autograf.hr

novinarstvo s potpisom

UKRAJINA ČIM PRIJE U EUROPSKU UNIJU!!

Branitelji kao agresori

AUTOR: Romano Bolković / 01.06.2015.

”Crkva u Hrvata” posebno bi trebala paziti da se ne prometne u persiflažu antickog prorocista u Delfima.

Naime, već sam jučer tumačio smisao zahtjeva branitelja kako ga je konačno obrazložio pater Ike Mandurić – branitelji ne traže poboljšanje njihova životnog standarda ili u najopčenitijem smislu rješenje njihovih životnih problema, već je njihov problem u tome što oni smatraju da su posjednici istine općedruštvenoga interesa a part od demokratske borbe partikularnih interesa:

“Povreda dostojanstva branitelja, marginaliziranje, zapostavljanje, šutnja, površno slavljenje državnih blagdana, podučavanje krive, netočne povijesti, ‘zbrinjavanje’ branitelja u kojem ih se miče s pijedestala sadašnjosti i povijesti – to je uzrok svih nezadovoljstava i pravi stres, pravi PTSP. Jer, oni ne mogu živjeti s tim da je njihova žrtva bila bespotrebna i suluda.”

Po branitelje, ova je borba već izgubljena jer za građane branitelji su postali agresori: ugroza na ulicama glavnoga grada Hrvatske, ljudi koji s plinskim bocama kane raznijeti policiju ove zemlje, zgrade, ljude, institucije. Ako ovako nastave, branitelji će dvadeset godina nakon oslobođena zemlje izgubiti rat

Oni znaju istinu povijesti, a ta istina ne može biti odložena u vrijeme kojemu pripada, u prošlost i hrvatsku povijesnicu, nego je to živa istina hrvatske sadašnjosti.

Institucija koja je povlašteni tumač te istine, koja taj interes zna uvijek i bez obzira na konkretni ishod borbe partikularnih interesa u društvu, institucija koja je korektiv demokracije i njenih dezintegrativnih procesa, postaje Crkva.

Jasno, riječ je o velikom nesporazumu: “višestranačje naime i postoji samo zato što nema te instancije koja bi apriorno posjedovala istinu nekog društvenog interesa. A općedruštveni interes nije ništa drugo nego rezultanta demokratske borbe partikularnih interesa u jednome društvu.”

Crkva kao posljednja instanca povijesne i istine općedruštvenog interesa, branitelji kao subjekt tog interesa koji je po njima i izboren i koji su ujedno i jamstvo njegove apovijesne, viječne valjanosti i aktualnosti, i samo jedna partija koja zna nacionalni interes jer je ova druga po sebi anacionalna pa već time osporava homogenost hrvatskog nacionalnog korpusa i bica, postav je koji uopće ne treba demokraciju.

Kao sto bi pater Mandurić da podučava jedinu točnu i pravu povijesnu istinu, tako je i razgovor s Vladom RH nepotreban, jer branitelji svoj partikularni interes uvijek već vide kao univerzalan: oni su na poziciji općedruštvenog interesa, jer, konačno, oni su obranili državnost ove zemlje, ego njene institucije, ergo mogućnost demokracije, ergo… sve što u njoj jest, što je zbiljsko i što je moguće.

Njihov razgovor stoga ne moze biti nego diktat: oni imaju kazati sto Vlada ima za činiti.

To u demokraciji ne može biti slučaj: takav diktat svojstven je diktaturama.

Ovo što branitelji danas čine njihovu žrtvu čini bespotrebnom i suludom.

Jer, za ovakvu se zemlju nisu borili: zemlju suspendirane demokracije, zemlju u vlasti naoružanih vojnih grupacija.

Crkva će imati neugodan zadatak tim ljudima kazati pravu i točnu istinu o tome tko je obesmislio njihovu žrtvu i ovakvim je akcijama učinio suludom. Kao sto bi već danas morala sebi objasniti da uloga korektora demokratskih procesa joj metodološki nije predviđena, i da bi se i Crkva sama mogla naći u apsurdnoj situaciji da osvijesti svoju vlastitu društvenu besmislenost

Po branitelje, ova je borba već izgubljena jer za građane branitelji su postali agresori: ugroza na ulicama glavnoga grada Hrvatske, ljudi koji s plinskim bocama kane raznijeti policiju ove zemlje, zgrade, ljude, institucije.

Ako ovako nastave, branitelji će dvadeset godina nakon oslobođena zemlje izgubiti rat.

A Crkva će imati neugodan zadatak tim ljudima kazati pravu i točnu istinu o tome tko je obesmislio njihovu žrtvu i ovakvim je akcijama učinio suludom.

Kao što bi već danas morala sebi objasniti da uloga korektora demokratskih procesa joj metodološki nije predviđena, i da bi se i Crkva sama mogla naći u apsurdnoj situaciji da osvijesti svoju vlastitu društvenu besmislenost.

O su-ludosti ionako već nesto zna: 1 Kor 1, 21-25.

(Prenosimo s autorova Facebook zida, post je objavljen u petak 29. svibnja pred večer).

Još tekstova ovog autora:

• Gdje je problem, u Ateni ili u Berlinu?
• Zašto je Ivo izgubio?

> Svi tekstovi ovog autora

Objavljeno u: ODJECI
Oznake: agresori, branitelji, Crkva, demokracija, diktatura, društveni interes, Hrvatska, Ike Mandurić, nacionalni interes, Odjeci, plinske boce, povijest, Romano Bolković, Vlada

Drago Pilsel Follow

Born in 1962 in Buenos Aires, Argentina. Lives in Zagreb, Croatia. Journalist and Theologian. Married. d.pilsel@zamir.net

Drago Pilsel @dragopilsel ·

4 Jul

Papa Prevost je, nikako slučajno, na 250. godišnjicu osnivanja SAD-a i Dan neovisnosti, posjetio otok Lampedusu, simbolu, jer ga se smatra "vratom Europe" za sve one koji riskiraju život prelaskom Mediterana. Lav je, inače, migracijsku politiku Donalda Trumpa nazvao "nehumanom".