Braniteljsko klatno

Zanesenost idealima pri odlasku u rat vrlo brzo uzmiče pred surovom i nemilosrdnom svakodnevnicom – biti ili ne biti. Oduzeti život…

Kako živjeti s tim? Ostaje utjeha. Kakva god bila.

Empatija ratne žrtve predstavlja vjerojatno onaj neizbrisivi dug koji se kao zauzvrat uopće može pružiti čovjeku kada dragovoljno izabere izložiti i suočiti sebe mogućoj pogibelji kako bi barem pokušao sačuvati vlastitu zajednicu, a i život svoj.

Jednako su tako nezamislivi, grozni i neizbrisivi ožiljci što ih osoba u svom biću nosi i opetovano proživljava, čak i u vremenu kada je rat ustupio mjesto miru. I svaki put iznova. Nikako da se obistini ona Ne ponovilo se!

Ono što su branitelji spajali u ratu Klemm, Deur i Glogoški dijele i cijepaju u miru. Nisu branitelji izgubili dostojanstvo, već su Klemm, Deur i Glogoški najednom osjetili politički poriv

Grozote, koje je ispod ovog neba samo čovjek kadar činiti, ti nespokojni ratnici bremenita usuda bili su voljni vlastitim očima svjedočiti i vlastitim tijelom otrpjeti. Sasvim izvjesno je kako im zajednica ne može nadomjestiti, vjerojatno i za života, izgubljen duševni mir. Takvi postupci, takva djela živo nas uče značenju zajednice. I bez zajednice smo ljudi. U zajednici – još i više.

Kako se uopće može izgubiti dostojanstvo ratne žrtve? Nisu žrtve samo oni kojima je rat ugasio život. To su i oni koji su preživjeli. Neka oni pripovijedaju o herojima, o nesebičnim djelima, o patnjama i mukama, o boli, o smislu i besmislu rata. Neka barem pokušaju graditi u miru ono što su kovali u ratu.

Kada se položi oružje, valja uzeti pero u ruke. Konja upregnuti, plugom zaorati, opet posaditi da iznova nikne vrla budućnost kako rat ne bi izgubio svrhu, a žrtva postala uzaludna.

Nužno je da se ideali koje se pratilo u ratu prate i u miru. U ratu su se branili, u miru ih valja njegovati. Pa zato se i izlaže pogibelji, jer vrednote zbog kojih se to čini nadilaze prolaznost pojedinačnog života.

Međutim, ono što su branitelji spajali u ratu Klemm, Deur i Glogoški dijele i cijepaju u miru. Nisu branitelji izgubili dostojanstvo, već su Klemm, Deur i Glogoški najednom osjetili politički poriv.

Da li su im obećane fotelje, unosni poslovi za nečiju firmu, obustave istraga…?

Na izrazito, retorički agresivan način zlorabe branitelje kao društvenu grupu skrivajući osobne i interese onih koji ih mentoriraju ispod vela domovinske empatije.

Postojao je neprijatelj u ratu, a sada ga Klemm, Deur i Glogoški žele stvoriti i u miru. Neprijatelja čine od vlastitog naroda. Valja poštivati odluku hrvatskog naroda kada se na parlamentarnim izborima odluči za političku opciju koja možda i nije naš osobni odabir

Svojim neiskrenim, manipulativnim postupcima uspjeli su generirati revolt, te izazvati ogorčenje kod građana koji su do tada suosjećali s njihovom sudbinom.

Spremno su i promišljeno iskoristili općeprihvaćeni narodni, kolektivni, vrijednosni doživljaj, ratne domovinske žrtve, a sve u svrhu pozicioniranja unutar svakodnevnog politikantskog prostora. Takvo je njihovo razumijevanje ideala, vrednota i žrtava Domovinskog rata.

Nasilnim činom samovolje uzurpirali su braniteljsko Mi. Umjesto da govore u vlastito ime, uzimaju sebi za pravo držati mitinge u ime svih branitelja. Pomislio bi čovjek da su ta trojica sami, golim rukama obranili Hrvatsku.

Čineći to, omalovažavaju vlastite suborce. Nemaju iskrenosti ni čestitosti otvoreno nastupati kao HDZ-ovi delegati, već to čine zloupotrebljavajući vlastiti braniteljski status.

Na taj način vulgariziraju i prostituiraju branitelje, žrtve i vrijednosti Domovinskog rata.

Glogoški je pio kavu s Milanovićem. To branitelji nisu znali. Da li su to znali Klemm, Deur i sponzori iz HDZ-a? Shvativši kako se radi o prljavoj političkoj trgovini, napustio ih je Ilija Vučemilović, jedan od pokretača prosvjeda. S obzirom na to da je nastupao u ime svih branitelja, sada bi trebao svim tim braniteljima objasniti razloge zbog kojih je odustao od tako plemenitih ciljeva. Ili ti ciljevi i nisu tako plemeniti kako se žele prezentirati?

Deur, Glogoški i Klemm priznaju institucije, ustavni poredak i hrvatske zakone kada su u rukama njihovih poslodavaca iz HDZ-a, ali kada taj isti Ustav i te iste institucije i zakone zastupa hrvatskom narodnom voljom izabrana SDP-ova Vlada, tada se javno i otvoreno prijeti silom i agresijom toj Vladi, čime spomenuta trojka jasno daje na znanje kako ne priznaje volju hrvatskog naroda.

Ni jedna društvena skupina, pa tako ni braniteljska, kao nominalna kategorija ne može zahtijevati mjesto u Ustavu budući da ono pripada čovjeku kao čovjeku, neovisno o tome da li smo tokom života postali vojnici, znanstvenici, sportaši, umjetnici… Ustav ne pripada nikome i pripada svakome

Čovjek se mora zapitati jesu li se Klemm, Deur i Glogoški borili za HDZ ili za Hrvatsku?

Upuštaju se u politički inženjering militantnim metodama. Pozivaju na socijalni bunt čije posljedice nisu u stanju kontrolirati. Ukoliko stvari izmaknu kontroli, oni će biti odgovorni.

Obilaze Hrvatsku kao estradne zvijezde na turneji. Nastoje mobilizirati narod i branitelje zahtjevom: na naš poziv budite spremni doći u Zagreb. Činiti što?

Postojao je neprijatelj u ratu, a sada ga Klemm, Deur i Glogoški žele stvoriti i u miru. Neprijatelja čine od vlastitog naroda. Valja poštivati odluku hrvatskog naroda kada se na parlamentarnim izborima odluči za političku opciju koja možda i nije naš osobni odabir.

Konkretni zahtjevi prosvjednika ispred Ministarstva branitelja upućeni Vladi Republike Hrvatske jesu: ustavni zakon o braniteljima i smjena ministra branitelja Predraga Matića i njegovih pomoćnika.

Ustavu je kao pravnom aktu inherentna najviša razina općenitosti. Odnosi se na temeljna prava čovjeka kao čovjeka, te na prava čovjeka kao bića zajednice. Tu počinje i završava svrha i smisao Ustava iliti, suvremenim jezikom govoreći, konstitutivnog jamstva slobode.

Ustav i posjeduje tu najvišu razinu općenitosti upravo zato što ukazuje na neotuđiva prava čovjeka, koja pripadaju svakom ljudskom biću samim činom njegova rođenja. Neovisno o osobnom opredjeljenju, ulozi, položaju i mjestu koje zauzimamo unutar zajednice; prije svakog životnog dostignuća, prije svakog internaliziranog iskustva rađamo se kao ljudi.

To je povelja koja, između ostalog, na neki način opisuje ljudsku narav sa pripadajućim (imanentnim) joj potrebama. Sažeto, to je ono što jesmo, ne ono što postajemo.

HDZ je zanjihao braniteljsko klatno a da prethodno nije analizirao možebitnu posljedičnost takvog procesa. Raspiruje ratne ožiljke koji se ne daju zatomiti na zapovijed. Drži kako, kontrolirajući braniteljske udruge, kontrolira i same branitelje. Instrumentalizirali su i uzurpirali braniteljsku populaciju

Upravo zbog toga ni jedna društvena skupina, pa tako ni braniteljska, kao nominalna kategorija ne može zahtijevati mjesto u Ustavu budući da ono pripada čovjeku kao čovjeku, neovisno o tome da li smo tokom života postali vojnici, znanstvenici, sportaši, umjetnici…

Ustav ne pripada nikome i pripada svakome. O drugom zahtjevu je uopće bespredmetno raspravljati. Klemm, Deur i Glogoški ultimativno zahtijevaju ostavku ministra branitelja; dragovoljca Domovinskog rata, vukovarskog branitelja. Čovjeka koji je proveo devet mjeseci zatočeništva u tri koncentracijska logora u Srbiji.

HDZ je zanjihao braniteljsko klatno a da prethodno nije analizirao možebitnu posljedičnost takvog procesa.

Raspiruje ratne ožiljke koji se ne daju zatomiti na zapovijed. Drži kako, kontrolirajući braniteljske udruge, kontrolira i same branitelje.

Instrumentalizirali su i uzurpirali braniteljsku populaciju kao da je njihovo leno, a kao glavno alatno sredstvo koriste trojku Klemm, Deur, Glogoški.

HDZ-u cilj je vlast, a ovoj trojki – vrijeme će pokazati.

(Autor je doktorand-filozof sa Sveučilišta u Zadru.)

 

 

 

    •  Šta je sve zabranio gradonačelnik Sinja, Miro Bulj
    •  Kako biti Srbin u Hrvatskoj?
    •  Linč Srbina građanina i sahrana za građansku Hrvatsku
    •  Hrvatski politički kaput
    •  Vlasnici rata i njihovi glasnogovornici žele rat protiv Rusije
    •  Ivan Malenica – motivi s one strane zakona?
    •  Sve veći dio običnog svijeta suosjeća s Palestinom
    •  Sloboda u ružnome svijetu
    •  Kad ''Oluja'' prođe, a život postane sjećanje
    •  Hoće li se ministar Ivan Malenica pomiriti s pravdom?

> Svi tekstovi ovog autora