autograf.hr

(Opaska uredništva: Naš kolumnist Josip Kregar nas je napustio u noći sa srijede na četvrtak 13. kolovoza. Objavljujemo, kao oproštajnu, prvu kolumnu koju je prof. Kregar objavio na Autografu, 2.9.2015. bez naknadnih intervencija u taj njegov prvi tekst. Od tada se javljao svaki četvrtak, bez pauze. Preporučujemo vam da se vratite kolumnama POROK PRAVDE koje […]

Mi Hrvati ljeta volimo jer se, čak i u vremenu korone, okupljamo bez maski. Veselo je. Kriza će tek na jesen. Sada naša vlast radi što i druge vlasti u svijetu. Kupuje vrijeme. Nastoji se svidjeti puku.

Možda još ima preživjelih koji se sjećaju Univerzijade u Zagrebu. Od jednog prosječnog sportskog natjecanja, umješne vođe i lukavi političari, zamislili su i napravili prvorazredni događaj, izvlačili novac iz federalnih fondova, obnovili Zagreb, i napravili priredbu u kojoj je sport samo bio nužan i glavni, ali ne i jedini sastojak. Grad je živnuo. (Uzgred, takvima […]

U svojoj studiji Turning Points in Economic Development (Studies in Social Sciences 4. Mouton) Rudolf Bićanić opisao je patologije u ekonomskom razvoju. Za one koji to eventualno ne znaju Rudolf Bićanić najveći je hrvatski ekonomski teoretičar dvadesetog stoljeća.

Na mom stolu je crna bilježnica, zapravo neki elegantni notes. Nekoliko puta sam počinjao nešto pisati, jer volim pisati nalivperom, no zapisao sam samo par dugova. Šteta, jer takve bilježnice postaju vrijedni biografski dokumenti.

Učim i uporno griješim. Osoba sam jakih sklonosti prema političkom angažmanu, ali nisam dobar političar jer ne biram strane koje imaju više šansi pobijediti. Ne vjerujem u sudbinu i više sile, nisam baksuz ni pegula, ali kad se u nekoj stranci priklonim ona postane oporba.

Ne znam opisati osjećaj koji me zaokupio nakon izlaznih anketa u nedjelju. Mješavina razočaranja, bijesa i osjećaja da sam zaslijepljen baš onda kada treba biti trezven. Vjerovao sam da će pobijediti SDP, a HDZ pod teretom unutarnje borbe za vlast, afera i evidentnih neuspjeha u politici i ekonomiji biti poražen.

U početku sam mislio da će ova kolumna imati dvije varijante, već prema rezultatu izbora. Za jednu sam smatrao da je optimistična i da će izraziti oduševljenje građana, pojavu novih ličnosti na političkoj sceni, kraj nesadržajne izborne kampanje i osjećaj da je Hrvatska zrela demokracija u kojoj se smjene vlasti odvijaju izborima, vlada formira brzo […]

Pobjedu na izborima odlučit će žene. Ne samo zbog toga što ih je statistički više, ne zbog toga što su savjesne u obavljanju građanskih dužnosti, ne zbog toga što će misliti kao krdo, neće se okupljati ispod zastava. One će izaći na izbore.

Iskreno moram priznati nisam ljubitelj hrvatskog tipa demokracije. Dobro, imamo što imamo, sada će izbori i treba li tek tako reći da nije prava, da vlada nije vjerodostojna i da ljudi sve mane vjeruju u nju. To je točno, ali nije vrijeme za kritiku.

Ne mogu skrivati da mi je sve teže pisati. Sve češće ponavljam teme i citate. Tekst nastojim započeti nekim mirnim uvodom koji će ublažiti bijes koji osjećam, završavam nečijim citatom ili poukom, pa upadam u neku maniru u kojoj se ne osjećam udobno i sigurno.

Hrvatsku je teško razumjeti i objasniti. Danas je divan dan za slobodne spekulacije. Jedna od ideja koja mi se ponekad nameće kao objašnjenje, ili bar važni dio takvih slutnji, je ideja o samoispunjavajućem proročanstvu (self-fulfilling prophecy), ideji Roberta Mertona o tome da će se proročanstvo ispuniti ako se masovno i trajno podržava neka ideja.

Izbori, kakvi će zaboga ovo biti izbori? Bez jasnih programa, bez kandidata koje javnost prepoznaje, bez jasnog pobjednika i odluke? Kakvi će ovo biti izbori kad je zemlja pretvorena u bolnicu u kojoj su medicinske odluke važnije od zakona i programiraju politiku ili su politički gospodari u sjeni kao u kazalištu lutaka obučeni u crno […]

Ja jednostavno volim pošalice i anegdote. Jedna od takvih je kada Humpty Dumpty razgovara s Alisom u zemlji čuda: ”Kad koristim neku riječ biram što ona znači. Ni više ni manje”. Alisa odgovori: ”Kako možeš učiniti da iste riječi znače toliko različite stvari?” Humpty Dumpty odgovori: ”Pitanje je tko je gospodar. To je to.” (”When […]

Danas nisam dobre volje. Eto tako se ponekad dogodi da nisam dobre volje. Svašta me smeta i ne vidim poboljšanja. Svijet koji znam ruši se i propada poput pijeska u satu. Kako ja obično pišem o politici i društvu, a nevješt sam u prikrivanju gađenja, tako sam i slab u izmišljanju opravdanja za tamne misli […]

Imam dobrog poznanika, simpatičnog i inteligentnog s kojim se povremeno nađem na prijateljskim okupljanjima. On je nesumnjivo inteligentan i dobar čovjek, no kod mene za čas može izazvati burnu reakciju čim započnemo razgovor o politici.

Naravno da ne znamo kada će i kako pasti vlada. Ne znaju ni vladari, oni vjeruju da će se naći neki trik koji će ih zadržati na vlasti. U oporbi će uvijek biti neki izdajnik kojem je već dosta odricanja za sumnjive ideale koji će se zaželjeti veleposlaničke sinekure i kojem se sviđa rezidencija Hrvatske […]

Izvanredno stanje je po prirodi stvari iznenađenje. Zato me čude izjave stožera za izvanredna stanja da ih je izvanredno stanje iznenadilo. Pa naravno i razumljivo. Epidemiološki, stvarno su sjajno reagirali, na vrijeme su istražili tokove zaraze. Izvrsno uče, prate što se događa u drugim zemljama. Upute su davali jasno i razumljivo.

Najgore nas tek čeka. Makar ja, iako sam rizična skupina, ne mislim samo o zdravlju. Ne radi se samo o zdravlju i zarazi. Svi priznaju da zaraza nije samo pitanje zdravlja i statistika zaraženih, umrlih, izliječenih, grafova koji živopisno pokazuju da će pandemija ostaviti duboke tragove i da će trajati dugo.

Što nas čeka? Slušam svaki dan vijesti i čekam kada će prestati ovaj mračni bauk, tjeskoba i strah. Želim da ljudi nose osmijeh, a ne maske.