novinarstvo s potpisom
Možda da se jednom prestanemo zafrkavati oko tog pojma branitelja i tretiramo to onako kako i zaslužuje, kao činjenicu iz biografije i ništa više. Zajedno s činovima. Željko Glasnović je hrvatski branitelj. Nosi čin generala. To nije moralna kategorija. On je jednostavno – branitelj.
On je i branitelj Bosne i Hercegovine, onog dijela koji je ratovao protiv Srba i Bošnjaka.
To što je bio branitelj govori nešto o početnim motivima zašto je obukao uniformu, ali nam ne govori baš ništa o njegovu karakteru. Branitelji su bili mnogi, oko 500 tisuća ljudi.
Da, neki su otišli u rat dragovoljno jer su htjeli braniti ovu zemlju. To je motiv i odluka koja zaslužuje poštovanje.
O Željku Glasnoviću znamo da je bio zarobljen i da je bio u logoru, gdje je bio mučen i izašao iz srpskog logora s ožiljkom koji pokazuje da je bio žrtva brutalnog mučenja. To treba uzeti u obzir kada se govori o njemu.
Nakon hrvatskog ratovanja otišao je u Bosnu i Hercegovinu, gdje ga je navodno poslao Franjo Tuđman. Sve to ukazuje samo da je mogao biti sposoban i vješt vojnik. Dvije mirovine govore da mu država plaća i da je riješila svoj odnos s njime.
To bi trebalo biti dovoljno i za Željka Glasnovića, ali tu prestaje njegovo pravo da govori kako je napravio nešto osobito plemenito za Hrvatsku.
Zainteresiran za civilni život ove zemlje, pojavio se na izborima i dobio podršku hrvatskih birača iz dijaspore, njih oko pet tisuća. To mu je bilo dovoljno da uđe u Sabor.
I onda se neki dan pojavio komentirajući pobunu studenata na zagrebačkom Filozofskom fakultetu. Učinio je to kao da ih poznaje, kao da zna sve o svakome i ima pravo donositi procjene o njima kao ljudima, o njihovim moralnim vrijednostima i kvalitetama.
Rekao je to opisujući njihov izgled i banalizirajući njihovo znanje. Pokazao je nešto o vlastitom ukusu.
Na svojoj je Facebook stranici napisao: “Društveni performans izvode razmažena derišta recikliranih komunista, kvaziintelektualaca koji u životu nisu radili i kao njihovi roditelji hoće sebi osigurati ugodnu lijenost. Njih vode skojevke neobrijanih nogu koje su dobivale novac za diplomske radove kao npr. Uloga bosanskog tovarnog konja u NOB-u”.
O studentima kojima se ne da studirati u mogućnosti da će se njihov fakultet spojiti s Katoličkim bogoslovnim fakultetom, što je samo po sebi idejno vrlo sumnjiva nakana, napisao je da su: “manjinska banda od dvjestotinjak anarhista i boljševičkih sotonista koja blokira rad fakulteta i sprečava studij više od 7000 polaznika Filozofskog fakulteta”.
Na kraju je još uputio vlast da se “u razvijenim demokracijama, kad manjina tlači većinu, to rješava pendrekom i suzavcem”.
Tu se sada može govoriti o Glasnovićevim vrijednosnim stavovima. Ima frku sa ženama neobrijanih nogu.
Naravno da je to izmišljeno, prije se može zaključiti da mu je veća frka sa ženama nego s time imaju li obrijane ili neobrijane noge? Ako uopće postoje žene dlakavih nogu.
Smatra da studente vode skojevke i da su dobivale novac za diplomske radove. I to je izmišljeno. Skojevke nikada ne bi uzele novac za pomoć.
Misli da se na Filozofskom fakultetu brane diplomski ispiti o ulozi tovarnih konjića u NOB-u. Misli i da to ne bi trebalo napraviti.
Možda želi da se na Filozofskom brane diplomski koji govore o nasilno odvedenim hrvatskim vojnicima na ratišta u Bosnu i Hercegovinu.
Ili o ukradenim automobilima pod krinkom ratnih potreba?
Možda o trgovanju sa zaraćenom stranom? Kao vojnik i general vjerojatno ima dosta informacija o spomenutim temama.
Misli da su ti studenti manjševička banda od dvjestotinjak anarhista i boljševičkih sotonista. To bi, recimo, bilo super kada bi na Filozofskom bilo dvjestotinjak anarhista i boljševičkih sotonista. Najmanje jedan od njih napravio bi nešto u glazbi ili bi stvarno zadužio svijet pametnim izumom.
Glasnović bi ih pendrečio, gumenom policijskom palicom. To govori o njegovoj komunikaciji i objašnjava mu zašto ga nikada ni jedan ozbiljan fakultet neće pozvati da održi bilo kakvo predavanje jer je evidentno riječ o potencijalno incidentnoj situaciji u kojoj bi slabije koncentrirani student, neki koji iskreno voli studentice i žene, mogao biti ispendrečen prije kraja predavanja.
Ali odlično je što je Glasnović privukao pažnju na sebe i svoj slučaj višestrukog ratnog plaćenika koji bi svijet uređivao uvredama baziranim na neznanju i nasiljem. Pa bi bilo zgodno da ga se uvijek šalje na putovanja svijetom i da se istakne kako je u hrvatski parlament došao zahvaljujući glasovima ljudi koji porez plaćaju negdje drugdje.
Negdje gdje ne biraju ovakve zastupnike jer cijene vrijednosti, a ne bijesnu zasljepljenost i glupost.
I onda se, njemu zahvaljujući, korigira izborni zakon i smanji mogućnost da među zastupnike bude izabran netko tko ima problem s prihvaćanjem činjenice da postoje žene, da neke imaju dlakave noge, da postoje anarhisti i da ljude koji su drukčiji ne treba mlatiti.
(Prenosimo s portala Jutarnjeg lista).