rasparčavaju zlo u Hrvatskoj, lista bi bila podugačka i na njoj bi se našlo i ”naših” i ”vaših”, ali i pokoji samoprijekor.

No prvi i posljednji put je Josip Bozanić bio kritičan prema ”svojima” na početku svog mandata zagrebačkog nadbiskupa, kada je u božićnoj poruci 1997. godine upozorio na grijeh struktura. Bila je to reakcija na pretvorbenu pljačku, a Bozanić je osudio grešne strukture što su omogućile zakone i propise, ”kojima prvotni cilj nije bio opće dobro čovjeka i zajednice”. Svojim istupom pobrao je simpatije javnosti, naročite onih koji su trpjeli najveću štetu pretvorbenog kriminala.

Očekivalo se tada da je Katolička crkva u Hrvatskoj dobila visokopozicionirani autoritet koji će potlačene i obespravljene štititi od zlih moćnika. Osobu kakvu se danas trudi utjeloviti papa Franjo svojim stavom plijeneći sve više pristaša među katolicima, ali i ”ostalima”. Dok istodobno njegovo ponašanje osuđuju mnogi iz crkvenih struktura.

Grubim riječima Bozanić nije samo napao medije takve provenijencije već i veliku većinu hrvatskih građana koji ne dijele kardinalov klerikalno-konzervativni svjetonazor

Vjerojatno se i mladi Bozanić našao u sličnoj situaciji, pa je oportuno odlučio uklopiti se u dominantno ponašanje hrvatskog klera koji iz komunističkog razdoblja vuče težak oblik PTSP-a. Te je mnogim svećenicima, jednako kao i (nad)biskupima, jedno od glavnih poslanja istjerati s pozicija društvene moći ”Jugoslavene”, ”komuniste” i njihovu djecu.

Upravo se s ovom vladajućom strukturom u Hrvatskoj – kojoj je Bozanić za Uskrs poželio ”nadu u radu za dobro naše Domovine” – intenziviralo istjerivanje tzv. komunista, Jugoslavena, nedomoljuba i ostalih neistomišljenika s važnih pozicija u društvu.

”Umoran je današnji čovjek od međusobnog optuživanja, prokazivanja, razorne sumnje i dojma da nitko nikomu ne vjeruje. Nepovjerenje je otrov koji se gotovo kapilarno širi tkivom našega društva i koji kao da čovjeku ponavlja poruku: ništa se ne može učiniti da bi bilo bolje. No, dragi prijatelji, toj dominaciji nepovjerenja mora se, i može se reći: dosta!”, poručio je za Uskrs kardinal.

Gledajući iz te perspektive, stoji Bozanićeva teza o zlu koje upravlja medijima. Doista u Hrvatskoj postoje mediji koji drugim ljudima, samo zato što nisu njihova svjetonazora, vjeroispovijesti i nacionalnosti, nanose zlo svojim pljuvačkim tekstovima.

Žao mi je što kardinal Bozanić u ozračju najvećeg kršćanskog blagdana, a u duhu kršćanskog nauka, nije stao u obranu žrtava medijske zloće koju trpe spomenuti i ostali ”neistomišljenici”

Najpoznatije žrtve takvog huškačkog ”novinarstva” su Mirjana Rakić, koja je pod pritiskom divljačkih uvreda dala ostavku na mjesto predsjednice Vijeća za elektroničke medije. Zatim riječki intendant Oliver Frljić koji je već duže vrijeme izložen grubim napadima i zahtjevima za ostavkom, ali on se grčevito bori. Još je ovih dana trijumfirao kao dio pobjedničkog tima riječke kandidature za europsku prijestolnicu kulture.

U posljednje vrijeme sramotnim uvredama desno orijentiranim medijima izložena je i Daniela Trbović, voditeljica HTV-ove emisije BezVeze, koja zbog britke kritike društvenih anomalija nije po volji vladajućoj nomenklaturi i njihovim poklonicima. Nadam se da ova hajka nije uvod u ukidanje i ovog HTV-ova serijala, sudbine koja je zadesila satiričnu emisiju Montirani proces.

Žao mi je što kardinal Bozanić u ozračju najvećeg kršćanskog blagdana, a u duhu kršćanskog nauka, nije stao u obranu žrtava medijske zloće koju trpe spomenuti i ostali ”neistomišljenici”.

    •  Bez stranačke demokracije ni reforme nisu moguće
    •  Sve je više razloga za raspisivanje novih izbora
    •  Banaliziranje zla
    •  Prekomjerno granatiranje i hrvatska šutnja
    •  Karikaturalna hrvatska politička stvarnost
    •  ''Đubrivo'' za trivijalnije novinarstvo (i šizofrenije društvo)
    •  Šteta što na mjestu Bože Petrova nije Mate Rimac

> Svi tekstovi ovog autora