autograf.hr

novinarstvo s potpisom

UKRAJINA ČIM PRIJE U EUROPSKU UNIJU!!

Čekajući ”Klinta Istvuda” – dočekasmo Antonija Álvareza III.

AUTOR: Igor Galo / 08.04.2017.

Igor Galo

Mogao sam započeti naslovom ”Čekajući God (o)a”, ali nisam. Ne vjerujem da će nam se God (o) ukazati, a kamoli da će nam doći i izbaviti nas.

Mentalitet koji imamo i koji nas krasi kmetski je mentalitet, a on se upravo samoodržava u našem duhovno i idejno gnjilom okruženju.

Taj mentalitet kmeta zapravo ne želi God(o)a iako ga stalno priziva.

Ližemo oltare i druga v(l)ažna mjesta, licemjerno i prijetvorno Ga prizivajući, istodobno se nadajući da neće doći, jer bi njegov dolazak bio bolan i za nas, itekako.

Znamo mi to vrlo dobro i znamo zašto – grešnici kakvi jesmo!

Kunemo mu se, nećemo više, najradije bi se od beznađa ubili, samoukinuli, ali…

”Vidi, tu je i drvo, ali užeta nema da se objesimo…”, nudi izlaz Samuel Beckett svojim junacima znajući njihove kapacitete – a zna i nas, iako nas nikad nije upoznao.

Ližemo oltare i druga v(l)ažna mjesta, licemjerno i prijetvorno Ga prizivajući, istodobno se nadajući da neće doći, jer bi njegov dolazak bio bolan i za nas, itekako

Nama također, kao ni Beckettovim junacima, ne pada na pamet da se ”objesimo”, a kamoli da se odupremo ili pobunimo; trpjeti je lakše.

Čekamo.

Kmetovi kakvi jesmo čekamo God(o)a, vjekovima. Trajno trpno stanje podnošljivo je uz vjeru u God(o)a i njegov skori dolazak, uz nešto dodatnog (od)laganja od strane njegovih izaslanika na zemlji i njihovih pomoćnika.

Međutim, to trajno trpno stanje postaje sve gore, čak i kmetovi to uspijevaju shvatiti.

Jest da misao putuje ”od dupeta do glave” prosječno tridesetak godina – a udaljenost svega pedesetak centimetara?! Nažalost, za nas to ne važi, dajte nam više vremena – misao još nije stigla.

Od God(o)a očito nema ništa, nikakve vajde.

Počinjem maštati da ćemo skupiti nešto odlučnosti, a možda i love, kao one kurve u filmu ”Nepomirljivi”, onom filmu s Divljeg zapada, i pozvati ”Klinta Istvuda” da nam pomogne i da nas spasi iz kandži naših ”šerifa” i naših ”gazda”.

Dakle, umišljam si, kao kurva, sad u ovom filmu sa Zapadnog Balkana, da neću više trpjeti ”tucanje u glavu” uz ono redovno tucanje za koje sam ionako slabo ili nikako plaćen – izmolit ću ”Klinta Istvuda” da nas oslobodi terora onih koji nas ”tucaju u glavu”, njihovih samovolja, samovolje njihovih uhljeba i uhljebinih uhljeba.

I tako, slatko maštam kao što i svaka kurva mašta da će jednog dana doći ”onaj” koji će je umjereno tucati, možda maziti, a možda i izbaviti iz kupleraja.

I tako, slatko maštam kao što i svaka kurva mašta da će jednog dana doći ”onaj” koji će je umjereno tucati, možda maziti, a možda i izbaviti iz kupleraja

Između odluke da čekamo God(o)a ili da dočekamo ”Klinta Istvuda” ima nešto prostora i za nas kmetove, jer God(o) sigurno neće doći u ove krajeve, a kako vidim, čak i ”Gospu” u Međugorju provjeravaju da li dolazi ili nas zaobilazi.

Dođe li nam ”Klint Istvud’,’ plakat će i kurve i šerifi, ali i Gazda.

Sva sreća, nije došao ”Klint Istvud” – došao nam je Antonio Álvarez III.

Za generalnog upravitelja Republike Hrvatske stići će nam Antonio Álvarez IV.

Radujte se, narodi.

Još tekstova ovog autora: