Braća po gluposti

Haški optuženik poremećena uma pali hrvatsku zastavu, Tita naziva vampirom sa Dedinja, Hrvatskoj prijeti dolaskom na tenku. Pritom jedino kome taj možebitni umobolnik već četvrt stoljeća šteti je upravo Srbija i srpski narod, s čijim je imenom na usnama činio strašne zločine po Hrvatskoj i rodnoj mu Bosni i Hercegovini.

Šešelj je rođen u hercegovačkom selu Orahov Do i dio predaja veli da su za vrijeme sukoba katoličke i pravoslavne crkve u Hercegovini pravoslavni svećenici nudili zemlju svim katolicima na tim prostorima koji prijeđu na pravoslavlje. U to vrijeme bile su tri obitelji Šešelj. Dvije su navodno pobjegle u Dubrovnik i nisu pokrštene, dok je obitelj Vojislava Šešelja pragmatično zamijenila vjeru za zemlju i ostala u rodnom selu.

Šešelj je rođen u hercegovačkom selu Orahov Do, i dio predaja veli da su za vrijeme sukoba katoličke i pravoslavne crkve u Hercegovini pravoslavni svećenici nudili zemlju svim katolicima na tim prostorima koji prijeđu na pravoslavlje. U to vrijeme bile su tri obitelji Šešelj. Dvije su navodno pobjegle u Dubrovnik i nisu pokrštene, dok je obitelj Vojislava Šešelja pragmatično zamijenila vjeru za zemlju i ostala u rodnom selu… Sada je ovaj pokršteni pravoslavac veći Srbin od patrijarha SPC-a

Sada je ovaj pokršteni pravoslavac veći Srbin od patrijarha SPC-a. Dok ovo pišem, pada mi napamet pokojni glavni urednik Novog lista, moj dragi prijatelj Veljko Vičević, koji bi mi, kad bih se iščuđavala nad nekim novokomponiranim nacionalistom, znao uz šeretski osmijeh reći: “Ča se čudiš, Nelčica, najhuji su pošpricani.”

I eto luđak, koji je iz Haga pušten u Beograd umrijeti, ”zadnjim trzajima” pred ponovno izručenje Tribunalu pokušava iznova zavaditi narode na ovim prostorima. Narušiti krhke, jedva uspostavljene odnose u regiji. Svatko normalan, bez obzira na to s koje se strane granice nalazi, mora se ovih dana zapitati kako ta karikatura od čovjeka može bilo koga povesti za sobom – svejedno je li to danas 2015. godine ili trusnih 90-ih, kada je u Srbiji bio jedan od predsjedničkih kandidata i osvojio zapanjujućih stotinu tisuća glasova.

Pitam se sjeti li se ponekad samozvanog četničkoga vojvode Vojislava Šešelja njegov advokat Vladimir Šeks koji ga je branio na suđenju 1984. godine. Meni i nehtijući pada na pamet kako je, eto, Šešelj živi dokaz za to da u socijalizmu nisu svi politički zatvorenici nevini robijali po jugoslavenskim kazamatima.

Da je iza rešetaka ostao dulje, možda se ni Ovčara ni mnogi drugi zločini ne bi dogodili intenzitetom i obimom koji je ovaj izopačeni um diktirao. Da 1996. nije izabran za gradonačelnika, mnogi bi Hrvati ostali u svojim zemunskim domovima iz kojih su protjerani za njegove vlasti, zajedno sa Srbima koji su se drznuli braniti njihovo pravo na ostanak.

A da braće po ludilu ima na sve strane i da bolest uma nije rezervirana samo za Srbe, čistih krvnih zrnaca ili pokrštene svejedno, svjedoči i jedan svjež domaći primjer.

Pogađate, onaj predratnog šofera gastarbajterskih autobusa Ljube Česića Rojsa. Ovaj se “šole”, saborski tvorac legendarne sintagme: “Tko je jamio, jamio!”, čovjek koji je u izbornom stožeru novoizabrane predsjednice Kolinde Grabar Kitarović bučno slavio njezinu izbornu pobjedu, nedavno javio u emisiju Velimira Bujanca – “Bujica”.

Dok ovo pišem, pada mi napamet pokojni glavni urednik Novog lista, moj dragi prijatelj Veljko Vičević, koji bi mi, kad bih se iščuđavala nad nekim novokomponiranim nacionalistom, znao uz šeretski osmijeh reći: “Ča se čudiš, Nelčica, najhuji su pošpricani”

Rojs je tom prilikom predložio da se na dvadesetu obljetnicu akcije “Oluja” podigne spomenik umirovljenom generalu Koradeu. Po cijenu da ako ikada bude donesen Turudićev zakon (u ovoj zemlji apsurda sve je moguće), budem kažnjena s tri do pet godina zatvora, moram reći da je dotični, kojeg Rojs smatra vrijednim biste i kojeg smo osuđeni gledati na ekranima kako onako jednoruk snažno maše hrvatskom zastavom svaki puta kad HTV prikaže Franju Tuđmana na kninskoj tvrđavi, nije ništa drugo do masovni ubojica.

Elem, uniformirani čovjek bez ruke, koji stoji u blizini hrvatskog predsjednika dok sa kula Dmitra Zvonimira egzaltirano viče: “Imamo Hrvatsku!” je 2008. godine, u bijegu pred policijom, pobio pol rodnog kraja. Masovni ubojica, velim vam! Od njegove je ruke stradalo nekoliko suboraca, jedan šesnaestogodišnjak i njegova baka i policajac koji je je naknadno preminuo od zadobivenih rana. Takvom bi čovjeku umirovljeni hrvatski general (što vrijeme odmiče, Stipe Mesić, čiji fan nisam bila, sve mi je draži), nekadašnji zastupnik HDZ- a u Saboru dizao spomenik i veličao njegove zasluge u ratu.

Kolinda Grabar Kitarović o Rojsovom prijedlogu šuti. Ona bi vojnu paradu u Kninu.

Predsjednica koja izbacuje Titovu bistu kao da je odista riječ ovaj puta o vampiru s Pantovčaka, javno se jedino zalaže za ponovno uvođenje obaveznog služenja vojnog roka. Želi valjda da neka nova djeca budu topovsko meso na žarištima diljem svijeta. U sukobima koja pod izlikom obrane demokracije buknu preko noći, svaki put kad NATO načini inventuru po američkim skladištima starog oružja.

Pitam se, dok i pitanja tog tipa ne počnu podlijegati Turudićevu zakonu, a ja dođem u situaciju da me pod stare dane neki novi Vlado Šeks brani, je li Predsjednica Hrvatske 19. siječnja napokon dala taj otkaz ili joj staž u NATO -u i dalje miruje? Ako jest, onda se bojim da su regionalna braća po ludilu dobila sestru. Možda bi, da je živ, moj dragi prijatelj i urednik među najhuje, uz one u Crkvi drugom vjerom “pošpricane”, dodao i one dolarima poškropljene

Dok slušam Predsjednicu, s kojom je u izbornoj noći slavio i Ljubo Česić Rojs, kako izvježbanim glasom, bez imalo empatije govori o ponovnoj obavezi služenja vojske, dođe mi da i ja poludim. Je li ta žena uopće svjesna da je na čelu zemlje koja je ne tako davno izašla iz rata, a ne organizacije za koju je tako zdušno donedavno radila.

Pitam se, dok i pitanja tog tipa ne počnu podlijegati Turudićevu zakonu, a ja dođem u situaciju da me pod stare dane neki novi Vlado Šeks brani: je li Predsjednica Hrvatske 19. siječnja napokon dala taj otkaz ili joj staž u NATO -u i dalje miruje. Ako jest, onda se bojim da su regionalna braća po ludilu dobila sestru.

Možda bi, da je živ, moj dragi prijatelj i urednik među najhuje, uz one u Crkvi drugom vjerom “pošpricane”, dodao i one dolarima poškropljene.

    •  Mozgovi okovani žilet žicom
    •  Dobrodošlica ispisana kundakom
    •  Posljednja pomast za glupost na Laudato TV
    •  ''Antivakser revolucija'' miloševićevskoga tipa
    •  A Boro a Day Keeps Illness Away
    •  Kad virus neodgovornosti zahvati politiku
    •  Respekt liječnicima, a ne za Milanovićeve pohvale zločincima
    •  Hrvatska iz nehata na pravoj strani
    •  HRT politički plijen ili javni servis?
    •  Čoban tjera migrante

> Svi tekstovi ovog autora